„Deda“ je sada „problematična“ riječ

Jezik je postao glavni teren na kome se vode kulturni ratovi koji zahvataju zapadni svijet.

Vjerovatno svaka riječ i fraza mogu postati neočekivana meta lingvističke policije. Ko bi mogao da zamisli da više neće biti prihvatljivo koristiti riječi poput „deda“, „duhovna životinja“, „smeđe torbe“, „kolica za kolače“, „jeftino obučena“, „Šerpa“, „mantra“, „totemski stub“ ili „domaćinstvo“? Ovo su samo neki od unosa na dugačkoj listi problematičnih riječi i fraza sadržanih u Inkluzivnom jezičkom vodiču koji je objavio Univerzitet u Washingtonu.

Svaka razumna osoba koja čita ovaj vodič će biti iznenađena njegovim nadrealnim tonom. Čitalac saznaje da je imperativ da prestane da koristi fraze poput „lijeva kao iz kabla“. Autori vodiča su opsesivno vođeni pokušajem da opravdaju zašto se razumne i do sada nekontroverzne riječi više ne smiju koristiti. Na primjer, opravdava potrebu da se ukine riječ „domaćinstvo“ na osnovu toga što „u odnosu na kancelarijski posao, ova riječ može imati rod“.

Ako bi se zaista usvojili brojni prijedlozi Inkluzivnog jezičkog vodiča, ljudi bi na kraju govorili sasvim drugačijim jezikom – jezikom koji osuđuje pravljenje razlika između pametnih i običnih pojedinaca ili muškaraca i žena. Zato izražava intenzivan nivo neprijateljstva prema upotrebi izraza „prvoklasni“. Napominje da to implicira „da je ova konkretna vrijednost najboljeg kvaliteta ili najvišeg stepena, pa su stoga drugi u ovoj grupi drugorazredni ili nižerazredni“.

Jednostavan, osrednji senzibilitet odbijanja da se prave razlike podiže inkluzivnost kao cilj sam po sebi.

Ambicija lingvističkog imperijalizma je glavni pokretač vodiča. Lingvistički imperijalizam, koji je projekat nametanja novog jezika i pogleda na ljude – nastao je 1970-ih. U početku su ga promovisale feministkinje koje su tvrdile da jezik privileguje muškost i stvara realnost u kojoj će ženama biti dodijeljena uloga građana drugog reda. Pokret za jezičku reformu inspirisan feminizmom imao je za cilj stvaranje onoga što je opisano kao „rodno fer jezik“.

Ono što je počelo kao pokušaj feminizacije jezika postepeno je dobijalo sve prinudniji i cenzurisaniji ton. Kultura cenzure koja je na kraju proizašla iz pokreta za reformu jezika veoma se razlikuje od prethodnih pokušaja da se jezik kontroliše. Istorijski gledano, cenzura je imala za cilj da odbrani i ojača status kvo. Novi talas cenzure – koji je prvo zahvatio univerzitete, a zatim i druge institucije – nastojao je da ga preokrene i promoviše društvene i političke promjene.

U stvari, jezik je postao glavni medij za promjenu svijeta i promjenu stvarnosti ljudi. Ovaj pristup oštro zagovaraju pristalice „reforme transrodnog jezika“. Kao što je jedan trans aktivista objasnio:

„Budući da je jezik jedan od najvažnijih načina na koji se ciseksizam konstruiše, identifikacija i demontaža ciseksističkog jezika je centralni dio trans aktivizma i dio posla koji se očekuje od cisrodnih saveznika.“

Iz perspektive ove osobe, demontaža jezika je temelj za institucionalizaciju rodno neutralne kulture.

Izvanredan uspon trans jezika unutar glavnih društvenih institucija ilustruje da je verbalno pročišćavanje engleskog jezika postalo normalna životna činjenica.

Posljednjih godina lingvistički imperijalizam je stekao neobuzdanu ambiciju do te mjere da se doživljava kao korozivni namet čak i ljudima kojima tvrdi da pomaže.

Njujorški pisac i muzičar Anhel Eduardo okarakterisao je upotrebu izraza „latino“ da bi opisali Hispanoamerikance kao oblik leksičkog imperijalizma. Skrenuo je pažnju na anketu koja je pokazala da samo 2 % Hispanaca koristi ovaj izraz da opiše sebe, a da ga 40 % smatra uvredljivim.

Postoje, naravno, milioni ljudi koji su neprijateljski raspoloženi prema projektu lingvističkog imperijalizma. Ponekad se zezaju i šale na račun brojnih nedavno izmišljenih zamjenica i riječi. Ali lingvistički imperijalizam nije šala. On je već imao značajan uticaj na akademske institucije. U seminarskim diskusijama i van njih, primijetio sam da mnogi studenti samocenzurišu. Kontrolisanje jezika koči otvoreno istraživanje ideja i zapravo na kraju utiče na to kako ljudi vjeruju da treba da misle i da se ponašaju.

Big Tech je svim srcem prihvatio lingvistički imperijalizam. Nedavno je Microsoft Word najavio da će svom programu dodati „inkluzivnu provjeru jezika“. U stvari, ovaj alat ima za cilj da osigura da čak i u vašoj privatnoj komunikaciji budete u skladu sa dogmom inkluzije. Uvijek lebdeći u pozadini, provjera jezika ima za cilj da osigura da se nikada ne možete vratiti na tradicionalni jezik zdravog razuma.

Leksički imperijalizam nije samo promjena jezika. Niti se radi samo o promjeni stvarnosti. Na kraju krajeva, nastoji da kontroliše vaš um.

Autor: Frank Furedi