Bitna je forma?

Čini se da je sve više na cijeni forma, a ne sadržaj. Važno je kako je nešto rečeno, a ne šta je rečeno. Važno je ko je i kome nešto učinio, a ne šta je učinio.

Dovoljno je pogledati komentare na nekim portalima i zaključiti zašto su napisani ovakav naslov i podnaslov ovoga teksta. Recimo, neko je napisao „tokom“, a onda se na njega okome oni koji smatraju da je trebao napisati „tijekom“. Nigdje ni riječi o poruci koju je dotični napisao, samo je važna ta jedna riječ, i po njoj se mjeri ljudstvo njenog autora. Od te riječi ne zavisi samo nijansa ocjene njegovog karaktera, ona je drastično pozitivna ili drastično negativna.

Na sjednicama, recimo, Sabora, važno je da se uz riječ „zastupnik“ uvijek spomene i onaj epitet „uvaženi“, da to izgleda pristojno, „na nivou“. A koje sve uvrede i prostote nakon ovih biranih riječi dolaze, to više nije bitno. Onaj koji zaboravi navesti za zastupnika da je uvažen u očima mnogih je primitivac, a onaj koji kolegu nazove uvaženim, a potom sipa uvrede na njegovu adresu, bio bi shvaćen kao osoba sa stavom, neko ko se zna boriti za svoje ideje.

Forma je bitna i kod odijevanja. Važno se obući kako „mjerodavni“ smatraju da to treba učiniti, a šta je zamotano u odijelo, nije od presudnog značaja. I teme o kojima se govori su važne. Govoriti treba o onome što tamo neki „važni“ ljudi smatraju. Vrlo važno je govoriti, na primjer, o pravima usvajanja djece istospolnim brakovima jer o tome govore i „oni gore“. Kad razgrnete malo bolje to pitanje i vidite da je, tako negdje pročitah, u Zagrebu usvojeno samo jedno dijete u ovoj godini, shvatite da usvajanje djece i nije baš pitanje od vitalnog značaja za ovo podneblje, pogotovo istospolnim brakovima. Ali o njemu se mnogo raspravlja, pripremaju se i donose zakoni, vode se silne polemike, a zbog toga se ne govori o temama koje tište stotine hiljada ljudi. Navodno, nema se vremena za njih, ne stiže se.

Naravno, treba riješiti i pitanje usvajanja djece istospolnim brakovima, i mnoga druga pitanja koje se tiču svakog pojedinca, a ne samo manjih ili većih grupa ljudi, ali ne treba to činiti na uštrb gorućih pitanja za većinu građana. Recimo, bilo bi naopako sad u Francuskoj davati prioritet kontroli kvalitete pseće hrane i donošenju nekog zakona u vezi s tim, u odnosu na rješavanje pitanja prosvjeda Žutih prsluka.

Uvijek je važno znati razdvojiti važno od nevažnog, ili važnije od manje važnog. Razdvojiti formalno od bitnoga. Uvijek bi trebalo biti važnije šta je neko rekao, nego kako je to rekao. Uostalom, ako više razmišljamo o tome kako ćemo nešto reći nego šta ćemo reći, manje su nam šanse da se izrazimo baš onako kako smo namjeravali, a time gubimo i mi i oni kojima se obraćamo. Pustimo svima da se izraze onako kako im je najlakše, kako najbolje umiju, jer tako smo na dobitku svi. Dajmo šansu, stimulirajmo ljude da se više bave suštinom. Pogrešno bi bilo tvrditi da je forma potpuno nevažna, ali sadržaj ipak mora biti na prvom mjestu.