Bebe mogu misliti logično čak i prije nego što mogu razgovarati

Možda zvuči kao nekoherentno vrištanje, ali… U intrigantnom istraživanju, tim znanstvenika je možda otkrio najraniju dob u kojoj osoba može logično razmišljati: 12 mjeseci.

Desetljećima psiholozi smatraju jezik neophodnim i nužnim pokazateljem inferencijalnog razmišljanja – složene sposobnosti da “čitamo između redova”, da pronađemo put do ispravnog tumačenja nekog događaja kada dokazi nisu očiti. Već su 2014. godine eksperimenti istaknutih razvojnih psihologa sugerirali da takvo razmišljanje počinje između 3. i 5. godine starosti.

Psiholog Nicolo Cesana-Arlotti, postdoktorant na Sveučilištu Johns Hopkins, pomislio je da bi ta dob mogla biti puno mlađa.

“Ako imate logičko razmišljanje, možete generirati zaključke, možete dobiti dokaze koje bi bilo teško dobiti na drugi način”, objasnio je ovaj tjedan.

“To vam otvara mnogo više informacija, tako da smo bili potaknuti uvjerenjem da bi logično razmišljanje moglo igrati važnu ulogu u punoj slici” uma bebe.

On i njegovi kolege bili su u pravu

U istraživanju objavljenom u četvrtak u časopisu Science, Cesana-Arlotti i njegovi kolege opisali su kako su utvrdili da bebe mogu imati sposobnost zaključivanja. Njihov je eksperiment uključivao 144 bebe, polovica beba je imalo godinu dana, a druga polovica 19 mjeseci, ali nijedna još nije govorila.

U eksperimentu, su bebe sjedile u krilima svojih tihih i neuljudnih majki, kojima su oči bile povezane kako bebe ne bi primjetile nekakve nehotične grimase. Zatim je na svakom pojedinom zaslonu računalu pušten animirani niz slika.

Svaka je skupina gledala istu animaciju koja je uključivala virtualne objekte kao što su kišobran, cvijet, smiješno lice ili dinosaur postavljen ispred crnog zaslona.

Vrh svake od njih je bio identičan, a kad su dva objekata letjela iza zaslona – recimo kišobran i smiješno lice – mogli su se vidjeti samo ti vrhovi.

Odjednom je čašica pokupila jedan od predmeta – beba nije mogla vidjeti koji – i preselila ga je ispred zaslona. Opet, samo je vrh predmeta bio vidljiv unutar čaše.

U ovom je trenutku crni zaslon pao da bi otkrio preostali predmet – pretpostavimo da je to kišobran. Da bi testirali logičko razmišljanje beba – njihovu sposobnost da kroz proces eliminacije zaključe da se smiješno lice mora nalaziti u čaši – istraživači su se dosjetili ovoga.

Umjesto smiješnog lica, u čaši se pojavio još jedan kišobran. Sve bebe, bez obzira na dobnu skupinu, reagiralo je duljim gledanjem u šalicu. Nije bilo razlike između dvije dobne skupine.

“To je klasična paradigma“, rekao je Cesana-Arlotti, glavni autor studije. “Kada se dogodi nešto neočekivano, beba gleda dulje jer su njena očekivanja prekršena”.

No, Lisa Oakes, psihologinja u Centru za um i mozak na Kalifornijskom sveučilištu u Davisu, pita se postoji li alternativno objašnjenje.

Možda su bebe dugo gledale u čašu samo zato što su vidjele kako se iza zaslona pojavljuju dvije različite stvari.

“Ovi događaji su vrlo komplicirani”, rekla je, “teško bi dijete moglo pratiti slijed akcija i održavati informacije u radnoj memoriji tijekom cijelog događaja. Moguće je da je tumačenja autora točno, ali njihovo tumačenje nije jedino.”

Dodatni dokazi za njihovu teoriju, tvrde istraživači, mogu se naći u mjerenjima koja su zabilježila svako proširenje (diletaciju) zjenica oka kod beba tijekom eksperimenta.

U vremenu od kada su dva predmeta izašla iza zaslona pa do kada je otkriven sadržaj čaše, otkrili su da su se zjenice beba proširile, a njihova pozornost je skrenula prema čaši.

Zaključili su da proširenje zjenica i usmjeravanje pozornosti podupiru ideju inferencijalnog razmišljanja.

Susan Hespos, glavna istraživačica u laboratoriju za sposobnost zaključivanja djece na Sveučilištu Northwestern, naziva istraživanje “elegantnim nizom eksperimenata”, ističući da “dojenčad, mališani i odrasli ljudi pokazuju slične obrasce diletacije”.

“Ovi podaci pružaju dokaze da se neke od ljudskih karakteristika koje nas čine toliko pametnima očituju u primitivnom obliku tijekom rane razvijenosti. Pronalaženje sposobnosti logičkog zaključivanja kod novorođenčadi u dobi od 1 godine sugerira da bi te sposobnosti mogle biti kontinuirane tijekom razvoja. ”

U komentaru koji je pratio studiju, Justin Halberda, direktor laboratorija Johns Hopkins za razvoj djeteta i laboratorija za vid i logičko zaključivanje, istaknuo je polje u nastajanju koje proučava “temelje logičnih sposobnosti” i doprinos koji bi ova najnovija istraživanja mogla imati.

“To je uzbudljivo za nas kao znanstvenike – korištenje logičkog zaključivanja da shvatimo kako uspjevamo logički zaključivati”, rekao je Halberda.