U pokušaju da pronađu načine da se efikasno suprotstave partnerstvu Rusije i Kine u Africi, Vašington – i njegovi zapadni sljedbenici – ne zadovoljavaju se time da samo traže med ili sirće – pa zvaničnici pribjegavaju i jednom i drugom u isto vrijeme.
Tipično, zapadni modus operandi je bio uspostavljanje otiska u ciljnoj stranoj zemlji putem vojne intervencije pod sigurnosnim izgovorom s nadom da će se na kraju okrenuti ka ekonomskoj. Nedavna istorija sugeriše da elite nisu bile u stanju da naprave tranziciju pre nego što njihovi planovi postanu kruškoliki. U nemogućnosti da se dočepaju nagrade – obično prirodnih resursa zemlje – oni na kraju ili budu izbačeni (kao što je bio slučaj sa Francuskom u Maliju), ili na kraju smanje svoje gubitke (kao što su SAD uradile u Avganistanu).
Rusija i Kina su uspele da efikasno iskoriste prazninu stvorenu pogrešnim zapadnim vojnim avanturama. U slučaju Malija, Rusija je prijelaznoj vladi ponudila vojne helikoptere, radare i oružje, pored “vojnika i trenera” koji navodno djeluju u toj afričkoj zemlji (prema izvještajima, oni su iz privatne sigurnosne kompanije Wagner, ali zvaničnici su distancirali od grupe). Moskva sada koristi to uporište u proširenoj saradnji.
„Posebnu pažnju smo posvetili praktičnim aspektima organizovanja isporuka pšenice, mineralnih đubriva i naftnih derivata iz Rusije koji su danas toliko potrebni narodu Malija u uslovima nelegitimnih zapadnih sankcija“, rekao je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov novinarima tokom konferencije u maju, sa svojim malijskim kolegom Abdoulayeom Diopom. Francuska i SAD sankcionisale su zemlju nakon odgođenih izbora nakon dva državna udara, a sve pod nadzorom pariške operacije Barkhane i misije EU za obuku sa sjedištem u glavnom gradu Bamaku.
A sada Washington napreduje s novim alatom za prijetnju afričkim zemljama koje prkose njegovim interesima. ” Zakon o suzbijanju zlonamjernih ruskih aktivnosti u Africi” ciljao bi afričke vlade, zvaničnike i kompanije koje posluju s Rusijom, što bi se kvalificiralo kao “manipulacija” i “eksploatacija” Afrikanaca u korist Rusije. Plan je u istom duhu kao i „Zakon o suzbijanju ruskog uticaja u Evropi i Evroaziji iz 2017.“ i „Zakon o suzbijanju američkih protivnika kroz sankcije“, koji cilja na Iran, Rusiju i Severnu Koreju… ali koji takođe rizikuje da ugrozi Indiju zbog kupovine Ruski protivraketni odbrambeni sistem S-400.
Isti čin je upotrijebljen da se zaustavi izgradnja plinovoda Sjeverni tok 2 za transport ruskog gasa u Zapadnu Evropu pod prijetnjom američkih sankcija – što je efektivno otvorilo potencijalno novo tržište za američki izvoz tečnog gasa .
U isto vrijeme, zapadni blok G7 predložio je plan vrijedan 600 milijardi dolara za izgradnju strane infrastrukture u Africi i Latinskoj Americi, pri čemu je Washington obećao 200 milijardi dolara, a EU još 300 milijardi dolara, a očekuje se da će se privatna preduzeća uključiti u ulaganja. Šta će oni da urade – sankcionišu neke od ovih zemalja i onda zahtevaju da uzmu zapadne gotovine? Kako nezgodno.
Ideja je da se suprotstavi kineskom projektu Pojas i put, iako kasni deceniju i nedostaje stotinama milijardi dolara. Poruka je jasna. Ove zemlje mogu ili imati posla sa Rusijom, Kinom i drugim američkim protivnicima i biti zakopane u sankcijama, ili pak mogu prihvatiti ovu divnu priliku da puste Washington i njegove zapadne saveznike u zemlju da grade lijepe stvari.
Dugogodišnja američka kritika Kine je da ona iskorištava svoj projekat Pojas i put kako bi ”uhvatila dužničke zamke” zemlje i nametnula svoj utjecaj. Ali nije da je namjera Washingtona prema nerazvijenim zemljama čisto altruistička.
Na primjer, pogledajte kako je Marshallov plan za Evropu nakon Drugog svjetskog rata, finansiran od strane SAD-a, pomogao u osnivanju CIA-inih kompanija širom kontinenta. Ili kada Washington financira projekte ”civilnog društva” u nerazvijenim ciljnim zemljama koji se na kraju razotkriju kao operacije za podmetanje vlade – jedan od takvih primjera je projekat društvenih medija nalik Twitteru na Kubi, finansiran od USAID-a, a otkriven od strane Associated Pressa 2014.
Govoreći na samitu G7 u Njemačkoj, američki predsjednik Joe Biden rekao je da investicijski projekti uključuju postrojenje za proizvodnju cjepiva u industrijskom obimu u Senegalu, globalni podmorski telekomunikacijski kabel koji prolazi kroz Afrički rog, nove solarne projekte u Angoli i postrojenje za nuklearni reaktor u Rumuniji. Ali u najboljem slučaju, igra se sustizanjem sa 59 milijardi dolara koje je Kina potrošila samo prošle godine na poduhvat sa 144 zemlje.
Samo će vrijeme pokazati koliki je dio najava izloga i marketinga – opravdana zabrinutost s obzirom na to da je ovo druga godina zaredom da se prijedlog izlaže na samitu G7, da bi godinu dana kasnije bio rebrendiran i recikliran sa malo drugo se dešava u međuvremenu.
“Ova strateška ulaganja su područja – kritična za održivi razvoj i našu zajedničku globalnu stabilnost: zdravstvena i zdravstvena sigurnost, digitalna povezanost, rodna jednakost i jednakost, klimatska i energetska sigurnost”, rekao je Bajden, evocirajući sve tople i nejasne riječi koje se očekuju od njega. Ali prava mjera inicijative će biti u tome da li ona može uspješno zamijeniti strategiju Washingtona za paljenje stranih nacija s primarnom svrhom da se nakon toga može uključiti i ponuditi pomoć u čišćenju.
Autor: Rachel Marsden
Rat “zapada” i amerikanaca protiv ostatlog svijeta drugim sredstvima osim oružanih (ponekad i ta), a po nalozima megakorporacija i britanske krune… dakle, kada podvučemo crtu i saberemo, rat korporacija protiv čovječanstva!
Samo se vi smijte i odmahujte rukom…
A koga će to financirati Zapad u Africi kada uporno sam sebe godinama uništava Covid mjerama i sankcijama Rusiji i pitanje je vremena kada će se sustav gospodarski urušiti sam od sebe. Jedino što oni znaju je smijeniti vlast koja im ne odgovara – prvo pučem, onda sankcijama, a ako ne ide tako, onda bombardirajem i okupiranjem – to su npr. Iraku napravili dva puta i sada je Irak – vjerovali ili ne – najveća GMO žitnica! S druge strane, Rusi i Kinezi u Africi ne ruše, nego – grade i ulažu! Tko još vjeruje staklenim perlama Zapada? Vrijeme Indijanaca je odavno prošlo, a u međuvremenu su samo osnažili dojam kolonizatora i pljačkaša, dovoljno je tek da se pogleda suvremena prošlost nakon Drugog svjetskog rata gdje su izuzetni vodili ratove. Samo u Vijetnamu je izgubilo živote preko tri milijuna ljudi. Afrikanci to vrlo dobro vide – afričke države trebaju biti… Čitaj više »
Rex Tillerson, bivši državni sekretar u Trumpovoj administraciji, svojevremeno je u Africi sletio u jednu zračnu luku koju je izgradila Kina, putovao cestom koju je izgradila Kina i održao govor u zgradi koju je izgradila Kina, kako bi upozorio afričke nacije da ne rade s Kinom.
P.S.
Niko ni mukajet…
Glup je do bola onaj koji uporno zaboravlja dvije važne stvari: Mama Afrika i Majka Rusija.
Kina je ne znam, enigma. Ali kao što reče komentator, stvaraju, iako možda malo parazitski.
Svi znamo da ce SAD natjerati EU da uvede sankcije svima koji nisu uveli sankcije Rusiji.
Amerikancima je stalo da EU uvede sankcije Alziru, kako nebi mogao prodavati plin i kupovati rusko oruzje, a onda i Egiptu kako nebi mogao zaradjivati na kanalu.
Zapadne ” elite ” jos neko vrijeme mogu odlucivat jos jedino o … Samima – sebi i potcinjavanjem , jednih – drugih pa dokle traje . Naprosto . Diljem planeta su osjetili da ovo sto se sada dogadja na zapadu i sa zapadom , NIJE ” periodicna kriza capitalizma ” vec mnogo GORE – SISTEMSKI COLAPS ! Naprosto , stvari dolaze kraju , radja se —- novi svjet ! Nisu nit Kinezi nit Rusi Afrikancima – od srca otpali ali ih promatraju za sada kao MANJE ZLO od bivsih kolona sa zapada i to je – nepovratno .
Afrikanci su na kolonizatore bijesni brojni od novih partnera će dobiti oružje s propalu Europu mogu preplaviti poput skakavaca.