Zakon o “ratnom stanju” u Ukrajini uveden napola i uz jedan veliki propust

Sudeći po onome što se događalo u ukrajinskoj Vrhovnoj Radi, koja je u subotu ipak usvojila dekret predsjednika Petra Porošenka o uvođenju ratnog stanja, ali za razdoblje od 30 dana, a ne 60, kako je želio predsjednik, ovaj dokument, kao i cijeli igrokaz s pokušajem proboja ukrajinske flote u Azovsko more, kojeg je spriječila ruska granična služba, sve je bilo za internu uporabu i zbog straha Porošenka od gubitka predstojećih izbora.

Unatoč svim ritualnim izgovorima u Vrhovnoj Radi, pa čak i činjenici da je tijekom Porošenkova govora pola dvorane vikalo “Lažeš!”, “čokoladni uzurpator” je uspio progurati Zakon o ratnom stanju.

Istina, u vrlo skraćenom obliku. To jest, ne na 60 dana, nego na 30, ne na cijelom području Ukrajine, već samo na graničnim područjima uz značajno smanjena ograničenja ovlasti vojne uprave.

To znači da Porošenko nije postigao niti jedan od glavnih ciljeva. Izgubio je tri ratna broda, ako se tako mogu nazvati plovila koja su im zaplijenili Rusi, obraz pred Ukrajincima koji se osjećaju poniženima, a nije postigao željeni rezultat.

Međutim, još uvijek može otkazati izbore, koristiti represiju protiv političkih suparnika, iako ih je teško nazvati njegovim protivnicima, osim na lokalnoj razini.

S druge strane, brojni Ukrajinci i dalje žive u Rusiji, uz niz optužbi, počevši od pokušaja do provođenja separatizma, do običnog neslaganja zbog provedbe državnog udara u veljači 2014. Vjerojatno se većina Ukrajinaca, koji dragovoljno žive u egzilu u Rusiji, zabavljala kada su jučer pratili sjednicu Vrhovne Rade na kojoj se uzvikivalo da Porošenko “napada na slobodu govora i misli” i gdje su se “branila građanska prava”.

O čemu se radi? Da ovi javni djelatnici, novinari i politolozi nisu pobjegli iz Ukrajine, već bi doživjeli sudbinu novinara Olesa Buzine, koji je ubijen u Kijevu 16. travnja 2015 . U Ukrajini nema ni slobode misli, niti slobode govora, kao ni prava na rad, drugo da ne spominjemo.

Općenito, karta područja u kojima je proglašeno ratno stanje se pokazala vrlo lukavom. To su regije koje graniče s Rusijom i Pridnjestrovljem, iz kojih Porošenko očekuje najveći udarac. Ova karta, “posve slučajno”, obuhvaća sva područja jugoistoka zemlje, gdje su većina stanovništva Rusi ili Ukrajinci ruskog govornog područja, što je za huntu u Kijevu isto. Zakonom obuhvaćene regije su i Černigov i Sumi, kojima treba čestitati, jer su ione proglašene “nepouzdanima” i “drugorazrednima”.

Netko može reći da to nije tako i da je zakon usvojen zbog ruske prijetnje. Ali zašto onda područja koja graniče s Bjelorusijom nisu obuhvaćena Zakonom o ratnom stanju? Kako Rusija i Bjelorusija tvore Zajednicu Država, ruska vojska bi napad na Ukrajinu slobodno mogla pokrenuti s područja Bjelorusije i za nekoliko sati ući ravno u Kijev. Ovako teritorijalno ograničenje nema smisla, barem ne ako govorimo o obrani granica i integriteta Ukrajine od mogućeg napada “ruskog agresora”.

Uostalom, dovoljno je malo pravnog obrazovanja i pogled na kartu, da se shvati što u praksi znači ovaj zakon. Izvorno nacrt zakona predviđa:

– Ukidanje prava na privatnost dopisivanja;

– Lišavanje prava na nepovredivost doma;

– Miješanje u privatnost;

– Ograničavanje slobode kretanja;

– Ukidanje slobode misli i govora;

– Mogućnost otkazivanja izbora;

– Ograničavanje mirnog okupljanja;

– Ograničenje prava vlasništva;

– Ograničavanje poslovnih aktivnosti;

– Ograničavanje prava na rad;

– Ograničenje prava na obrazovanje.

Ono što je Porošenko uspio dobiti  pregovaranjem u Vrhovnoj Radi i što ostaje, uskoro ćemo vidjeti. Bolje rečeno, to će reći Ukrajinci. U praksi većina tih prava je već dugo ukinuta.

Zapravo, zastupnici, kada su glasali, nisu ni čitali za što su dizali ruke. Zakon kojeg je u žurbi napisao Porošenkov aparat nije prošao provjere ni u odgovarajućem odboru Vrhovne Rade niti procjenu ustavnosti. Nitko nije isprintao tekst i nije poslan zastupnicima.

Dakle, ovo je čista farsa. Međutim, postoji još jedna pravna točka o kojoj ovaj saziv Vrhovne Rade, zbog svoje prirodne gluposti i nepismenosti, nije mislio.

Zabravili na “okolnosti više sile”

Zakon o ratnom stanju je poseban pravni dekret na kojeg se odnose “okolnosti više sile”. Ako se to dogodi, građani imaju sve pravne temelje da ne poštuju jednu ili drugu obvezu.

Prema ukrajinskom zakonu, članku 617 Građanskog prava Ukrajine, postoje i razlozi za izuzeće od odgovornosti zbog kršenja obveza.

1. Subjekt koji je prekršio obveze oslobađa se od odgovornosti za kršenje obveza ako dokaže da je ta povreda nastala uslijed okolnosti više sile.

U skladu s tim, okolnosti više sile su okolnosti koje su nastale zbog zakonodavnih ili regulatornih odluka koje su obvezne za subjekte sukladno zakonu ili kao posljedica prirodne katastrofe, uključujući vatru, poplave, sušu, mraz, tuču, potres, neprijateljstva ili javne nerede, kao i niz drugih razloga na koje osoba nije mogla utjecati, uključujući i gubitak usjeva ili njegovog dijela zbog nepovoljnih vremenskih prilika, uvjeta zbog naglog prekida opskrbe vodom, toplinom, električnom energijom, naftnim derivatima ili plinom, a koji se ne odnose na neplaćanje njihovih troškova.

To znači da je uvođenje vojnog zakona viša sila, a u slučaju njegovog uvođenja, Ukrajinci zakonito ne moraju plaćati račune za komunalne usluge, ne moraju otplaćivati zajmove, niti ne ispunjavati druge obveze u okviru različitih ugovora.

Sada, kada bi dragi stanovnici Ukrajine to znali i kada se ne bi bojali Porošenka i batinaša neonacističkog Desnog sektora, ovaj bi zakon mogli koristiti u svoju korist. Doduše, to su stanovnici “nepoćudnih regija”, a kad je već tako, neka to iskoriste.

S druge strane, Porošenko će učiniti sve da otupi oštricu političkih protivnika, iako mu mjesec dana za to neće biti dovoljno. Izbori su zakazani za 31. ožujka iduće godine i samo čudo može spasiti “gospodina” Porošenka od poraza.

Opširnije o izvornoj verziji Porošenkovog zakona: Nakon sukoba s Rusijom Porošenko potpisao dekret o uvođenju ratnog stanja u Ukrajini