Zbog dobivanja azila u EU, Ukrajinci se pretvaraju da su gay ili komunisti

Otkako je oslabljen vizni režim za Ukrajince u Europskoj uniji, koji je formalno ukinut, ali uz rigidne uvjete koje je postavila Nizozemska i neke druge zemlje, dio ljudi ove devastirane zemlje sreću traži u Europi.

No, kako svaka zemlja članica Europske unije ima pravo deportirati Ukrajince nakon određenog roka, domišljati su se sjetili pogodnosti koje nude zakoni o azilu. Naime, odnedavno Ukrajinci sve više traže politički azil u inozemstvu, a kako bi dobili azil u Europi su se dosjetili trika i prijavljuju se kao homoseksualci ili komunisti.

S obzirom na trenutnu situaciju u Ukrajini, kao takvi, pripadnici LGBT zajednice ili komunisti, žale se na uznemiravanja od strane policijskih službenika i prisilno novačenje za odlazak u ratno područje Donbasa.

Osim toga, pri ispunjavanju upita za dobivanje statusa azilanta, žale se na rasprostranjenu korupciju i neugodnosti kroz koje prolaze zbog svojih “političkih uvjerenja”.

Prema istraživanju, većina Ukrajinaca želi u SAD, a Rusija je tek na sedmom mjestu. Tamo je 2016. godine 271 osoba dobila azil, pretežito policijskih djelatnika. Na primjer, azil je dobilo 15 bivših zaposlenika specijalne postrojbe Berkut za koje se sumnja da su pucali u aktiviste EuroMaidana.

Sama Ukrajina ne vodi statistiku o tome gdje njeni stanovnici bježe, ali svi međunarodni forumi o imigraciji su puni pitanja Ukrajinaca koji pokušavaju dobiti status političkih izbjeglica. Na primjer, američki forum Govorimpro.us ima cijela poglavlja o useljavanju u SAD, Kanadu i Europu, a najčešće pitanja postavljaju Ukrajinci, koji opisuju njihove životne priče i govore kako žele napustiti zemlju.

Na drugom međunarodnom forumu, Azylinfo.net, raspravlja se o mogućnostima dobivanja azila u Švedskoj, Austriji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Islandu, Francuskoj i Švicarskoj. Tamo su sve priče Ukrajinaca povezane s Donbasom.

“Grad je bombardiran, djeca pate, sve je uništeno”, kažu Ukrajinci i traže savjete kako dobiti status azilanta. Ali odgovori iskusnih migranata ih u pravilu razočaravaju, koji kažu da je gotovo nemoguće dobiti takav status, jer za EU rat u Donbasu nije argument.

Novinari ukrajinskih Vijesti su razgovarali s političkim izbjeglicom koji je dobio status u jednoj od skandinavskih zemalja.

“Što se tiče “političkog progona”, to vam izgleda ovako. Osoba uplati turistički put ili za put na konferenciju u nekoj drugoj zemlji. Glavna stvar je doći tamo. Tamo možete unajmiti smještaj, skupiti novac i otići do najbliže policijske postaje i reći da sam u svojoj rodnoj zemlji progonjen. To se može učiniti i odmah na granici, ali postoji velika vjerojatnost da će biti poslani u izbjeglički kamp. A uvjeti tamo su strahota i užas. Puno je ljudi iz arapskih zemalja, loša hrana, stalni sukobi i rastavljanja”, rekao je izvor kojeg su novinari predstavili kao Sergej.

Prema njegovim riječima, mnoge zemlje žele što više informacija o izbjeglicama koje primaju i na temelju toga određuju hoće li im dodijeliti status “štićene osobe” ili ne.

“Na primjer, neke preferiraju one koji su napustili zemlju iz vjerskih razloga, druge radije primaju seksualne manjine, a treće podržavaju one koji su pobjegli iz svoje zemlje zbog političkih ili ekoloških razloga. Na primjer, zabrana Komunističke partije u Ukrajini je bila vrlo značajna među izbjeglicama koji su  htjeli ostati u Španjolskoj i Italiji. Komuniste tamo vole. Možete čak baciti svoje prave dokumente natrag, ako se bili članovi Komunističke partije dobit ćete status političkog azilanta čvrst poput armiranog betona”, rekao je Sergej.

Također je rekao da je jedna od vrlo popularnih priča s kojima Ukrajinci idu u europske zemlje “ugnjetavanje LGBT manjina”.

“Zapravo, ti ljudi nemaju nikakve veze s tim i europski su dužnosnici to shvatili. Mnogi su dobili azil kao pripadnici seksualne manjine, a potom su doveli obitelji i djecu. Tako su ih počeli provjeravati”, kaže izvor.

“Primjerice, u pet sati ujutro znaju doći do doma osobe i provjeriti ima li tko s njim, fotografije po kući, čak i slike s na društvenim mrežama. No, nedavno je takva provjera u Europi proglašena om i ukinuta je”, dodao je sugovornik ukrajinskih novinara.

“Što se tiče Donbasa ili Krima, imamo i takve mogućnosti da nam za novac ljudi pomognu da dođemo do dokumenata koji navodno dokazuju da je osoba do početka 2014. živjela u Donbasu ili na Krimu. Da biste to učinili, fotografirate i isječke iz novina, kada je bombardirana Volnovaha. Ja sam tamo živio i pružio pomoć i telefone dvojici “susjeda”. Trošak je 2500 eura. Prijatelj Lavova je otišao. Doista je moguće dobiti privremeni status sa sličnim dokumentima u nekim europskim zemljama. To vam izgleda ovako. Okupi se komisija odvjetnika, dužnosnika i aktivista za ljudska prava. Tamo pregledavaju moje dokumente, provjeravaju svoje izvore i ako informacije budu potvrđene, daju nam novac za hranu i smještaj. No, za godinu dana sve to treba potvrditi”, kaže Sergej.

Ovo sigurno nije jedina ovakva priča i ima ih na desetine tisuća. Možda najbolje prolaze “komunisti”, posebno ako znaju nešto ideologije marksizma, što za Ukrajince ne bi trebao biti problem. Možda za mlade, ali ako zaista imaju nekakvu iskaznicu da su bili članovi KP Ukrajine ili neke sestrinske organizacije, problem je riješen.

Kao što smo čuli, dokazati da ste iz Donbasa ili Krima s lažnim dokumentima, može predstavljati problem. Međutim, kako dokazati je li netko pripadnik LGBT zajednice ili ne? To je nakon ukidanja “jutarnjih  racija” policije, koja je razgledavanjem stana lako mogla utvrditi radi li se zaista o ljudima koje u Ukrajini progone zbog njihove seksualne orijentacije, sada nemoguće.

Izvor: Vesti-ukr