Za SAD i Bruxelles je Turski tok u Bugarskoj i Srbiji nova “noćna mora”

“Izvoz prirodnog plina i dalje je jak adut u sukobu između Rusije i Zapada. Unatoč vrlo napetim političkim odnosima, količina opskrbe plinom iz Rusije u Europu i Tursku je 2018. dosegla povijesni maksimum od 201,8 milijardi kubnih metara. Iako Europska unija još nije spremna zauzeti stav o pitanju sankcija, mnoge njezine članice već aktivno provode zajedničke energetske projekte s Moskvom, jer su uvjereni da će pronaći način za suradnju s Rusijom, bez sukoba s Europskom komisijom i zakonima Europske unije. Međutim, ako ne pritisnu Moskvu i ne postignu ustupke, posljedice će biti prilično tužne, a trijumf Rusije na tržištu plina će se pretvorit će se u noćnu moru za Europu”, dio je žalopojke  ravnatelja Instituta za europsku politiku iz Bugarske, Dimitra Bečeva, objavljene u časopisu Foreign Policy.

“Berlin nastavlja podržavati projekt Sjeverni tok 2 koji će omogućiti izravne isporuke plina iz Rusije na sjevernu obalu Njemačke. Osim toga, Moskva može upotrijebiti još jedan veliki projekt, Turski tok, kako bi proširila svoj utjecaj u Europe i stekla uporište na Balkanu”, žali se bugarski stručnjak.

Naime, prošle godine je dovršena izgradnja offshore dijela plinovoda Turski tok, koji prolazi kroz Crno more i povezuje Rusiju i Tursku, a prve isporuke plina se očekuju do kraja ove godine.

Točno je da se Turski tok može smatrati komercijalnim i geopolitičkim trijumfom Rusije. U komercijalnom smislu, ovaj plinovod pomaže jačanju položaja Gazproma u Turskoj, drugog najvećeg kupca ruskog plina, odmah nakon Njemačke.

S geopolitičkog stajališta ovaj projekt Rusiji omogućava da zaobiđe Ukrajinu i ojača svoje strateško partnerstvo s Turskom u vrijeme kada se odnosi Ankare sa saveznicima s obje strane Atlantika pogoršavaju. Osim toga, Turski tok će u određenoj mjeri sigurno ojačati utjecaj Moskve na Balkanu, što je za Bečeva najveća briga.

Ako Vladimir Putin i Gazprom uspiju ostvariti cilj, druga linija Turskog toka će proći kroz Bugarsku i ići do Srbije, Mađarske i Austrije, što će ojačati utjecaj Rusije u svim navedenim zemljama.

“Nije tajna da se Kremlj ponaša prilično samouvjereno u zemljama koje se mogu nazvati “dvorištem Europske unije”. Međutim, njegove metode, o kojima svi tako često govore, a to su propaganda, dezinformacija i djelovanje obavještajnih službi, blijede u usporedbi s njegovim aktivnostima u energetskom sektoru”, nervozno upozorava autor članka.

“I premda Rusija nije uspjela spriječiti da se zemlje kao što su Crna Gora ili nedavno preimenovana Sjeverna Makedonija pridruže NATO paktu, sposobnost Kremlja da privuče strane političare i poslovnu zajednicu na svoju stranu, izazivajući ih isplativim infrastrukturnim ugovorima i prihodima od prodaje ugljikovodika, je bez premca”, kaže Dimitar Bečev.

Bruxelles se tome i dalje očajnički opire, jer će krajnja točka Turskog toka na kraju biti Europska unija. Gazprom taj projekt mora uskladiti s europskim zahtjevima protiv monopola, koji su osmišljeni kako bi diversificirali opskrbu energijom i izbjegli ovisnost o Rusiji, iako su se do sada primjenjivali samo na ruske kompanije. Jedan od uvjeta je da energetske tvrtke ne mogu istovremeno posjedovati tranzitnu infrastrukturu i kroz tu infrastrukturu prodavati plin, što je prema Bečevu “ozbiljan je izazov za Moskvu”.

Da tog zakona nema, Gazprom bi mogao samostalno izgraditi plinovod i kroz njega prodavati plin. Zato je predsjednik Putin uložio mnogo napora u pronalaženje poslovnih partnera na Balkanu, objašnjava autor. Tijekom posjete Srbiji u siječnju je potpisao sporazum o provedbi zajedničkog projekta Gazproma i srbijanske državne tvrtke Srbijagas o izgradnji 400 kilometara plinovoda. U ožujku je ruski premijer Dmitrij Medvedev putovao u Bugarsku i pregovarao o izgradnji još jednog dijela dugog 480 kilometara.

Državna tvrtka Bulgartransgaz je izrazila želju da izgradi dio Turskog toka i preuzme kontrolu nad njim, ali će za to morati pronaći oko 1,6 milijardi dolara, koje Moskva nije spremna pružiti.

Čak i ako pretpostavimo da će Europska unija omogućiti Berlinu da krši navodna pravila osmišljena da se uspori Sjeverni tok 2, na Balkanu će biti mnogo teže pratiti implementaciju svih ovih zakona.

Naime, Europska unija bi mogla od Srbije, koja pregovara o pristupanju EU, tražiti da se pridržava pravila i ne dozvoli Gazpromu da na njenom teritoriju kontrolirati 51 posto dionica Turskog toka. To bi mogla tražiti Europska energetska zajednica, kojoj je cilj osigurati da zakoni u zemljama kandidatima ne budu u suprotni sa zakonima Europske unije. Ovo je tijelo već upozorilo Beograda da s projektom Turski tok krši europske zakone. Zbog toga se Srbija može suočiti s činjenicom da će njeno sudjelovanje u projektu usporiti pregovore o ulasku zemlje u EU, upozorava Foreign Policy.

Kako bi ublažio situaciju, bugarski premijer Bojko Borisov je već počeo govoriti kako će Turski tok biti samo jedan od plinovoda koji će voditi do novog balkanskog plinskog čvorišta u kojem će se spajati plinovodi iz Azerbajdžana i priobalnih polja u Crnom moru. Prema riječima Bojka Borisova, “balkansko plinsko čvorište će tako omogućiti diversifikaciju opskrbe energijom”.

Međutim, ruski premijer Dmitrij Medvedev i čelnik Gazproma, Aleksej Miller, odbacili su tu ideju, jer se dobro se sjećaju nepouzdanosti Sofije još iz vremena Južnog toka i iznenadnog odustajanja Bugarske od tog projekta.

Dmitrij Medvedev i Aleksej Miller su rekli da ne žele da Bugarska miješa i preprodaje plin putem ovakve platforme. Sam Borisov se teško može nadati bilo kakvoj regulatornoj ili financijskoj pomoći Europske komisije. Drugim riječima, bugarski porezni obveznici će platiti ovaj projekt, ali će Sofija kasnije sama uzimati naknade od tranzita.

To je “adut” Sofije, jer je prema sadašnjem ugovoru Gazproma s Bugarskom ruska tvrtka dužna platiti tranzitnu naknadu za plin koji prolazi kroz teritoriju ove zemlje, iako samo do 2030. Ipak, za bugarski proračun je ovaj ugovorni ustupak Gazproma doslovno dar s neba.

U vrijeme potpisivanja ovog ugovora se većina plina isporučivala preko takozvanog Transbalkanskog plinovoda koji je povezan s Ukrajinom. Međutim, Turski tok će ovaj plinovod, koji je u funkciji od ’80-ih, učiniti nepotrebnim.

Hipotetski bi bugarska vlada mogla tužiti Gazprom i zahtijevati “veliku naknadu za izgubljenu dobit”, a riječ je o stotinama milijuna dolara. Vjerojatno je ugovorni ustupak o plaćanju tranzitne naknade do 2030. Sofiji Putinov ustupak da se ne otvara pitanje Transbalkanskog plinovoda i plinskih veza s Ukrajinom. Rusija će pomoći Bugarima, ako opet ne promijene mišljenje, da nova linija Turskog toka, koja vodi u Europu, bude ekonomski održiva.

Prema riječima vrlo “inteligentnog” stratega, ali nikakvog ekonomista i matematičara Dimitra Bečeva, Srbija i Mađarska bi se trebale udružiti s Bugarskom i “vršiti pritisak na Rusiju”.

Naravno, to je lakše reći nego učiniti, jer je Sofija zabrinuta spremnošću Kremlja da odustane od svega i vjerojatno neće riskirati da kvari odnose s Moskvom. S druge strane, Beograd ima svoj “poseban odnos” s Moskvom, prije svega oko trenutnih pitanjima kao što je Kosovo.

Tu je i mađarski premijer Viktor Orban koji također nastoji ojačati političke i gospodarske veze s Rusijom. Zbog toga Gazprom ima više aduta za osvajanje pobjede.

Za Zapad je način na koji će se Bugarska, Srbija, Mađarska i druge zemlje nositi s ovom situacijom “lakmus test” prirode i dubine njihovih odnosa s Rusijom”. Do sada se sve zemlje nadaju da će uspjeti pronaći način suradnje s Rusijom, a da pri tom ne uđu u sukob s Europskom komisijom ili zakonima Europske unije.

Osim toga, dovoljno je da pogledaju  kako se velike zemlje EU, poput Njemačke, nose s tom situacijom i pozovu se na odluke Berlina. Protivnici projekta se nadaju da Sofija, Beograd i Budimpešta, za razliku od Njemačke, nemaju priliku samostalno mijenjati zakone ili pregovarati s Bruxellesom o političkim kompromisima. Jednako tako se protivnici ruskog plina u jugoistočnoj Europi nadaju da  Rusija tim zemljama nije spremna ponuditi znatne ustupke i plaše Bugare i Mađare da će na kraju glavni financijski i politički rizici pasti na njihove zemlje, a Bugarska i Mađarska će možda morati “potrošiti svoje oskudne resurse na izgradnju projekata koji su korisni samo Rusiji”.

Naravno, “alternativa je američki LNG”, što također nije loša ideja, obzirom da bi se novi terminali za ukapljeni plin punili ruskim plinom kojeg izvozi Novatek, a koji je s izgradnjom kompleksa  “Arktik LNG 2” biti dvostruko jeftiniji od američkog. Čini se da su Gazprom i Novatek već dobili plinsku bitku, ali je u Kremlju još ne žele proglasiti, držeći se tradicije da ovako važne vijesti objave na dan kada prvi kubici plina krenu kroz plinovode ili u slučaju Novateka kada cijenu ukapljenog plina obore na razinu na kojoj će kupnja američkog LNG-a biti prava ludost.