Dobri ljudi – dobra inspiracija

Pišući o nekome, nekada se, bar na trenutak, toliko uživite u ono što pišete da i sami počnete proživljavati ono o čemu pišete, kao da se vama dešava. Eto, meni se to ponekada dogodi.

Nekada me obuzmu neke čudne emocije i kada pišem o stvarima ili događajima. O nekim ljudskim osobinama. Ali drukčije je kad pišem o ljudima, konkretnim osobama. O stvarima i događajima mogu pisati na razne načine. Pa i o ljudskim osobinama, koje mogu biti dobre ili loše. Nije mi problem istaći ono što mi se čini lošim, tako nastojim ukazati na razliku između dobra i zla i potaći ljude da se priklone dobru. Zanimljivo je da, kada pišem o ljudima, nemam isti pristup. Ne znam zbog čega je tako, ali nikako nemam volju pisati o nevaljalim ljudima. Ako to i učinim, to je teška srca i samo na trenutak, a onda ponovo bježim na drugu stranu. Kao da mi ovdje ne vrijedi ono pravilo gdje pišućii o lošim ljudima možda mogu pomoći da se uoči razlika između dobra i zla. Jednostavno, o lošim ljudima mi se ne piše.

E, sad bi se moglo postaviti pitanje koji su to dobri, a koji loši ljudi. Moglo bi se tvrditi kako su svi ponekad loši ili kako su svi i s ponekom dobrom osobinom. Mogao bi rezultat takvog ispitivanja biti i da su oni koji su meni dobri drugima loši, i obratno. Ima tvrdnji i kako su svi ljudi dobri, samo na svoj način, a ima i tvrdnji da ni dobro ni zlo, u stvari, i ne postoje, da je sve to relativno. No, zbog pojednostavljenja priče, ovdje pišem o dobrima i lošima onako kako ih ja vidim i razumijem, bez obzira na to što znam da i drugi imaju neke svoje, možda drukčije poglede.

Dakle, pisati o dobrim ljudima mi je uživanje. I kad pogledam spisak onih o kojima sam pisao, to su skoro uvijek, bar za mene, dobri, veliki ljudi, ma koliko ponekad bili „mali“. Imaju makar neke osobine kojima se divim i koje želim istaći. Osobine koje bih i ja želio imati ili za koje bih želio da ih i drugi ljudi imaju. Nekada su ti ljudi pravi junaci koji su učinili djela većini nedostižna, a nekada su učinili tako sitne i obične stvari, ali one koje pokazuju njihovu dobru namjeru, volju da učine dobro, da to od njih pravi velikane. Mnogo veći u mojim očima je onaj ko je pomogao starici prijeći preko puta na opasnom mjestu nego milijarder koji, od na prevaru stečenog bogatstva, pokloni milion konobaru kao napojnicu. O tom čovjeku koji je pomogao starici bih se mogao raspisati s užitkom, a o ovom milijarderu ne bih, mada je i on pomogao konobaru koji možda jedva sastavlja kraj s krajem i kome takva donacija može promijeniti život.

U mnogim slučajevima ne uživam kada vidim kako nekome, ko je bio na vlasti i raspolagao ogromnim novcima, podižu spomenike jer su nešto uradili za taj grad, za državu. To im je bio posao i imali su čime uraditi. Sličan je osjećaj i kada proglašavaju za svece pape ili biskupe čiji je posao bio, i imali su uvjete za to, da se mole i čine dobra djela. Da, ima i među političarima i vjerskim službenicima onih koji su se izdigli iznad prosjeka koji su zaslužili da ih se slavi, ali i pored toga meni je ugodnije kad vidim spomen-ploču čistaču cipela u ulici u kojoj je od djetinjstva sjedio i čistio cipele prolaznicima. Mnogima sada nedostaje, i sjetili su ga se postavljajući mu spomen-ploču. Kada bih o njemu pisao, nekako bih mu „progledao kroz prste“ i za neku njegovu manu i on bi u mojim očima bio veći nego gradonačelnik koji je dobio spomenik u centralnom parku zato što je za vrijeme njegovog mandata izgrađen neki bazen. Možda nisam u pravu, možda ne trebam imati ovakav stav, ali ja jednostavno imam takve kriterije o dobroti i kada pišem o ljudima s ovog stajališta, stvarno se nauživam.

Pišući o njima, čini mi se kao da i ja, pa makar nakratko, postajem bolji. Kao da je njihova dobrota prelazna. Zahvalan sam im što su, zbog svoje dobrote, primjer drugima, ali i što su primjer meni. Što mi pomažu da ustrajem u nekim svojim namjerama, a i da se korigiram u nekim. Zahvalan sam im što me motiviraju da pišem o njima i njihovim osobinama i djelima, jer dobri ljudi su i dobra inspiracija. Dobri ljudi su važni posebno u lošim vremenima u kojima raste broj loših. Dobri su tada poput fluorescentnih predmeta koji se, što je mrak gušći, sve jasnije uočavaju i omogućavaju nam da ih lakše nađemo, da im lakše priđemo. Oni su svjetlo, a između svjetla i tame nije teško opredijeliti se za stranu.