Nije ništa neobično ni naopako ako neko teži biti brži, bolji, jači, pametniji, ljepši, bogatiji… Težiti tome je sasvim na mjestu, ali samo ako se cilj postiže u okviru prihvatljivih normi.
Čak i olimpijsko geslo kaže: „Više, brže, dalje“, i to se postavlja kao cilj kome natjecatelji trebaju stremiti. Pobjednici se slave, nagrađuju i poštuju. Ali nekada se više pamte oni koji nisu pobijedili i osvojili medalju, nego u nečemu drugom, u nečemu što se zvanično ne ocjenjuje. Recimo, umjesto da istrče kao prvi, pomogli su protivniku da pred ciljem ne padne i zbog toga su ostali bez medalje.
Zato biti pobjednik ne znači uvijek biti prvi, biti stvarno, zvanični osvajač nekog trofeja; pobijediti na kvizu znanja; donirati najveću sumu novaca humanitarne pomoći. Može i gubitnik biti pobjednik. Nije važno samo koliko smo uradili, nego i kako, u kojim okolnostima, kome, s kojom namjerom, skojim entuzijazmom… Postoji čak i izreka: „Ko uradi malo, a ne može više, puno mu se piše. Ko uradi puno, a može i više, malo mu se piše.“ Dakle, svi mi imamo mogućnost biti pobjednik, ako za to imamo dovoljno volje i mudrosti, pa makar do cilja dolazili i porazom.
Vidjeli smo mnogo puta razne primjere kad neko „izgubi na mostu, a dobije na ćupriji“. Ili „baci uzvodno, a dočeka nizvodno.“ Recimo, kao dijete, vidjeli ste da je vaš prijatelj razbio loptom vazu, ali niste ga htjeli odati, mada ste odavanjem mogli zaraditi čokoladu. Kasnije vam je taj prijatelj stostruko vratio i postali ste još bolji prijatelji, a kad je to pričao drugima, i oni su vas više cijenili. Neki igrač tenisa je mogao stići lopticu koja je otišla u publiku, ali bi pri tom povrijedio djevojčicu. On je stao, izgubio poen, ali je dobio podršku publike i kasnije lakše pobjeđivao. I mnogo je sličnih primjera.
S druge strane, oni koji do pobjede dolaze nečasno, postaju negativci u očima onih koji ih okružuju. Pobijediti u političkoj borbi tako što protivniku podmetnete lažne afere; pobijediti u sportu saplevši ili odgurnuvši protivnika; pobijediti na ispitu znanja, tako što ukradeš tuđi test i potpišeš svojim imenom, sve to, kad se otkrije, dovodi do osude aktera.
I na kraju – lijepo je biti pobjednik, ali to nije tako teško postići kako nam se na prvu čini. I nakon poraza iz kog izađemo zadovoljni, koji nas učini boljim, koji nas nečemu nauči, mi smo pobjednici.
Bilo jednom…
Lijepo je ponjediti pošteno.
S druge strane, oni koji do pobjede dolaze nečasno, postaju negativci u očima onih koji ih okružuju.
Bilo nekada. Danas postaju uzor. Teška vremena došla.
Ovaj napis je čisti produkt magije odnosno magičnog razmišljanja. Biti prvi, bolji, jači možda je u životinjskom svijetu prihvatljiv koncept jer životinjama to znači preživljavanje, i to natjecanje se odvija po prirodnim zakonima koji su nepromjenjivi za razliku od ljudi koji se natječu po društvenim zakonskim normama. Cjela magija je u tome tko propisuje te prihvatljive norme. Zaboravite te društvene postavke insertirane pomoću okultnih sila kojima su ljudi podložni obrnuto proporcionalno svijesnošću koju imaju. Ćovjek za razliku od životinja ima nemjerljivo širu svijest, intelekt, um, razum i umjesto instikta kojeg imaju životinje čovjek ima intuiciju. Sve to čovjeku daje mogućnost da spozna razliku između prirodnih i društvenih zakona te stvori balans. Svako natjecanje stvara disbalans pa makar to bilo trčanje na 1000m. Prirodno stanje među ljudima je suradnja, a ne natjecanje odnosno kolaboracija umjesto konkurencije. Suradnja krati manipulaciju, a konkurencija je uvećava. Samo magija može natjerati čovjeka da vjeruje u… Čitaj više »
Opet se nisam probudio kao uspješan odvjetnik s Manhattana…
Ništa od jutarnjeg džoginga po Central parku…
I soka od svježe iscijeđene naranče…
P.S.
Punac mi Jozo odlučio počet trčat…
Od ponediljka.
Naša’ je u škabelinu oni Yassa dres…
Pojmovi pobjednik i gubitnik podsjećaju na to da u pozadini mora postojat borba, sukob, natjecanje. Sad, kakva borba, kakav sukob ili natjecanje…to je bitno… da bi, uopće, imalo smisla bit pobjednikom. Čovjeka, ponekad, životne okolnosti; poput bolesti, nepravde ili, čak, samoživosti, dovedu u situaciju da mora odlučit; borit se protiv toga ili ne. To je situacija kad borba ima smisla i kad pobjeda ima smisla…i kad je pobjeda, sama po sebi, i nagrada. I, također, što je vrlo bitno, to je situacija kad nema poraženog…nema gubitnika. Nekakve druge vrste borbe, sukobi ili natjecanja, uglavnom, uz pobjednika(e) imaju i gubitnika(e), a to “proizvodi” velike količine stresa i negativne energije. To je, po meni, uz skretanje pozornosti s bitnog, i smisao “organiziranih” sportskih natjecanja; dvostruka korist za majstore, a ako se radi o ratnim pobjednicima i gubitnicima onda to uključuje još i smrt, patnje, strah…svekoliki jad. Kad je to, već, sve tako… Čitaj više »
baci uzvodno, a dočeka nizvodno
Baci niz vodu, a nađe (dočeka) uz vodu, je ispravno. Samo kažem… 😛
Najbolja djela se rade u tišini, nije potrebno ni da se zna ni da se nagradi ni da se pohvali. Pobjednik može biti svatko u smislu da bude dobar čovjek, tj. da u prvom redu ima srce, savjest, moral, poštenje, iskrenost, da misli na druge, da im pomaže kada god može i koliko može… U ovom surovom svijetu jako puno znači i najmanji znak pažnje, nekada je puno i lijepa riječ i topli osmijeh. Zaista, toliko malo, a daješ puno! Bogat je čovjek onaj koji je dobar. To mu nitko ne može oduzeti. A i Bog gleda na naše srce, misli i djela…
Današnji sustav vrijednosti temeljen na novcu i stvarima je poguban za čovjeka. Jedan je istočnjački mudrac rekao kako su stvari sredstvo i dane nam na korištenje, ali one nisu naše. Problem je upravo u tome kada se želi pobjeđivati u staleškim utakmicama ne shvaćajući da je ideala u skromnosti i bogoponiznosti. Osobno smatram da je pobjednik onaj koji se odupre izazovima materijalne dekadencije i svoje napore usmjerava za dobrobit čovječanstva. “Prije će deva proći kroz iglene uši nego bogataš u kraljevstvo nebesko”.
Nekada se neke stvari ne mogu pretočiti u riječi i tek tako pojasniti, zaštto čovjek čini to šta čini i čime se dragovljono bavi. Zašto se izalže tolikom naporu u savladavanju nekih vještina, a zauzvrat u persprektivi je, pa skoro zagarantirano da će od svega toga jako malo, a najvjerojatnije nikako u neku materijalnu korist pretoćiti. Koji je smisao svega? Da li mora uvijek biti konačni cilj našeg truda, muke i zalaganja, neka materijalna korist? Odgovor je jasan, ne mora. Zašto tad uopće to i radimo? Ne znam zaista, nemam pojma. Gledajući mog najstarijeg brata kako on to radi i kako trenira, te kako sve to skupa i izgleda, zapoćeti će i moja “karijera” u osvajanju, po riječima jednog cinika iz moje obitelji, “glupog djela nekakve odjeće šta ga nitko normalan niti odjeva, niti mu triba”. Tko mi je tada, sa tek navršenih mojih 12 godina mogao pojasniti šta me… Čitaj više »
Brže, jače, bolje je konstrukt uma koji vlada nesvjesnima i tvori im življenje u svakom tijelu. Kostelići su u tim vašim spomenutim dozvoljenim i prihvaćenim okvirima uništili tijela radi brže, jače i bolje i na kraju čak nisu niti svjesni šta su si napravili, još uvijek su zatucani. Braco još uvijek teži tim načelima i svi ga tapšaju po leđima dok ide u propast. Život nije natjecanje, bolesni um varalica je natjecanje. Život je kao tok čiste rijeke, a življenje u tijelu nam je dano da to shvatimo i nadiđemo. Tekst vam je glu pko qu rac… zbog čega nećete ni objaviti ovaj komentar kao i ostale što ne objavljujete… bar je netko pročitao…
Po mišljenu i iskustvu taoista krah čovečanstva je počeo kada su muškarci doživeli pad seksualne i opšte životne energije. I Biblijski mit o zmiji, Adamu i Evi ukazuje na čvor iz koga su proizašli problemi.
Nadalje su se kroz istoriju nizali somptomi bolesti i propadanja.
Privatno vlasništvo, rat, kapital, borba svih protiv svih.
Da ne duljim Indijska izreka opisuje sadašnju situaciju.
Ko ima veliki biće siromašan, ko ima srednji biće bogat, ko ima mali biće kralj.
Na kraju pobjednici koji su pobjedili prljavo i pokvareno spricaju iz zraka otrov na nas postene luzere i zrace nas 5G antenama a da pri tome niti ne spominjem sto oni jedu a sto nama spremaju…