Pripadnica žutih prsluka u Toulouseu i borac za prava invalida, Odile Maurin osuđena je 6. prosinca na dva mjeseca zatvora i godinu dana zabrane da prosvjeduje zbog toga što je dobrovoljno udarila dva policajca svojim električnim invalidskim kolicima.
Kazneni sud u Toulouseu djelomično je uvažio zahtjev tužitelja, Guillaumea Renouxa, koji je također zatražio osuđujuću presudu za intervenciju blokiranje policijskog kombija opremljenog vodenim topom, te je zahtijevao dvije godine zabrane protesta, kao i novčanu kaznu.
Predsjednik Handi-social udruge, 50-godišnjakinja optužena je za ozljede koljena pripadniku CRS-a i gležnja jednog policajca, gurajući ih namjerno električnim invalidskim kolicima za vrijeme napetih prosvjeda žutih prsluka u Toulouseu 30. ožujka.
Odile Martin je stavila u sumnju izjavu policajca CRS-a, tvrdeći da je brigadir udaren zbog intervencije drugih policajaca koji su aktivirali električna invalidska kolica.
“Nisam kriva. Ne priznajem krivnju. Snažno branim nenasilje”, rekla je na sudu prije nego što je ispitana:
“Ja smetam policiji jer im stavljam pred lice njihovo nasilje i ozljede koje čine žutim prslucima. Je li pravedno da mi se sudi?”
“Odmah najavljujemo žalbu”, odgovorio je njen odvjetnik Pascal Nakache, koji je tražio oslobađajuću presudu, demantirajući tužbe, te navodeći da su u presude protiv žutih prsluka nerazumne”.
“Ovo se suđenje pretvara u politički forum, jer nasilni ljudi nisu policija”, osudio je tužitelj. “Imamo pravo prosvjedovati u skladu sa zakonom”, ali “prema mom mišljenju akt gospođe Maurin je izvan zakona”.
Treba naglasiti da su električna invalidska kolica kvalificirana kao “oružje”, a akt Odile Maurin za “korištenje i prijetnja oružjem“, od čega se na kraju odustalo.
Dobro je da kolica nisu smatrana vozilom i da policajac nije tvrdio kako je imala nameru da ga pregazi što bi moglo da se okarakteriše kao pokušaj ubistva sa predumišljajem 🙂
Kakav duh, a ljudi invalidi!!!
“Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka.“
Petar Petrović Njegoš
Ovi invalidi dokazuju istinost ovih stihova.
Ne branim policiju, ali očito je da su bili nježni prema njoj. Invalidnost je koristila kao adut protiv njih. Pripadnost manjini ili ugroženoj skupini ne garantira svetost i povlašteni tretman. Uostalom, ta kolica joj je kupila država od poreza koji plačaju radni građani, a ne invalidi za čija se prava navodno bori.
Nije policjotima omogućila dostojne radne uvjete
izvan pameti.
Gazi elita po robovima, a ovi tu i tao ponekad jednom tjedno malo na ulice…