U Beču, Parizu i Berlinu bilo je davne 1901. godine sasvim normalno potrčati ispred automobila, opsovati neopreznog vozača ili maštati: „Kad si ja kupim jednog, za koju godinu…“
Prvi je automobil u našu zemlju dovezao Grof Marko Bombelles i to 1898. godine u svoju kuriju Opeka u Vinici kraj Varaždina. Grof je, dakako, vozio Benz. Prvi prekršaj u Zagrebu napravio je Budicki, jer je vozio prebrzo. Prva utrka u Hrvata bila 1912. godine na relaciji Zagreb – Varaždin i natrag, a u dvije etape od ukupno 178 kilometara slavio je arhitekt Vjekoslav Heinzel, koji će kasnije postati gradonačelnik Zagreba.
Zagrebački strojar Ferdinand Budicki (30) bio je u to doba jedan od prvih vlasnika automobila u Hrvatskoj, istina, rijedak koji je imao i novac u džepu. Odlučio se za rabljeni Opel & Beyschlag, a transakciju je s nekim Bečaninom dogovorio brzo. Cijena je bila 4000 kruna.
Budicki je konstruirao svoj bicikl, prošao njime od Tunisa do Rusije, a onda i bio prvi koji je dovezao prvi automobil u Zagreb. Kako ga je kupio u Beču, cijelo popodne proučavao je vozača tramvaja u Prateru, skidao poteze, a zatim malo isprobao na svom novom limenom ljubimcu, napravio dva-tri kruga te okrenuo volan prema jugu. Dva dana kasnije parkirao je vozilo na zagrebačkom Jordanovcu.
Deset godina vozio je bez vozačke dozvole, dok sam nije osnovao prvu auto-školu, a prvi komad asfalta, od Trga do Mesničke u Zagrebu, čekao je sve do 1913. U međuvremenu mu je vozni park rastao, stizali su motori Orion, pa Laurin Klement s kojim je za 14 sati stigao do Beča.
Nekad je automobil na cesti (prašnjavoj koju su održavali cestari s lopatama) bio čudo. Od prvog dana, automobil je bio predmet čežnje i zavisti. To je ostao do danas. Danas je automobil i nešto drugo – mnogi misle kako novac pokreće svijet, što nije istina jer automobil pokreće svijet. Doslovno i metaforički. Najrazvijenije zemlje (a to onda znači i najveći standard za ljude) su one s razvijenim automobilskim industrijama. Ta industrija je umalo sva industrija koja uopće postoji na Zemlji. Da nije automomobila, nafta bi služila valjda za podmazivanje kotača na zaprežnim kolima. Samo jedan predmet je došao blizu visina automobila – mobilni telefon. Također predmet čežnje i zavisti (dovoljno je sjetiti se devedesetih i izrugivanja s onim koji imaju mobitele, naravno – izrugivanje je dolazilo od zavisti) i također pokretač razvojnog kruga. Velika Britanija i Njemačka imaju najbolje auto ceste. Da nije automobila, ne bi bilo ni bagera, tunela,… Čitaj više »
Poucan clanak. Hvala Vam!
„Bože mili, ni konja ni rude, a ide k’o ludo!“
Prvi prekršaj u Zagrebu napravio je Budicki, kaznio ga je redarstvenik Ivošević koji mu je izmjerio brzinu tako da je posudio od urara sekundaru a zatim je metrom izmjerio zapadnu stranu Zrinjevca i onda put podijelio sa vremenom i dobio brzinu u m/s… zgodno. Budicki je kažnjen nakon što je sud utvrdio da je prekršaj opisan lijepim i čitljivim rukopisom.
Slušao sam malo povijest kada su ukrali prvi auto u Zagrebu, ljudi su se čudom čudili kako je uopće nekom palo na pamet da ukrade auto. Auto je ukraden jednom taksistu, kada je taksist dovezao mušteriju na glavni kolodvor. Mušterija mu je dala veliku novčanicu govoreći da nema sitnoga, pa da taksist promjeni novac. Ali taksist nije imao sitnoga, pa je otišao promijeniti novac u trafiku onda je mušterija zbrisala sa autom. Auto su našli u nekom polju par dana kasnije bez benzina. Ovo sam govorio po sjećanju, čak su rekli gdje je točno nađen auto, ali ja se toga ne mogu sada sjetiti.
Mnogo kulturnija vremena
Pričali su mi stari kad je u moje misto došlo prvo auto da su ga dica gađala bovanima . . . vidit ćemo sad kad dođe prvo auto bez vozača jesu li se dica prominila . . . ☺
Bjež’te ljudi,volan drže podobni!