Vlada Guaidóa postoji samo na društvenim mrežama – SAD će ga odbaciti i početi pravi rat?

“Vlada samoproglašenog predsjednika Venezuele, Juana Guaidóa, može se nazvati fantomskom. Svi o njoj govore, ali nitko ne može dokazati da ona stvarno postoji”, za Sputnik je rekla političarka i stručnjakinja za latinoameričke odnose Arantxa Tirado.

Tirado je živjela u Venezueli 2011. godine, a od povratka u rodnu Španjolsku je u Venezueli bila četiri puta i već 15 godina ima jake veze s tom zemljom

Tijekom svog posljednjeg putovanja u veljači ove godine, Tirado je priznala kako se osjeća da su ekonomska blokada i kriza pogodile stanovnike Venezuele, te da je atmosfera bila drugačija od onoga na kakvu je navikla

Došlo je do hiperinflacije i vlada se suočila s poteškoćama pri kupnji određenih proizvoda izvan programa CLAP, kroz kojeg vlada stanovništvu jamči prioritetnu hranu i proizvode.

“Osim toga, postojala je prijetnja vojne invazije i agresije od strane samoproglašenog predsjednika Guaidóa i njegove vlade, što se, naravno, nije  dogodilo ni na jednoj od ulica Caracasa, iako je stalno rasla napetost, rekla je Tirado.

Prema njenim riječima, očekivala je da će po dolasku naići na barikade na svakom koraku, kao 2017. godine. Tako su situaciju opisivali španjolski mediji. Međutim, sve je bilo potpuno suprotno i Sjedinjene Države nisu uspjele provesti željeni scenarij.

“U drugoj zemlji bi bilo nezamislivo da se netko proglasi predsjednikom, da pozove na vojnu intervenciju, potkopa ustavni poredak, nazove legitimnog predsjednika uzurpatorom, da ide na međunarodnu turneju po zemljama čiji predsjednici podržavaju opsadu venecuelanske granice, kao što se dogodio 23. veljače u Cucuti, i da se na kraju vrati”, istaknula je Arantxa Tirado.

Naglasila je kako Caracas ne smije reagirati na provokacije savjetnika za nacionalnu sigurnost Bijele kuće Johna Boltona, koji je rekao “kako će pokušaji da se spriječi povratak Guaidóa u Venezuelu naići na snažan odgovor Sjedinjenih Država”.

“Bolton šalje ovu poruku kako bi opravdao moguće postupke SAD-a. Na mjestu Guaidóa ja bih se više brinula o njegovim navodnim saveznicima, a ne o venecuelanskoj vladi, jer su ovi saveznici možda više zainteresirani za žrtvovanje svog pijuna Guaidóa, tako da prijeđu na sljedeći scenarij, budući da je ovaj već propao”, rekla je Arantxa Tirado i dodala kako je sigurna da je sve što se događa s Venezuelom “dio dobro planiranog rata četvrte generacije”.

Što se tiče zemalja koje su odlučile priznati Guaidóa za predsjednika Venezuele, politologinja primjećuje da postoje ljudi u svijetu koji se popuštaju pred pritiskom Sjedinjenih Država, svjesno ili nesvjesno.

“Ne znam što je to u Španjolskoj, jer ponekad imam dojam da oni ništa ne razumiju, a ponekad i previše razumiju”, rekla je, navodeći kao primjer kada je španjolski ministar Josep Borrell kritizirao je Guaidóove postupke.

Na pitanje je li Španjolska priznala zastupnika Guaidóa, Josep Borrell je rekao: “Kome je objavio da je predsjednik?”

Tirado vjeruje da ova šaljiva primjedba nije tipična za španjolskog ministra vanjskih poslova, koji u pravilu ne komentira postupke druge vlade. Po njezinu mišljenju, očito je da se Borrell zabavlja ovom situacijom, ali ni on ni španjolska vlada ne gledaju u Guaidóa kao predsjednika. Ali kako su SAD dale upute da ga prizna, Madrid je to formalno i učinio.

Prema riječima Arantxe Tirado, priznanje Guaidóa za predsjednika od strane Španjolske nije nimalo razuman korak, “jer ako SAD dođu do venecuelanske nafte, tada će štetu pretrpjeti i španjolska naftna tvrtka Repsol, koja posluje u naftnom pojasu Orinoco.”

“Vrlo je vjerojatno da se Španjolskoj neće svidjeti nova preraspodjela resursa od Sjedinjenih Država”, rekla je.

Govoreći o humanitarnoj pomoći, Arantxa Tirado citira geopolitičkog stručnjaka i pukovnika španjolske vojske koji služi u rezervnim snagama, Pedra Bañosa, koji je rekao da “humanitarna pomoć u stvari ni ni zanima Guaidóa i to je igra za međunarodne medije”.

“Vlada Guaidóa postoji samo u društvenim mrežama i medijima, ali sve manje, jer ga čak na španjolskoj televiziji više ne zovu privremenim predsjednikom, nego predsjednikom Narodne skupštine ili samoproglašenim privremenim predsjednik. Drugim riječima, oni više ne priznaju njegovo samoproglašeno mjesto”, naglasila je Tirado.

Ona vjeruje da ima sve više dokaza da je sve to farsa, a to potvrđuje činjenica da je dio te humanitarne pomoći već bio u Caracasu, ali je isporuka planirana tek nakon državnog udara.

“Ako Guaidó i zemlje koje ga podržavaju doista vjeruju da ljudi u Venezueli umiru od gladi i da im je potrebna humanitarna pomoć, onda morate vidjeti od čega se ta pomoć sastoji. Gledala sam snimke koje je objavio USAID i vidjela zubnu pastu i puno stvari koje uopće nisu hrana, a sve to se prodaje u Caracasu, kao što je pokazao američki novinar Max Blumenthal u videu kojeg je snimio nedavno.

Tirado objašnjava da se ovdje radi o psihološkoj vojnoj operaciji s ciljem da se svijetu pokaže da Madurova vlada ne želi da humanitarna pomoć uđe u zemlju i da pali kamione pune pomoći, a zapaljeni su, što je srećom učinjeno “nespretno”, od strane oporbe, a ne od Madurove vlade.

“Scenarij humanitarne krize je izmišljen umjetno, a ne na temelju problema s kojima se Venezuela suočava, iako oni postoje i nikada to nisam poricala. Postoje neki ekonomski problemi, postoji problem hiperinflacije, ali se to automatski pretvara u humanitarnu krizu. Osim toga, ako govorimo o humanitarnoj krizi u Venezueli, zašto je onda nema u Argentini?”, pita se političarka.

“U studenom prošle godine sam vidjela ljude u Argentini, cijele obitelji kako spavaju na ulicama i nitko ne govori o potrebi da se treba miješati u poslove Argentine. Čak i ne govorim o zemljama Srednje Amerike, odakle ljudi bježe i doslovno riskiraju svoje živote da prođu kroz Meksiko, gdje su na udaru droge, mafije, otmica, seksualnog ropstva i silovanja migranata. Nitko o tome ništa ne govori”, rekla je ogorčeno Arantxa Tirado.

“U međuvremenu je predsjednik Hondurasa dopustio da se veliki dio takozvane humanitarne pomoći pošalje Venezueli, iako vodi jednu od najsiromašnijih zemalja Latinske Amerike”, podsjetila španjolska političarka, koja kaže kako nema sumnje da se Venezuela suočava s teškom ekonomskom situacijom, ali ona nije ništa gora nego u susjednim državama u koje se ne šalje nikakva humanitarna pomoć.

SAD će odbaciti Guaidóa kako bi mogle pokrenuti pravi rat

Nedavno je Bloomberg objavio izvješće koje ilustrira paradokse i stranputice u planu opsade Venezuele i u eskalaciji od početka ove godine.

Bloomberg, pozivajući se na neke anonimne izvore koji su teoretski službenici uprave Trumpa i venecuelanski političari, objašnjava kako će se prekinuti farsa s lažnim predsjedanjem Juana Guaidóa kako bi se pokrenuo pravi rat, a trebali bi ga započeti dezerteri i članovi oporbe koji su dezertirali i pobjegli u Kolumbiju.

“Invazija dezertera”

Bloomberg započinje pričom o navodnoj namjeri 200 venecuelanskih “dezertera” na kolumbijskom teritoriju, koje vodi umirovljeni general Clivero Alcalo, koji su bili spremni da 23. veljače oružjem otvore put konvojima “humanitarne pomoći”. Akciju je navodno zaustavila kolumbijska vlada, kako bi se spriječilo krvoproliće, jer je cijela akcija bila najavljena kao “mirni ulazak”.

Međutim, oružano nasilje na kolumbijsko-venecuelanskoj granici je u to vrijeme zamijenio “humanitarni marketing” s koncertom Aid Live, koji je, kaže Bloomberg, “bio poticaj da se eliminira Maduro”, a SAD su smatrale da je to je “neizbježno”, jer je situacija postajala sve više kaotična i rizična”.

Bloomberg ukazuje da ove improvizacije dokazuju visoku razinu pogrešnih procjena i “rizika” u akcijama koje treba poduzeti i potvrđuje tvrdnju da su nade da će vojni zapovjednici napustiti Madura sada propale”, dodajući kako je venecuelanska politička borba produžena i sada treba tražiti neku vrstu vojnog rješenja.

Zapravo, spor od 23. veljače oko ulaska “humanitarne pomoći” je bio planirani šok koji je zamišljen da uzrokuje raskol između vojnog vrha i legitimnog predsjednika Madura u korist uličarskog predsjednika Guaidóa.

Poraz kojeg su Guaidó i njegovi sponzori pretrpjeli na venecuelanskim granicama su bili vidjele svu beskorisnost “samoproglašenog predsjednika” i da on ne može utjecati političke i vojne institucije Venezuele, koje su do sada nepromjenjive.

Razočaranje je doslovno iznenadilo organizatore državnog udara. Osim toga, primjećuje Bloomberg, proces destabilizacije Venezuele sada će biti “dug i neuredan”, uz jasan kurs prema želji  da se pokrene plaćenički rat sirijskog tipa.

Američki mediji navode razmišljanja latinoameričkih i europskih diplomata koji predviđaju da će predsjednik Maduro ostati na vlasti, da je vlada bila i ostat će  “otporna”, a sankcije i međunarodni pritisak mogu samo završiti jačanjem “Madurovog režima”.

Ovi događaji sugeriraju na “hitnost” oružanog rješenja, čak i ako bude “neuredno i kaotično”, piše Bloomberg.

Traženje konsenzusa za rat u Venezueli je jasno sažeto u naraciji da Sjedinjene Države “moraju djelovati agresivno kako bi zaštitile Venecuelance od humanitarne krize i diktature chavisma”. No, pored toga, američkom planu su potrebni neki “važni događaji” kako bi se pokušao dati legitimitet napadu.

Bloomberg napominje da je glavni tajnik Organizacije američkih država, Luis Almagro, akter koji se kladi na američku politiku destabilizacije Venezuele i nada se “da će Maduro napraviti pokret koji može opravdati agresivnije djelovanje SAD-a”.

U tom planu je nužna instrumentalizacija Guaidóa. Bloomberg zaključuje da bi uhićenje Guaidóa u Venezueli zbog kršenja naloga Vrhovnog suda kojim mu je bio zabranjen izlazak iz zemlje bio dobar izgovor i sada je položaj “privremenog predsjednika” sveden na “održavanje plana” orkestriranog iz Washingtona.

Prema medijima, Juan Guaidó se nadao da će tijekom ovog tjedna obići nekoliko europskih prijestolnica, ali su mu Amerikanci rekli da se mora vratiti u Venezuelu kako se ne bi izgubio zamah u događajima.

Ova izjava je potpuno u skladu s hipotezom da će SAD žrtvovati Juana Guaidóa i njegovo zatočenje bi bio razlog za intervenciju. Washington je očekivao  da će Guaidó biti zatvoren i to bi bila ključna komponenta plana.

To sugerira da Guaidó sada ima obvezu da po nalogu SAD-a provocira vlasti zemlje i da isprovocira njegovo zatvaranje.

Fizički integritet Guaidóa je također opcije. Predsjednik Nacionalne ustavotvorne skupštine, Diosdado Cabello, upozorio je da je život Guaidóa ugrožen, “jer taj dječak obavlja posao svojih gospodara koji bi ga mogli žrtvovati kada im bude više koristio mrtav nego živ”.

Prisutnost Guaidóa je u političkoj i funkcionalnoj strukturi Venezuele nebitna. On zaostaje svaki dan i sve više postaje akter puke političke agitacije. Sve to čini u ritmu ratnih bubnjevima što bi, prema riječima veleposlanika Samuela Moncade u Vijeću sigurnosti UN-a, na kolumbijskom tlu dovelo do stvaranja navodnih jedinica vojske zemlje koje bi pokrenule puni građanski rat.

Mediji također ističu kako europske kancelarije nemaju povjerenja u politiku Bijele kuće prema Venezueli, što se posljednjih dana vidjelo iza kulisa na posljednjoj sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Oni ističu da su, prema diplomatskim izvorima, također anonimnim, u Vijeću sigurnosti saveznici podržali odbačenu američku rezoluciju o Venezueli tek nakon što je eliminiran dio koji je mogao poslužiti za opravdanje vojne akcije.

Na tom sastanku je venecuelanski predstavnik Samuel Moncada upozorio je na strukturiranje oružanih snaga nepravilnog tipa protiv Venezuele, kao i sve veću mogućnost napada zbog činjenice da su u novom pokušaju smjene vlade u Venezueli iscrpljene sve nenasilne metode.