Dolazi Božić, jedan od dva najveća kršćanska blagdana. Prilika je to za mnoge vjernike da pokažu, uz svoju radost, i dobrotu prema drugima, što oni i čine. Da pokažu svoje pravo, iskreno vjerničko lice. Ali prilika je ovo i da se pokaže i druga strana medalje, koja se u ove dane, u svečanom blještavilu, jasnije vidi.
Vidimo kako se Božić, uz već navedenu lijepu stranu koju krase iskreni i pošteni vjernici koji ga doživljavaju kao vjerski praznik, kod nemalog broja slavljenika doživljava i drukčije. Nekima se sve svelo tek na običaj gdje je mnogo bitnije, recimo, kog se dana unosi, a kog iznosi Božićno drvce, od samog stvarnog značaja blagdana. Za jedne je Božić nacionalni događaj prve vrste, a za mnoge je to prije svega komercijalni praznik i šansa da se zaradi. Nešto kao značajan sajam. Trguje se na sve strane. Kupuju se ukrasi i pokloni, uljepšavaju se prostori u objektima i izvan, natječe se ko će više, bolje, dalje, kao na Olimpijskim igrama. Istina, priča se i o dobročinstvima, o milosrđu, o pomoći siromašnima, „potrebitima“, i dobronamjerni ljudi se uključuju u razne akcije dajući pomoć ili samostalno čineći lijepe geste. Ali to ne prevladava. Moglo bi, trebalo bi i moralo bi se učiniti mnogo više.
Evo, na primjer, već drugu zimu prognanici na grčkom otoku dočekuju zimu pod šatorima, izloženi hladnoći, bolestima i bez odgovarajućih prava, poniženi, čekaju u neizvjesnosti sudbinu koja nije u njihovim rukama. Ne smiju napustiti otok, nazad na smiju, naprijed ne mogu. O njihovim mukama se rijetko gdje može naći i informacija, a kamoli šta više. Kao da ne postoje. Kršćanske zemlje, koje su i prouzročile njihovo izgnanstvo, daju im samo mrvice i ne puštaju ih dalje. Te zemlje su velikodušne u primanju ovih nesretnika samo kad je to za privrede njihovih zemalja potrebno i korisno. Ako nema dovoljno prognanika u datom periodu, ove zemlje već nađu načina kako ih pokrenuti, a ako ih pretekne, onda ih zatvore na otoke, puste da se utapaju i slično. Božić bi bio prava prilika da se pomogne ovim ljudima. Pravdanje kako nema novaca za to jednostavno ne pije vodu, jer kad se vidi koliko se samo potroši za Božić u komercijalne svrhe, sve je jasno.
Tek o uštedama na ratu, koje bi se mogle usmjeriti ugroženima, da i ne pričamo! Gazim već šezdeset treću godinu života, a gotovo da ne pamtim ozbiljniji rat u svijetu u koji nije umiješana Amerika. Podržava je, naravno, EU, ili prije nego što je nastala, njene ključne zemlje. Sve su to kršćanske zemlje i sve bi bar za Božić mogle, ako ne više pomoći ugroženima, bar ih poštedjeti nanošenja štete. Ali ne vidim da se mnogo trude u tom smislu.
Zanimljivo je da čak ni Crkva, ni državne institucije, koje bi morale biti primjer drugima, često nisu na visini zadatka. Evo, baš danas čitam kao se u privatnom katoličkom vrtiću u Zagrebu dijele darovi za blagdan svetog Nikole na kojima je napisano da su za „potrebitu“ djecu. Kako su ovdje, gdje ih je dodijelilo Ministarstvo socijalne politike, „zalutali“?
Božić još nije stigao, ali blizu je. Još ima vremena da se ponešto ispravi i bilo bi dobro da se tako i učini, da taj važni blagdan bude uistinu onakav kakav bi trebao biti.
Božić je kršćanski blagdan koji su preotele pohlepne svinje i pretvorile ga u sve ono kontra učenja Isusa Krista čije se rođenje navodno slavi. Danas u vrtiću kad pogledam na panou što sve djeci znači Božić vidim snijeg, snjegovića, sobove, Rudolfa, Baku Mraz, mlijeko i kolače, čarape, jelku, Djed Mraza i najvažnije DAROVE. Medijski se sve svodi na bjesomučno kupovanje, trošenje i žderanje. Ja kao agnostik bošnjačkih korijena koji živi u katoličkoj državi otvoreno kažem da to je to potpuno ne-fer i nepravda. Ovakav zli antibožić pravog Božića je medijski projekt začet u USA i preko medija plasiran cijelom svijetu iz godine u godinu da se zatre smisao Božića.
…ovaj svijet svakim danom postaje sodomora i gomora a zna se kako je ta priča završila.
Ma..poželin ponekad osjet onega Božića iz “doba mraka”. Bilo je neke dodatne mistike i topline, i drugačijeg virovanja. Mater bi frigala pršurate a Pape bi ih raznosija nekima od poznatih i fameji. Stan bi bija ispunjen sviton, njihovin prijatejima, sestrinin prijatejicama a naisao bi koji moj prijatej. Ma navratili bi i poneki direturi iz Papine RO..partijci, jerbo u to vrime nisi moga bit rukovodilac ako nisi bi član SK, čestitat Papi Božić je su znali da on to slavi. Ma ogrebali bi se za po koju frutulu i po komad orahnjače. Sa gfamofona božične pisme, zapivalo bi se šoto voće, ne zato da te niko nebi ću, vengo…drekanje nikome ni odgovaralo, a tu i tamo uvik bi neko na radiju pukusa nać “Tihu Noć” na nekoj od njemačkih stanica. A bi je i bor…od 3m, lipo bi svitlija i žmiga, a bilo je baluncini i prskalic. Ma…bi je i Betlehem,… Čitaj više »
Božić je blagdan kojeg su kršćani preoteli svijetu.I sad se treba zgražati što je današnji Božić upravo onakav kakav bi trebao biti – praznik svjetla, slavljenje nove godine koja dolazi nakon što se dana mjesecima smanjivao, a noć produžavala. Od Božića idu duži dani, svetlo pobjeđuje tamu.
Što se tiče božićnog drvca- bora, to je također novovjeka izmišljotina. I to njemačka. Prije cca 150 godina su Nijemci počeli s kićenjem jelke i onda se to proširilo na cijeli svijet.
Je*eš božić, to je ionako vrijeme lažne samilosti, depresije i tjeskobe.
Jedva čekam da prođu ti “blagdani”.
“O njihovim mukama se rijetko gdje može naći i informacija, a kamoli šta više. Kao da ne postoje. Kršćanske zemlje, koje su i prouzročile njihovo izgnanstvo, daju im samo mrvice i ne puštaju ih dalje. Te zemlje su velikodušne u primanju ovih nesretnika samo kad je to za privrede njihovih zemalja potrebno i korisno…” ———– Ma Ivo, vjeruješ li doista u ovu srceparajauću patetiku koju si napisao, ili padaš na fore podmuklog Rotschildovog i Sorosevog agenta-Bergolja ? (onog koji se naziva papa Franjo). Koje su to “kršćanske zemlje” prouzročile njihovo izgnanstvo? Misliš SAD i Britanija? Masonske zemlje pod kontrolom cio-hazara, koje odavno nisu kršćanske i čija politika nikada nije ni bila kršćanska. Pa zar ne vidiš da je politika svih zapadnih zemalja totalno anti-kršćanska u svemu. Masonska elita, koja je stvarni vladar SAD-a, je oduvijek bila anti-kršćanska i prije više od 100 godina. Ta elita oduvijek vodi “hibridni rat”, protiv… Čitaj više »
-dalje: za tu đavolsku rabotu, stalnih ratova i stalnog kaosa, na Bliskom istoku, svatko pametan zna tko je najodgovorniji: Izreal i svjetski cio-hazarski lobi, koji vlada i sa državmo SAD. Plus kofol “najmuslimanskija” država Saudijska Arabija ( u stvarnosti satelitska država Izraela i SAD-a), Plus također skoro sve arapaske države, čije vlade su manje-više sateliti SAD-a i Izraela: Maroko, Alžir,. Tunis, Egipat, Libija ( nakon rušenja Gadafija), Jordan, Jemen, Oman, Katar, Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein,.. te također i Turska, koja je ne pravimo se ludi i dalje pouzdani saveznik i člano NATO pakta, iako Erdogan nešto glumi. -zašto dakle bogate arapske države: Saudijska Arabija, Katar, Emirati, Bahrein, Kuvajt nisu htjele primiti niti jednog izbjeglicu iz Sirije i Iraka? Cio-vehabijski čelnici iz SA izjavili su pazite ovo: primanje sirijskih izbjeglica ugrozilo bi socijalni mir u SA!. Dakle, ako bi te izbjeglice ugrozile socijalni mir u SA; iako imaju istu vjeru… Čitaj više »
paradkos je ali istina, Božić je bio kršćanskiji i ljepši za vrijeme Jugoslavije, kada se zbog državnog ateizma, Božić javno nije smio obilježavati, već samo privatno u vlastitima kućama i crkvama. Danas u “demokraciji” i liberalizmu u Hrvatskoj je Božić, amerikanizirani sekulariziran i postaje sve više dekršćaniziran kao u SAD i na Zapadu. Gigantsko kičasto kićenje gradova i ulica, u zapadnim zemljama započinje već polovicom studenoga, jer se radi o konzumaciji i zaradi. Dijeljenje poklona ranije za vrijeme Jugoslavije, toga nikad nikje bilo, to kod nas nije postojalo, i to nema veze sa kršćanskim, Božićem, Djeci su se dijelili pokloni za novu godinu, (malo slatkiša), a ne za Božić. Božić je za vrijeme Jugoslavije bio čisto vjerski praznik. Taj običaj poklanjanja je također došao sa Zapada. Poklanjanje za Božić, izmislila je zapadana elita i industrija i koncerni, da se ljude namami da više kupuju i troše lovu. Vrijeme adventa i… Čitaj više »
-Sveti Nikola, bio je kršćanski biskup koji je živio u 4. stoljeću u današnjoj Turskoj, koja je tada bila dio rimskog carstva i u kojoj će malo kasnije nastati Bizant. Nikola je dakle živio u vrijeme kada je crkva još bila jedna jedinstvena i još nije bilo podjele na katolike, pravodslavce i protestante i zato je Nikola općekršćanski svetac, koji se slavi u katolika, pravoslavaca i protestanata, iako protestanti većinom odbijaju slavljenje svetaca. Prema legendi, Nikola je tada, u jednoj vreći, nosio darove za siromaćne obitelji , nešto hrane ili odječe i slično, i tajno po noći bi ostavljao tu vreću pred kućnim pragom takvih obitelji. Tradicija slavljena svetog Nikole koji djeci donosi darove, (ali 6. 12. na dan Sv. Nikole, a ne na Božić) u kršćanskim je držvama , puno starija od Djeda mraza. Ta tradicija je i danas još sačuvana u u mnogim europskim državama, naprimjer Italiji, dijelovima… Čitaj više »