U posljednje vrijeme često razmišljam o tome kako bih mogao pomoći našem napaćenom narodu? Šta trebamo učiniti da jednom i mi dođemo na zelenu granu? I sjetio sam se!
Mi smo poznati u svijetu po tome što smo u govoru često primitivni prije svega zbog prečeste upotrebe nekih vulgarnih riječi. Jedna od njih je posebno česta, a to je… Ma znate, ona nepristojna, odnosi se na jedan dio muškog tijela, a stalno nam je u ustima! Dakle, ta riječ u tom obliku nam vječito stvara probleme, ružnu stvara sliku o nama kao primitivcima, i na bilo kakvom razgovoru, na primjer o poslu, mi smo već inferiorni. Svi drugi će dobiti posao prije nego mi. O drugima će misliti da su pristojni i pametni, a o nama da smo primitivni i glupi.
E, zato bih ja tu riječ zamijenio nekom lijepom, pristojnom riječju. Nekom koja bi izazvala simpatije i od nas od gubitnika napravila pobjednika. Od nekoga koga su izbjegavali, stvorila nekoga koga svi žele u svojoj blizini. Riječju koja bi bila simbol i muškosti, i pristojnosti, i snage i ljepote… Ma, sve lijepo da bude u njoj sadržano! Samo, gdje naći takvu riječ? Eto, ja sam je našao – Sebastijan! I pisao bih je velikim slovom, da bude još značajnija. Eh, kako bi nas ta promjena upristojila! Sve bi drukčije izgledalo.
Zamislite samo kako bi lijepo i pristojno izgledao naslov u novinama: Vesna Pusić primila Sebastijana!? A ne tamo, primila nekog… Ili kako bi bio divan naslov: Kolinda otišla do Sebastijana? Kad predsjednika Vučića, na primjer, pitaju šta radi, on bi mogao fino reći da svira Sebastijanu. I sve bi to bilo tako pristojno, uglađeno, diplomatski, da nam se niko ne bi podsmijevao.
Razmišljam samo šta smo sve mogli do sada izbjeći da smo se ranije sjetili ove spasonosne promjene. Eto, nekada je jadni Vuk Karadžić, kad je napisao Rječnik, imao problema što je i tu nepristojnu riječ ubacio u ovu važnu knjigu. Jedna uvažena gospođa mu je zamjerila što je to učinio i napala ga javno, a on se, siromah, morao braniti. Ali joj nije mogao reći: „Pa dobro, gospođo, gdje ste se, od deset hiljada riječi uhvatili baš za Sebastijana!“, nego je opet morao upotrijebiti tu vulgarnu riječ i izazvati nove podsmijehe i omalovažavanja. A da mu je pri ruci bio Sebastijan? Mislim, ta riječ da mu je bila pri ruci? Ta dama ne bi ni imala primjedbi niti bi se Vuk morao ponovo crvenjeti.
I tako, svuda bismo mogli koristiti ovu pristojnu riječ i izbjeći mnoge probleme. Tad bi se, recimo, na bosanskom jeziku riječ „neću“ izgovarala kao „hoću Sebastijana“, umjesto – znate već kako se to govori sada. Ljude bi tada za sve bolio Sebastijan, ne bi išli bez Sebastijana u svatove, a mudra izreka bi glasila: Dobar Sebastijan – mir u kući. Jednostavno, sve bi bilo na svom mjestu.
Dakle, ja naš spas i našu budućnost, s obzirom na sve okolnosti, vidim u Sebastijanu. U toj riječi, mislim. A na vama je, dragi čitatelji, da izaberete hoćete li prihvatiti moju ideju ili ćete me poslati do Sebastijana!?
Nisu vazne rijeci vec djela.
Neka nama Incka
od Sebastijana,
važan je mir u kući ?
Glavno da nam Incko djela
i sloboda nam sijela
na Sebastijana ?
Sve u incku materinu ?
Jedno je sigurno-siroti austrijski kancelar jutros štuca. Ne znao on, a ne može ni znati, zašto je legenda južnim susjedima. Nismo mi najpristojniji narodi na svijetu. Treba priznati. Inače ne baš bogate riječnike stalno popunjavamo nepristojnostima pa se još izvlačimo na to da svatko ima neku poštapalicu ili uzrečicu a nama je, eto, Sebastijan. Imamo mi još toga, i te su nam drage, ali Sebastijan je prvi. Izgleda da ipak imamo neki fetiš ili smo pak ponosni na Sebastijane više od drugih jer i u sasvim ozbiljnim anketama volimo se istaći baš njim. Prije nešto godina jedna je velika firma radila istraživanje širom Europe o veličini, izdržljivosti i snalažljivosti baš Sebastijana. I za divno čudo naši su se narodi, barem prema vlastitom mišljenju i pojmu o tome koliko je četvrt metra, pokazali najbolji. Nije doduše bilo nikakve komisije koja bi provjeravala točnost iskaza a ženski se dio populacije elegantno i… Čitaj više »
Kažu jezikolozi kako je jezik živ, a riječi se rađaju i umiru pa se tako u jednom povijesnom trenutku pojavila riječ nježnik. Neznam točno kad je rođena, ali očito je umrla. Ja mislim kako je umrla zbog toga što u primarnoj namjeni nije zadovoljila, a to ima veze i sa ženama, a sve što ima veze sa ženama ima veze i s obrnutim značenjem. Žene vole nježnost muškarca u svakom dijelu njegovog bića osim u nježniku. Nevole kad je nježnik nježan i plah nego vole da je tvrd i prodoran. Da li je to razlog što nježnik nije zaživio 🙃🙃🙃 Većini nam ja poznat trenutak kad žena kaže ne, a misli da. Također žene njemu i tepaju pa ga nazivaju miš, mišić, miško i kako sve ne, pa mogu ga zvati i Sebastian sa velikim S, ali kako žene vole da je u njima istina onda kad je on u… Čitaj više »
Utjecaj društva,osobna slabost i navika učine od čovjeka osobu sklonu prostačenju podjednako i kada ima i kada nema nekog osnovanog razloga za to.Imao sam dosta problema s time pogotovo jer bih često psovao i na beznačajne povode.Budući sam vjernik nisam se s time osjećao ni dobro ni sretno pa sam posegnuo za molitvom kao pomoći za taj problem.I tako bih svaki puta kada bih opsovao nešto izmolio tri Očenaša.
Trajala je ta terapija nekih tri-četiri tjedana i danas više uopće ne koristim kako volim reči za to imenicu-glagol kada mi dođe opsovati zbog nečega.U najgorem slučaju kažem idi k vragu.Naravno ovo može izazvati samo podsmijeh ili ruganje kod onih koji ne vjeruju no meni je to sasvim svejedno,jer svoj problem s psovanjem sam uspješno riješio.Ovaj pokušaj sa Sebastijanom je simpatičan i pomalo infantilan,ali još uvijek izaziva aluziju na bivšu imenicu i glagol.U svakom slučaju i to je bolje nego i-g..
Ajme sto vam zavidim jer vam u ova teska vremena ovakve glupostii padaju napamet.
Sebastijan, spasitelj čovječanstva 🙂
Svetislav Basara, srp,pisac i kolumnist, Sebastina je već stavio gdje mu je mjesto, to jest onako kako Ivo predlaže.
Poštovani gospodine Ivo, oduševio me naslov ovog teksta. Drago mi je da ste taj „izraz“ (vi kao profesor tj. pedagog) napisali u toj formi, a glavni razlog je taj da ga moje okruženje upravo tako koristi već godinama. Zapravo još iz vremena dok se originalni Sebastijan trudio kao „Außenminister“ da bude neki Sebastijan. Za to postoji i velika arhiva moje pisane privatne korespondencije. Dodatni značaj je ovdje čisto lične prirode, a radi se o tome da ja u Austriji živim već evo punih 30 godina, tako da je nama ovdje taj „izraz“ dosta blizak. U pravu ste, dosta je pristojan, te smo njime zamijenili onaj legendarni feralovski „bolac“ iz sintagme „kuri me bolac“.
Živjeli!