Dječja duša

Ptica
33 komentara

Dan je lijep, sunčan, ne previše topao, nego baš ugodan. Izašao sam prošetati dobro poznatom stazom koju gotovo svakog dana pregazim. Pri kraju sam, primičem se kući gledajući u daljinu.

Ispred sebe na oko 200 metara vidim dijete kako se nešto saginje, vrti u krug i zanima oko nečeg što je na zemlji, a što ja iz te daljine ne vidim. Žena koja stoji nedaleko od njega, vjerujem da mu je to majka, sudeći prema njenim pokretima rukama, požuruje ga da idu dalje. Nedugo potom dijete koje je čučilo, nisam siguran je li dječak ili djevojčica, ustade i ode za majkom, povremeno se osvrćući.

Nije me pretjerano zanimalo oko čega je dijete bilo tako zauzeto, ali kad sam uskoro došao do tog mjesta, postalo mi je vrlo zanimljivo. Na travi neposredno pored staze, ležala je mrtva vrana, s perjem raznih nijansi sive boje i crnim kljunom. Uz njeno tijelo ležao je svjež, žuti cvijet maslačka. Dakle, to je to! Shvatio sam – djete je ugledalo mrtvu pticu i sažalilo se. Željelo je pokazati svoje osjećaje tako što je ubralo jedini cvijet koji je u tom trenutku bio u blizini, maslačak, i položilo ga pored uginule ptice. Ostalo bi ono, vjerujem, još pored nje, možda bi je i pokopalo, ali majka ga je zvala i moralo je dalje ići.

Da, bila je tu i majka. Moguće je da je i ona osjećajna duša, da i nju pogađa smrt ptice, ali ona je odrasla i život ju je već oblikovao tako da osjećaje više “raspoređuje” onako kako je to “korisno”. Njeni osjećaji više nisu tako čisti, tako iskreni kao dječji. Djete se ne pita koju će korist imati od toga što zastane i ubere cvijet, ono to čini zato što tako osjeća. Kod odraslih na postupke utječu i drugi faktori koji nekada čak i nisu dobronamjerni. Zato će stariji nekada pokazati emocije i više nogo što ih stvarno imaju i što ih treba pokazati, a nekada neće ni onoliko koliko bi trebali.

Baš je šteta što ne sačuvamo više u sebi dijete i u poodmaklim godinama. Vjerujem da bi tada svijet bio mnogo pošteniji, ljepši i ugodniji za život.

dijetedušaemocijeIvo Kobaš
Pretplatiti se
Obavijesti o
33 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Vilin
2 godine prije

Divna duša… Hvala!

Tucker Carlson
2 godine prije

Sretan Uskrs,šjor Kobaš.sretan Uskrs svima koji ga slave i ugodan produžen vikend.hvala.

Emiliano Zapata
2 godine prije

Slazem se.
Svako dobro gospon Ivo!

Mario
2 godine prije

To dijete postat će kao i njegova mama kad bude imao svoje dijete.
Prolaznost materijalnog života radi svoje i kako na vrani, tako i na ljudima. Nikakva patetka to nemože zaustaviti.

Prle
2 godine prije

Dok je jos malo,djetete ima razvijenu sustinu/dusu/empatiju,nazovite to kako god zelite. Prilikom odrastanja ta sustina sve vise blijedi zato sto se razvija licnost kod djeteta putem spoljnjih utjecaja kao sto su “kultura i obrazovanje”. Logicno je se zapitati zasto sistem trazi djecu u skolske klupe vec u petoj godini. Nimalo slucajno. Desava se vesto da ta sustina umre u covjeku i ostane samo licnost/laz. Veliki procenat ljudi danas hoda upravo bez ove sustine. Oni su zapravo mrtvi. To se manifestira tako sto se kod ljudi pojavi raznorazni tipovi poremecaja licnosti pa stoga imamo ovo danas sto imamo da se medjuljudski odnosi bilo koje vrste raspadaju,i grade se novi koji su poremecene prirode. Da bi covjek ostao , normalan” on mora voditi racuna u kakvoj okolini zivi. Rijetki su oni koji imaju podjednako razvijenu sustinu i licnost,sto je najbolja opcija. Vecinom se desava to da je u ovom zivotu “karta kupljenja… Čitaj više »

Zjola
2 godine prije

Išao sam jutros na misu u pola sedam i prije odem na balkon da vidim u kakvom su stanju golubiči divljeg goluba u gnijezdu na omorici doslovno kraj balkona. Golubica sjedi na njima i grije ih jer je jako hladno.Divlji ili šumski golub kad vidi da mu čovjek nije prijetnja postaje izuzetno pitom. Po povratku oko pola osam odmah sam otišao provjeriti kako su jer su se prošle godine smrzli. I šok. Po omorici sve puno plavkasto srebrnog perja, golubice nema a u gnijezdu samo jedan ptič (bila su dva) i to bez glave, još topli. VRANE. Išle su mi suze. Danas su bili stari deset dana. Nažalost par tih odraslih golubova nikad više ne če doći na to gnijezdo jer kad ih se nasilno otjera zauvijek odlaze.

Samuraj
2 godine prije

Lijep tekst, zaista lijep, hvala na tekstu. Sretan Uskrs svima!

Iva Bg
2 godine prije

Neverovatna je ta lepota dečje duše.

Srećan Uskrs svima!

Mrčikola
2 godine prije

Čitajući članak pade mi na pamet kako je Fromm opisujući razlike između modusa življenja zasnovanih na imanju ili bivanju iskoristio iskustvo susreta sa cvijetom engleskog pjesnika Tennysona i japanskog haiku pjesnika Bashoa, pa tako Tennyson, u želji da ga ima, ubire cvijet i uništava život, a Basho želi samo gledati cvijet i slaviti život.
Ovdje bi se moglo dodati da je ovo, iskustvo susreta sa cvijetom, dobar primjer za uočiti razliku filozofije življenja “istoka” i “zapada” ( mada nas “digitala” sve više i brže svodi pod zajednički nazivnik).

Nena
2 godine prije

Hristos kaže :
Budite kao deca jer takvih je Carstvo nebesko.

radoznalo_mače
2 godine prije

Maloprije mi je jedan dragi dječak ispričao vic: kako se zove Rus koji istovremeno puši tri cigarete? Odgovor: Dimitri.

Max
2 godine prije

Lijepo. Sretan Uskrs.

Jomla
2 godine prije

Kada izgubiš dijete u sebi, tada više ne živiš! (Tako nekako reče netko pametniji od mene!)

Rabotnik
2 godine prije

Čim sam vidio naslov, znao sam da to može biti samo Ivo Kobaš. Hvala na tekstu!

I sam sam razmišljao nešto slično prije neki dan. Moja kćerka je onako dječije otvoreno istupila prema jednoj odrasloj osobi koju ne poznajemo i moja žena odmah krenula s “kako se to ponašaš…” a ja sam joj rekao da se ponaša normalno, dječije, otvoreno, onako kako bi se i odrasli trebali ponašati.

© 2024 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI