Bolje je znati, nego imati

Ovo je stara poslovica koja se nekada čini zastarjelom, ali nekada se opet pokaže kako je još uvijek tako živahna i dokaziva.

Samo je stvar u tome što u nekom vremenu neka znanja imaju veću vrijednost, a neka manju. Nekada su, recimo, bila vrlo cijenjena znanja vezana za preradu vune, pa su žene koje su vještije prele bile cjenjenije. U nekim sredinama, također, neka znanja su vrlo važna, a neka sporedna. Znanje o tome kako se zaštititi od hladnoće ne vrijedi puno u krajevima gdje vlada vječito ljeto. Ali čini se da u ovo vrijeme gotovo svuda u svijetu postaje vrlo važno informatičko znanje.

Čujem kako je nedavno jedna ekipa Nizozemaca na turističkom putovanju imala iznenadan problem s autobusom koji ih je vozio. Krenuli su u Italiju, ali nakon jedne pauze u Francuskoj, autobus nije mogao startati. Vozač je pokušao uraditi neke osnovne stvari koje nekada pomognu u sličnoj situaciji, ali bez uspjeha. Kvar je bio vezan za elektroniku, a on tu nije mogao mnogo učiniti pa je pozvao svoju firmu i prijavio kvar. I oni su pokušali savjetima iz daljine pomoći, ali ni to nije pomoglo i rekli su da se putnici strpe, da će oni sada vidjeti šta mogu učiniti. Nakon sat vremena su se ponovo javili i rekli da je sve što mogu poslati drugi autobus da putnici ne trpe previše, ali to je značilo gubitak bar pola dana.

Među putnicima su bila i dva golobrada mladića, dječaka, sa slušalicama u ušima i njih se, činilo se, i nije baš mnogo ticalo hoće li stići na vrijeme ili ne, jer oni su imali telefone na kojima je bilo sve što ih zanima. Ali jedan od njih je ipak čuo da će se morati dugo čekati pa je vozaču predložio: „Ako hoćete da mi pokušamo preko Interneta naći kvar i otkloniti ga?“ „Dajte, djeco, nije mi do zajebancije! Ovo je ozbiljan kvar, kad bi to mogli otklanjati žutokljunci, ne bi nam trebali eksperti koji se time bave!“, pomalo je iznervirano odgovorio vozač. Ali mladić se nije predavao: „Pa nemate šta izgubiti, svakako čekamo. Samo nam trebate reći neke podatke, a mi ćemo pokušati riješiti problem?“ Na kraju je vozač, mada nevoljko i bez imalo nade, pristao. Našao je knjižicu u kojoj su bili podaci o motoru i objasnio im koji problem se pojavio. Dječaci su se dali na posao – svaki je u svom telefonu ukucavao nešto i tražio rješenje. Uskoro su rekli vozaču da treba samo uraditi prvo to, pa onda to, i onda startati motor. Ukresao je bez ikakvih problema. Sve je trajalo tek nekoliko minuta.

Vozač je bio ugodno šokiran. Nije znao kako se zahvaliti ovim dječacima. Ispričao im se što je bio nepovjerljiv prema njima, a onda je pozvao svoju firmu da im kaže da ne šalju drugi autobus. Bila je to lijepa ušteda za firmu, a radost za putnike koji su mogli nastaviti putovanje. Dva dječaka postala su junaci te ekskurzije zahvaljujući svome znanju.

Važna su sva znanja, i jezika, i vještina, ali čini se da je u ovome vremenu poznavanje informatike u samom vrhu. Trebamo djeci ozbiljnije ukazivati na ovu činjenicu.