“Žuti prsluci” su se promijenili, ali mobilizacija ne prestaje

Pet mjeseci od svog početka je kretanje “Žutih prsluka” doživio značajne promjene, piše Le Monde. Danas je manji po veličini, agresivniji i pun kontradikcija, navodi list. Istodobno, vlasti još uvijek nisu u stanju klasificirati prosvjednike, niti predvidjeti budućnost pokreta, kao ni odrediti kada će se sve završiti, ističe francuski list.

Pet mjeseci od svog nastanka je pokret “Žutih prsluka” doživio značajne promjene, piše Le Monde. Od velikog društvenog pokreta, koji se uglavnom temeljio na ekonomskim zahtjevima, “Žuti prsluci” su se pretvorili u mnogo manji, neprikladniji i nešto agresivniji mobilizacijski val.

Ako je na početku prosvjeda od aktivista ultradesnog i ultralijevog krila, koji su se pridružili prosvjednicima, bilo agresivnih akcija, danas su “Žuti prsluci” počeli kopirati svoj model ponašanja. Vlasti u zemlji, koje su u simboličnom smislu “razoružane” u suočavanju s novim fenomenom, čak su izmislile novi pojam koji opisuje nove aktiviste i nazivaju ih “ultra žutim”.

“Nema kraja ni na vidiku”, požalio se izvor u policijskim krugovima kao odgovor na pitanje o trajanju pokreta. Unatoč činjenici da je početkom studenog broj prosvjednika na subotnjim okupljanjima bio čak 280, a sada je pao na nekoliko desetaka tisuća, tjedne demonstracije ne prestaju.

“Prosvjednici ne samo da nastavljaju pregovarati o tjednim akcijama, nego odsad gledaju dalje, najavljujući mjesec dana unaprijed faze koje će postati “najvrelije”, navodi list. Snage sigurnosti su već sad zabrinute zbog poziva na održavanje demonstracija zakazane za kraj kolovoza, vremenski usklađene sa summitom G7 koji će se tada održati u Biarritzu.

Istovremeno, većina “Žutih prsluka” koji su napustili trgove to nisu učinili zbog odustajanja od svojih uvjerenja ili zato što su zadovoljni navodnim “mjerama” koje je poduzela vlada, ističe Le Monde. Mnogi su se jednostavno preplavljeni frustracijom, vratili kućanskim poslovima ili profesionalnim dužnostima, ili su ih obeshrabrili sukobi koji su izbili između vođa pokreta.

I policijska represija je dijelom bila čimbenik odvraćanja. Mnogi “Žuti prsluci” su bili impresionirani brojnim ranjavanjem aktivista koji su stradali od policije, koja je koristila palice, vodene topove, zaglušujuće granate, gumene metke, uključujući opasne “Flash-ball” puške kao i druga sredstva, dok drugi nisu htjeli sudjelovati u agresivnim akcijama sveprisutnih skupina ekstremista. Unatoč tome, iako nisu na trgovima, bivši demonstranti i dalje suosjećaju s pokretom i zainteresirani su za politiku, što znači da, ako bude potrebno, ponovno mogu izaći na ulice, upozorava list.

Kako bi pokret i dalje postojao, “Žuti prsluci” su sebi postavili dva cilja. Prvo, moraju ostati vidljivi i uvjeriti preostale da se nastave mobilizirati. Kako bi se održala “vidljivost”, prosvjednici su morali promijeniti taktiku, osobito da s nacionalnih pređu na regionalne akcije, da napuste okupaciju trgova i počnu sudjelovati u drugim javnim akcijama, na primjer, protiv zatvaranja državnih institucija, velikih projekata obnove ili akcijama vezanim za probleme očuvanja okoliša.

Ako su u vrijeme nastanka pokreta “Žutih prsluka” agresivnije bila desničarske radikalne skupine, danas su njihovo mjesto zauzeli lijevi radikali, navodi Le Monde. Potonji su odgovorni za porast agresije tijekom subotnjih okupljanja.

“Agresije se obično događaju tamo gdje postoje lijeve radikalne skupine, jer sama definicija lijevog radikalizma podrazumijeva zahtjeve za agresivnim djelovanjem,”, objašnjava izvor Le Mondea u državnim strukturama.

U samim redovima “Žutih prsluka” ti radikalni ljevičarski izgrednici istovremeno imaju i protivnike i pristaše koji koriste njihove metode. Policija tvrdi kako je sve teže razlikovati između “ultra-lijeve” i “ultra-žute” prosvjednike.

“Potonji se bolje mogu sakriti od snaga zakona i reda, ali ne dugo”, kaže jedan od policajaca u razgovoru za Le Monde.

U očima promatrača koji oprezno gleda na “Žute prsluke”, pokret “preživljava” zbog medijske pozornosti i osjećaja nepravde kojeg uzrokuje policijsko nasilje. S druge strane, zahtjevi prosvjednika protiv povećanja cijena su se pomaknuli prema zahtjevu za ostavkom predsjednika Emmanuela Macrona. Međutim, prema mišljenju promatrača, “riječ je o odbijanju da se država, njezini predstavnici i struktura u obliku u kojem trenutno djeluju smatraju legitimnim.”

Članak dalje navodi kako je pokret “Žutih prsluka” izrazito heterogen, a zahtjevi njegovih članova često se razlikuju. Konkretno, nesuglasice su nastale oko  stavova prema migrantima. Dok se lijevi radikali izjašnjavaju u prilog imigracije, mnogi od “Žutih prsluka” na fenomen migracija ne gledaju blagonaklono. Ima i drugih tema oko kojih nema suglasnosti, što pokret razlikuje od drugih sličnih koji su se u posljednjih 40 godina vodili pod “lijevom” zastavom.

Ova politička raznolikost krši uobičajene obrasce obavještajnih službi, koje “Žute prsluke” ne uspijevaju svrstati u neku od određenih kategorija. Iz istog razloga snage sigurnosti ne mogu predvidjeti buduću transformaciju pokreta.

“Od samog početka su razbili i demantirali sve teorije”, kaže glasnogovornik policije, koja se više ne usuđuje davati bilo kakav predviđanja o trajanju i opsegu mobilizacije.

Le Monde