Borba za Imunološki zavod je borba za pravo na život – osnivanje istražne komisije

Imunološki zavod Hrvatske je 90-ih godina prošloga vijeka bila jedna od rijetkih svjetskih zdravstvenih ustanova koja je proizvodila prirodni interferon, lijek koji se dobija iz krvi davalaca, a koristi za liječenje humanog papiloma virusa (HPV) i mnogih vrsta kancerogenih oboljenja.

Čak i danas, preko 20 godina kasnije, samo Rusija, Kuba, Švedska, Egipat i Mađarska proizvode prirodni interferon. U tako „slaboj“ konkurenciji, sigurno je da bi hrvatski Imunološki zavod mogao zgrnuti mnogo novca. No, kao i u većini slučajeva kada je u pitanju neka revolucionarna ideja ili patent, na prostorima, ne samo Hrvatske, već i cijelog Balkana, zid na koji „revolucionari“ nailaze je neprobojan. Taj zid je država koja nije u stanju prepoznati potencijal u ovakvim stvarima, država koju vode oni koji nemaju sluha za patnju običnog čovjeka i njegove potrebe.

Sve do 1990. godine, pod stručnim vodstvom doktora Eugena Šooša, u zagrebačkom Imunološkom zavodu je radila proizvodnja prirodnog interferona. Danas se u zavodu brojna istraživanja o efikasnosti ovog lijeka koriste za povremenu proizvodnju vaginaleta na bazi prirodnog interferona, a koje služe za prevenciju i suzbijanje raka grlića maternice.

Doktor Šooš je u tadašnjem SSSR-u još krajem 60-ih godina prošloga vijeka izučavao vakcinu protiv krpeljnog encefalitisa. Njegov mentor je bio akademik Solovjev, predsjednik ruske Medicinske akademije. Od njega je Šooš naučio sve što se tiče proizvodnje interferona. Svoja znanja je primijenio u Imunološkom zavodu. Čitavu tehnologiju proizvodnje je zavještao toj ustanovi, nakon što je 1990. godine otišao u rat. Do 1994. godine, sva ispitivanja s interferonom u Imunološkom zavodu su prestala.

Priča o interferonu i njegovom blagotvornom djelovanju je ponovo u fokusu od početka decembra ove godine. Tada je zastupnik Živog zida u hrvatskom Saboru, Ivan Vilibor Sinčić, najavio pokretanje inicijative za osnivanje istražne komisije u cilju utvrđivanja odgovornosti za propast Imunološkog zavoda. Sinčić smatra da za ovu ustanovu nema budućnosti ako javnosti ne bude suočena sa onima koji snose odgovornost za njeno višedecenijsko propadanje. Još nekolicina hrvatskih zastupnika u Saboru, zajedno sa Sinčićem i Bunjcem, žele da Vlada i ministarstva zdravlja, finansija, državne imovine i ekonomije uvrste Imunološki zavod u svoje budžetske planove za narednu godinu, kako bi se ta firma spasila od totalne propasti. Svakako je jedan od načina, pored neophodnih državnih ulaganja, ponovno oživljavanje i povećanje proizvodnje prirodnog interferona.

Strašno veliki zid koji su u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama Balkana, podigle multinacionalne kompanije i farmaceutski lobiji, onemogućava razvoj proizvodnje prirodnog interferona. Farmaceutske kompanije podstiču proizvodnju sintetičkog, rekombinatnog interferona koji, prema riječima doktora Eugena Šooša, ne samo da nema pozitivnih karakteristika prirodnog interferona, već bi mogao dovesti i do samoubistva pacijenta.

Ono što je možda ključna pozitivna karakteristika prirodnog interferona jeste njegova efikasnost u borbi protiv virusa, čak i onda kada isti mutiraju. To znači, u svjetlu relativno skorih pandemija svinjske i ptičje gripe, da bi interferonska terapija bila efikasnija od bilo koje vakcine.

To znaju i mnogi političari koji opstruišu obnovu proizvodnje u Imunološkom zavodu, jer su, koristeći svoj položaj (čitaj, zloupotrebljavajući) dobijali interferon iz istog tog zavoda za sebe i članove svojih porodica, dok obični građani Hrvatske nisu imali, a mnogi ni danas nemaju, pojma o blagotvornom dejstvu prirodnog interferona.

Razlog iz kojeg Hrvatska ne dozvoljava Imunološkom zavodu proizvodnju prirodnog interferona vjerovatno leži u činjenici da bi potreba za njegovom vještačkom i jako lošom kopijom prestala, a to bi nekome moglo izbiti novac iz džepova. To bi mogle biti farmaceutske kompanije koje se bave proizvodnjom sintetičkog interferona, a koje su nesumnjivo u sprezi sa nekim uticajnim hrvatskim političarima.

Doktor Šooš je sa svojim saradnicima patentirao još jači prirodni interferon od onog koji se u Hrvatskoj proizvodio do 1990. godine, a koji je, priča se, koristio i sam Josip Broz. Patent je dokazao da interferon, koji je 4 – 6 puta jači od onog koji se prvobitno proizvodio, djeluje antiproliferativno na kancerogena oboljenja i dovodi ćelije raka do prirodne smrti. On je obilazio visoke hrvatske zvaničnike i pokušavao ih urazumiti objašnjavajući im prednosti proizvodnje ovakvog lijeka, ali je naišao na zid koji nije mogao da sruši.

Hoće li inicijativa predstavnika Živog zida u hrvatskome Saboru otvoriti oči onima koji bi morali prepoznati potencijal koji bi proizvodnja ovog lijeka imala, kako za zdravlje hiljada oboljelih u Hrvatskoj i ovoj regiji, tako i za sam hrvatski državni budžet? Hoće li Hrvatska znati da iskoristi znanja svojih vrsnih stručnjaka iz područja virologije, poput doktora Eugena Šooša i njegovih saradnika? Hoćemo li i dalje gledati kako naši bližnji pate u najgorim mukama dok se bore sa terminalnim bolestima poput raznih vrsta kancera ili ćemo podići svoj glas i tražiti da nam korumpirane birokrate koje rade za interes multinacionalnih korporacija i farmaceutskih industrija iz inostranstva omoguće pristup jeftinom lijeku koji bi se proizvodio u zagrebačkom Imunološkom zavodu?

Ne zaboravimo da je pravo na život neotuđivo pravo svakog čovjeka po ustavu Hrvatske, ali i većine drugih zemalja, i da je borba protiv onih koji to pravo drugima uskraćuju imperativ svakom pojedincu, u svakom društvu i u svakom vremenu.