Dan 29. 11. bio je veliki jugoslavenski praznik, Dan Republike. Slavio se dva radna dana, pa ako bi se još prislonio uz vikend, to je bio već mali odmor.
Ako bi praznik padao u srijedu i četvrtak, gotovo redovno se i petak „povezivao“ tako što se ni tog dana nije radilo. On bi se naknadno „odradio“, a slično je bilo i s ponedjeljkom ako je praznik padao u utorak. Hrabriji su se čak usuđivali spojiti dva vikenda zbog „uštede na grijanju“ ili drugih „opravdanih“ razloga i tako stvarno imali pravi manji odmor mimo onog redovnog.
Ali mnogi nisu te dane koristili da bi se odmarali i provodili nego su nastojali nešto korisno uraditi za vlastito dobro. Kako je praznik padao u vrijeme koje je idealno za svinjokolje, to su mnogi baš tih dana obavljali ovaj važan posao. Tada su svi bili slobodni, mogli su pomoći jedni drugima. Jednog dana kod jednog, drugog dana kod drugog, a ako je bilo više dana, moglo se zaista mnogo posla uraditi. I tih dana naša sela su bila drukčija po tome što su, na jednoj strani, na predviđenim mjestima bile istaknute zastave, što su se u Domovima kulture izvodili prigodni programi i održavale igranke, a na drugoj strani su se, uz skiku svinja, dimile vatre na kojima je grijana voda i krčkani čvarci.
Bila je to gozba i za pse i mačke, a i za djecu koja su šutirala napuhane svinjske mjehure.
Selom se širio miris vruće masti i čvaraka; svježih kobasica, kulenova, nasoljenog mesa i slanine, što se spremalo za sušare. Prvo je meso ostavljano nekoliko dana da odleži u posuđu za tu namjenu, a onda je vješano u sušare. Sad se sjećam da u to vrijeme nikada nisam čuo da je nekome pokradeno meso iz sušnice, mada one nisu bile tako čvrsto građene i zaključavane kao danas. Posljednjih godina ima ljudi u nekim mjestima koji maltene naoružani čuvaju meso.
Tradicija da se svinjokolja obavlja ovih dana se još zadržala kod jednog dijela domaćina. Ali sad dolaze nova vremena i novi zakoni koji onemogućavaju svinjokolje na ovakav način. Traži se da to bude u klaonicama, pod većim nadzorom. Možemo reći da se tako uvodi se više reda, ali i da se ukidaju neka prava. Nije dobro ako nešto nije regulirano zakonom, ali ne valja ni pretjerano reguliranje jer ono neminovno ograničava ljudske slobode. Uništava običaje, tradiciju. Zato treba oprezno donositi zakone koji zadiru u ovakva pitanja, jer imamo već iskustva koja su pokazala i drugu stranu medalje. Sjetimo se, na primjer, na brzinu donesenog zakona kojim se zabranjuje držanje koza i sličnih.
Svinjokolje, pečenje rakije i slične aktivnosti kod nas nisu samo zanati i nemaju samo ekonomski ili prehrambeni značaj. To su na neki način i kulturološki, etnološki događaji koje kao takve treba zaštititi u mjeri u kojoj je to moguće.
Sva tradicija umire a to i jest cilj. Uz tradiciju nas vezu uspomene, najcesce lipe uspomene koje onda prenosimo na potomke. Elitisti ne zele da to imamo, ne zele da imamo emocije uopce. Samo radne jedinice sa taman dovoljno inteligencije za obavljanje poslova.
“Svinjokolje, pečenje rakije i slične aktivnosti kod nas nisu samo zanati i nemaju samo ekonomski ili prehrambeni značaj. To su na neki način i kulturološki, etnološki događaji koje kao takve treba zaštititi u mjeri u kojoj je to moguće.” Klati svinju znači ubijati živo biće višeg nivoa svjesnosti. To je u osnovi griješna aktivnost. Tek blagoslovom kvalificiranog svećenika ostvaruju se nužni, ali ne i dovoljni, uvjeti za smanjenje nivoa griješnosti navedene aktivnosti. Tko danas uopće prakticira takve pripreme? Ljudi misle kako imaju pravo ubiti svinju zato što su njeni vlasnici ili zato što plaćaju za njen uzgoj ili zato što bi inače gladovali itd. Rakija je alkoholno piće koje bi se u osnovi trebalo koristiti samo za liječenje, a ne za opijanje. Zaštita tradicije je dobra, no ako to znači štititi griješne djelatnosti, onda je takva zaštita neispravna. Ljudi ne znaju što čine i sami sebi tovare karmički teret na… Čitaj više »
Hm ….Dan svinjokolja i Dan Republike i Dan Tribunala …..veoma dobro povezano, alal vjera piscu i vještim organizatorima (hm) i kao sto i naziv site-a govori : logično …
lose jer svinjokolja je bila ritual gubljenja koljacke nevinosti. iskusni koljac, debitant, pomocnici i promatraci su morali nauciti kako potisnuti sazaljenje i milost. copor humaniziranih primata ucvrscivao je socijalne veze na kolektivnom poricanju emocija, zajednickom prozivljavanju trenutaka strave, vapaja, krikova, nadmoci te mesozderskoj orgiji. boljem pamcenju i dubljem otisku na dusi pomogao je osjecaj nagrade u vidu masne ugode. cinjenica da se ritual gubljenja koljacke nevinosti dogadjao na dan republike, najsvetiji dan drzave, u podsvijesti se pomijesao. kad je u podsvijesti postalo sto. “kad” je bio dan republike a kad je to kad postalo sto onda se dogodilo klanje dana republike osnosno klanje najsvetijeg. podsvijest je osjetila signale koje salje svinja. to su bili signali strave, panike, zapomaganja, nemoci, izdaje, prijevare, zrnce agresije. svijest koju se odlucilo smjestiti u podsvijest zapamtila je prislu da joj se glas zabrani. tako je nastala namjera da se represija ukine a da bi se… Čitaj više »
svinjokolj nije nikakva tradicija niti kulturoloski dogadaj taj cin je u istoj ravni sa kanibalizmom vecinom ti koljaci neznaju podijeliti dva razlomka isto kao i zrtva ali sta se tu moze vazan je animal protein jelde
Odlican i prigodan tekst. Ali, zgadjen sam odvratnim komentarima od strane pseudo religioznih moralista, ultra napornih zastitnika prava zivotinja i trendy vegan bratije.
niko ovdje nije nikakav vegan a vi zadrzite tu tradiciju za sebe i prenesite na potomke samo nek se kolje