Nedavno smo pisali o novoj ikoni američke Demokratske stranke, Alexandri Ocasio-Cortez, koja sa svojim idejama plijeni pozornost američke javnosti.
Od srednjoročnih izbora za američki Kongres mladi jastreb Demokratske stranke Alexandra Ocasio-Cortez iz dana u dan sve više govori o sebi. Predstavnica New Yorka je kao nova ikona američke “demokratske ljevice” došla ina naslovnicu Vanity Faira. Sada zagovara radikalne stavove u ekonomiji, potpuno suprotne onima predsjednika Trumpa, što se vidjelo u hladnoći koju je Cortez pokazala tijekom nedavnog govora predsjednika o “Stanju nacije”, kada je tijekom cijelog izlaganja predsjednika ostala hladna i tiha.
Štoviše, Ocasio-Cortez je zagovornica plana koji zaobilazi pragmatičnu “ljevicu” s kojom je Bernie Sanders 2016. godine skoro pobijedio Hillary Clinton na predizborima u Demokratskoj stranci.
Ona zagovara kontradiktorna rješenja do te mjere da je Kimberley Strassel, kolumnistica The Wall Street Journala, definirala Alexandru Ocasio-Cortez kao “tajno oružje” za izbore 2020. godine , ali u korist republikanaca.
Nedostižni “Zeleni New Deal”
Zapravo je stvorena velika praznina između često vrlo drastičnih retoričkih izjava Ocasio-Cortez i njenih konkretnih prijedloga, koji su u velikoj mjeri nerealni. Prije svega, onaj iz poznatog “Zelenog New Deala”. Ukratko, Alexandra Ocasio-Cortez bi željela da SAD zauvijek odustanu od fosilnih goriva i prebace se na zelene izvore energije.
To je moguće u jednakoj mjeri kao što je moguće da američka vlada, kako ona želi, preuzme nadzor nad federalnim rezervama i krene štampati i dijeliti dolare svima u zemlji.
No, kao u slučaju “Moderne monetarne politike, Alexandra Ocasio-Cortez je uporna u promicanju “Zelenog New Deala”.
“Ovo je središnji dio, onda postoji niz pomoćnih aspekata, kao što je drastično smanjenje broja zrakoplova u opticaju, pozivajući ljude da se kreću na tračnicama”, izjavila je Ocasio-Cortez.
Čini se da na strani “sretnog rasta” već ima kandidata koji podržavaju ove ideje, iako mlada članica demokrata nikada nije u detalje pojasnila kako ta očekivanja pretvoriti u konkretne prijedloge.
Trump nije izgubio priliku da snažno kritizira ovaj prijedlog. Na skupu u El Pasu je predsjednik izjavio da je “Zeleni New Deal” kao esej koji se piše krajem godine i dobijete lošu ocjenu.
Trump je pitao kako će ljudi, ako se ukine nefunkcionalan zračni promet, doći do Europe?
“Hoće li možda vlakom putovati u Europu ili na Havaje? Ocasio-Cortez nije razmišljala o tome, ali je sigurna da će to riješiti problem”, rekao je Trump.
Ocasio-Cortez i porezi od 70%
Jedina ideja koja se može povezati s određenim projektom koji se može nazrijeti iz izjava Ocasio-Cortez je želja da se plan tranzicije financira porezom s povećanjem do 70% maksimalne stope poreza na dohodak. Ovom se idejom riskira odbijanje podrške američkih građana koji vide učinke održivog gospodarskog rasta kojeg je poticala Obamina uprava.
Američka populacija danas ne traži revolucije. Nejednakosti su bile i bit će i dalje veliki problem, ali središnja tema mora ostati rad, a Barack Obama prije i Donald Trump sada su uvelike igrali na poticanje gospodarskog rasta, jer je obje uprave pritiskala politika rashoda.
Ono što nedostaje je ozbiljna politika za podizanje minimalne plaće i pokretanje velikog infrastrukturnog plana. Međutim, Alexandra Ocasio-Cortez radije ostaje na barikadama. Njena stalna urlanja protiv neoliberalizma i diktature korporacija ne daju prostora za promišljanje razumnih planova za američku ekonomiju.
Što se tiče granične porezne stope od 70%, dovoljno se sjetiti da je to bio jedan od udarnih slogana dueta Françoisa Hollandea i Pierrea Moscovicija, prije nego su došli na vlast Francuskoj. Ovaj retorički prijedlog je ostao je mrtvo slovo na papiru istog trenutka kada su kada su socijalističke vođe ušle u Elizejsku palaču.
Čini se da Ocasio-Cortez nitko ne želi uzeti previše ozbiljno. Govoreći u Davosu, pred velikanima planetarnog kapitalizma, govorila je sa stilom komunikacije sa svojim sljedbenicima na društvenim mrežama.
Jer ona to, na kraju krajeva, i jeste. Alexandra Ocasio-Cortez je čisto virtualni proizvod. Politika koja zahvaljujući širokoj publici na društvenim mrežama povezuje dobru sposobnost govorništva s ograničenom sposobnošću da se predlože radikalno inovativne i provedive ideje. Iz tog razloga dobiva na popularnosti i ona neće opasti
Štoviše, glavni borbeni slogani Ocasio-Cortez uopće nisu njeni. Pozivi na novi “demokratski progres, na jednakost, borbu protiv neoliberalnih politika i multinacionalnih lobija” su dugo korišteni na zapadnoj ljevici, koja je sada krenula u borbu protiv navodnog “neofašizma”. Alexandra Ocasio-Cortez ovom standardnom paketu dodaje svoju medijsku viralnost.
Alexandra Ocasio-Cortez je daleko od toga da postane novi stjegonoša pokreta koji će spasiti SAD od neoliberalizma. Ona je više ženska verzija Justina Trudeaua, kanadskog premijera koji je na vlast došao na valu popularnosti koju su mu osigurali spin doktori i mediji.
Za Ocasio-Cortez treba dodati da je, dugoročno gledano, mamac koji bi mogao pomoći republikancima da dobiju veću podršku, prije svega zbog kontradiktorne i radikalne prirode mnogih od njezinih prijedloga. Ocasio-Cortez podgrijava “tihu većinu” puno više i u suprotnom smjeru od onoga čemu se nadala. Ako nastavi ovako, Trump i njegova uprava joj samo mogu zahvaliti.
Američka “revolucija” – Obična konobarica će narodu donijeti trilijune dolara
Sve bih rekao da je to politika ovih koji stoje oko nje na slici.
Ona je svoje več postigla.
Čak i Logično piše o njoj. Da je glupa, uopšte nema sumnje, ali to danas ništa ne znači. Ušla je u uvo.
Jer 90% ljudstva svijeta je isto glupih, kao ona. I glasat če.
Misli da je popila svu pamet svijeta, a zapravo je korisni idiot.
Ufatili konobaricu s Bronxa, obukli i oprali i dali joj da nauči tri slogana Dolje neoliberalizam, Dolje korporacije , Vlast narodu , Smrt za 1% milijardera ( al u klincu). I netko je vidi kao ikonu “demokratske ljevice” u Americi. Još kad bi mi neki politolog objasnio što je to “demokratska ljevica” u Americi, onda mogu na miru umret.
A kad ćete nešto napisati i napraviti analizu predsjedničke kandidature Tulsi Gabbard?
Nije da vas to gnjavim, ali izgleda da vas se treba podsjetiti s vremena na vrijeme.
Strpljen, spašen.
Instant zvjezda i pisana uloga. Milijuni su pogledali onaj video je je, ma milijarde.
Samo dovedi ljevicare na vlast i ne treba ti vanjski neprijatelj. Autor je dobro povukao paralelu sa Holendeom, taj je francusku sa porezima za bogatase ocistio od bogatasa tako da sad placaju porez ali u engleskoj.
Politicari pricaju bajke narodu. To je shvatio Lovro Krsnik iz Zagreba pa i on dolazi svaki dan pred vladu i sabor na Markov Trg i cita djecije bajke. Mozda se pokrene inicijativa da se Markov Trg preimenuje u Trg Bajki ili jos bolje svaki trg ili ulica na svijetu gdije stoluje parlament ili vlada da se preimenuje u trg ili ulicu Bajki.
Granična stopa poreza od 70%? Ha ha ha
A tko će to plaćati? Pa svatko puno zarađuje otići će radije iz zemlje nego plaćati toliki porez. Pa tada bi bilo isplativije ne raditi ništa nego plaćati toliki porez. Takve priče i prodaju samo paraziti koji žive od javnog novca, koji nisu radili odnosno nisu realno zaradili ništa u životu.
“kada je tijekom cijelog izlaganja predsjednika ostala hladna i tiha.”
zato kaj nije dobila upute od handlera, pogledat čitavo izlaganje, gledaju okolo na signal kad treba ustat i pljeskat.
Za početak, naučite joj pisati ime – nije Alexandra, nego Alexandria.
Porez od 70 posto je namijenjen samo za one najbogatije, koji imaju prihod iznad 10 milijuna dolara. A porez na nekretnine (na nasljedstvo) po njenom bi prijedlogu plaćali samo oni s nasljedstvom iznad 3,5 milijuna dolara, odnosno svega 0,2 posto najbogatijih Amerikanaca. Zato su taj zakonski prijedlog i nazvali “Zakon za 99,8 posto Amerikanaca”.
I, gle čuda, točno takva porezna politika je vladala u SAD-u od 1941. do 1976. godine, prije nego što je neoliberalizam stupio na scenu, odnosno prije nego što su nejednakosti eksplodirale.
Ove Alexandrijine porezne prijedloge zdušno su podržala najmanje dva nobelovca iz ekonomije – Paul Krugman i Peter Diamond – ali kad bi se sve to napisalo, onda bi osnovne teze teksta došle u pitanje, zar ne? Pa je lakše preskočiti i izostaviti sve što ukazuje da Alexandria nije nimalo glupa, dapače.
S obzirom da za sve “ideje” koje promovira ne donosi duboke analize i strategije kako ih ostvariti u današnjoj korporatističkoj americi kojom upravljaju ljudi na drugoj strani spektra, ona redovito biva ismijana u javnosti zbog površnosti, neozbiljnosti i naivnosti. Više mi se čini da je njezina uloga kontrolirane oporbe koja će do zadnjeg trenutka ostavljati dojam izbora, a u presudnom trenutku predati palicu nekome od pravih igrača. Kao onaj tip pijuna kojim se želi ostaviti dojam “evo, vidite, dajemo prostora mladima&energičnima – ali eto vidite kako su oni naivni, neiskusni, hahaha”. Jedan od lakmus papira je bio nedavno s Amazonom, jer se upravo nju ovih dana optužuje da ga je otjerala iz New Yorka i “žrtvovala” 20.000 radnih mjesta. Nema veze što je u pravu, američka javnost je zahvaljujući spin majstorima doslovno stala na stranu Amazona, korporatističkog sociopatsko-špijunskog konglomerata. Kao što u Europi imamo proizvedene krize poput Brexita kojim se… Čitaj više »
Ova ‘umjetno’ stvorena taraba će im biti zadnji čavao u lijesu hehe, samo naprijed
Alexandra Ocasio-Cortez je slijedeća marioneta iz laboratorije ciohazarske duboke države, vlasnika korporacije SAD. U toj laboratoriji, 2008. su napravili “prvog afro-američkog predsjednika” Obamu, a ovo je sad pokušaj možda, da uvale “prvu žensku predsjednicu” i istovremeno “prvog predsjednika hispano-amerikanca/latinosa”. I sva ta šuplja ljevičarska i pseudo-socijalistička retorika ove Aleksandre, naravno odgovara Rotšildu, Rockefeleru, Sorosu i ostalima, jer njihova imovina i njihov mafijaški biznis nikad neće biti pogođeni, oni ostaju nedirnuti, odnosno njihov mafijaški sistem ostaje nedirnut. hispano-amerikanci/latinosi su duplo brojnija etnička skupina nego crnci/afroamerikanci i zato duboka država možda igra na tu kartu