Nema kakvih vozača na cestama čovjek ne može vidjeti. Po tome kako se ponašaju u prometu možete zaključiti mnogo toga o njihovoj ličnosti.
Jutros vozim na posao i na jednom semaforu skrećem desno. Prethodno je putem na koji nailazim prošlo nekoliko vozila. Čim sam skrenuo, vidim da je već odmakli auto uključio žmigavac i dao se u preticanje kombija na dijelu na kom je umjesto pune linije usađen od betonskih ivičnjaka zidić visine možda pet centimetara, kako bi se spriječilo upravo to što ovaj vozač sad čini. Njegov auto malo poskoči na izdignutoj crti, bijesno zaškripaše gume i jurnu dalje. Brzo se nađe ispred kombija, koji je vozio dozvoljenih pedeset na sat, i naglo zakoči. Stade, vozač izađe ljutito iz auta na kom ostavi otvorena vrata i granajući rukama pođe prema kombiju. Vozač kombija ne stade, nego uradi ono što i spomenuti vozač malo prije – prijeđe preko uzdignute crte, obiđe auto i nastavi put. Nisam vidio šta je prethodilo ovom događaju, a ne znam ni epilog jer su oni vozili brže i uskoro u daljini nestali, ali vjerujem da su uspjeli sebi pokvariti ako ne cijeli dan, bar dobar dio dana. Pomalo i meni.
Mnogo je čudnih reakcija vozača na putu. Imate onih koji su toliko nervozni da im smeta sve što drugi urade i odmah gestikulacijama pokazuju svoje znake nezadovoljstva. Imate one koji su toliko nezainteresirani za sve oko sebe da se samo pridržavaju svojih principa i onu su u stanju voziti trideset na sat tamo gdje je ograničenje osamdeset bez obzira kolika kolona iza njih bila, koliko im trubili ili blicali. Neki uživaju da druge dovode u opasnost, a onda da im se smiju što su „tako strašljivi“. Ima onih koji su toliki pobornici propisa da, ako je ograničenje pedeset, oni voze pedeset i vrludaju putem ne dajući nikome da ih pretekne, ma koliko, možda, neko imao opravdanja da u tom trenutku prekrši pravilo. Neki vozači na praznoj cesti idu u preticanje i, mada nema nikakve gužve, čim te preteknu ubace se tik ispred tebe. To malo rastojanje traje kratko, jer oni se kreću brže, ali ako je vlažno vrijeme i još prljav put, odmah moraš uključiti brisače. A posebna su priča oni koji se žure, nervozni su iza tebe, blicaju ti i trube, a kad ih propustiš ispred sebe, oni dalje voze sporije nego što si ti vozio do tada i usporavaju te.
Neki vozači trube za svaku sitnicu. Upozoravaju druge, ukazuju na neobičnosti kraj puta, pozdravljaju i tamo gdje se smije i gdje se ne smije. Ima i onih koji stalno putem blicaju da pomislite kako je u blizini policija s radarom. A o onima koji divljaju po putevima, da ne pričam. O pijanima i drogiranima i pogotovu, jer to su pojave koje zaslužuju poseban pristup. Spomenuo bih još i one koji se parkiraju kao da je parkiralište samo za njih, kao da drugi ne postoje. Oni redovno ostavljaju auto tako da zauzimaju bar dva, kad ne mogu već zauzeti više mjesta. Njima je tako lakše i izaći iz auta i ući, a i manja je opasnost da im oštete vozilo. Što drugi nemaju mjesta, to njih ne zanima.
Da, ima i uzornih vozača, koji i poštuju propise i spremni su priteći u pomoć kolegama kada zatreba. Kamiondžija, koji moraju voziti sporije, koji čim primijete da se iza njih hvata kolona, skrenu i propuste ostala vozila, a onda nastavljaju dalje. Ima ih, ali zbog onog jutrošnjeg grubijana iskaljujem bijes i na svima njemu sličnima.
Uh, sad sam mi je već lakše!
Ivo, Ivo, … za.eban taj svijet u kome živiš, …moraš raditi i nedjeljom i još trebaš stresove doživljavati !?
…a ono dvoje što se na cesti hoće “pobiti”, su vjerovatno takvi od mira i blagostanja što im ga život pruža 😉
Mozda je bolje prepustiti se drugima da vas vozaju sam paziti da vas ne izvozaju.
Kakav si čovjek, takav si i vozač. Tehnologija ne mijenja naš karakter, možda samo pojačava ono što ionako postoji u nama. Danas cesta služi za svašta, ne samo za prometno povezivanje između naselja,tj ljudi. Na cesti se pokazuje prestiž (nema velike razlike između parkiranja bijesnog auta i stavljanja na stol najnovijeg iphonea u kafiću), služi za izljeve frustracija, za pregršt stvari koji s cestom veze nemaju. No, cesta, kao da sama ima neki svoj ganglij u kojemu obrađuje informacije i rješava stvari. Nema milosti prema nepažljivima, obijesnima, regulira stvari sama, a autolimari, osiguravatelji, bolnice i pogrebnici imaju siguran posao. Auto je danas kažu potreba. Jer smo to tako napravili. A nije moralo tako biti. Automobil nikad nije trebao biti proizveden, trebali smo ostati na autobusima, vlakovima i kamionima. Nafta bi bila puno manje tražena, time i manje ratova, manje i nezaslužene ekonomske moći zemalja u kojima se nafta nalazi. Cijela… Čitaj više »
@Ivo Kobaš Nisam do kraja skužil al nekak mi se čini da ti je ovo ispušni ventil??? Ispravi me ak griješim! Sam mi reci misliš li da sad kad budu došli autonomni autići da bu puno bolje onak svi ko po špranci na traci voze ograničenja i to? Po meni ljudi uzimaju vožnju zdravo za gotovo a da ne velim da su auto škole ono plati pa vozi rijetko ko da ne prođe ne. Vožnja nije pravo svakoga pojedinca već povlastica i kad bi se tak odnosili u atuo školama to jest učili ih kulturi vožnje i onda samim kažnjavanjem i nagrađivanjem poslije položenog vozačkog sam stimulira ta kultura bilo bi po mojoj malenkosti nekaj. A ne kad frajer na Ilici skoro pobije čovjeka s djetetom u kolicima i onda murja ne podigne kaznenu već sam prekršajnu odluku protiv njega(pa tko je tu lud) ili oni ini tatini sinčići onda… Čitaj više »
ono sto ‘vozaci’ zaborave,to je da se ukljucuju u promet…znaci nisi sam na svojoj oranici. najdrazi su mi oni na raskrsnici kad cekaju zeleno i onda kad se upali zeleno,onda upale zmigavac livo….fala ti lipa,sad mi vise taj zmigavac nista ne znaci. a drugi najdrazi su mi kad moras skrenit livo,a ‘baja’ ne daj boze da samo makne nogu s gasa,nego jos na 50m udaljenosti udre po gasu da bi ima skuzu zasto trubi. a o radovima na jednoj traci pa kad se dvi spajaju u jednu, boze sacuvaj nepisanog pravila ‘ja cu pustit jednog, a ovi iza’ mene drugog’. pustis tako jednog,a ovi iza’ ti trubi i gledas u retrovizor kako mase rukama i mislis se ‘bidan covik,upala mu osa u auto pa je ne moze istirat’. nije lako zivit u urbano zamisljenom prostoru…moras dilit s drugima,a ko to voli? bravo ivo za clanak. puno toga promatranjem prometne (ne)kulture… Čitaj više »