U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ Bijaše Bog – tako počinje biblijsko Evanđelje po Ivanu. Saznasmo što je riječ, ali ne i o kojoj riječi se radi. Maštovitiji i skloniji metaforama će reći kako se ne radi o jednoj Riječi, nego o zvuku, vibraciji, o živom i svjesnom, onom koji govori, čuje i zvukom stvara, gospodari silama stvaranja. Neka bude tako. Ne doslovno, nego metaforički. Neka bude onako kako hoće naši tumači knjiga, zapisa, povijesti, stvaranja, priča o početku i kraju.
To još uvijek ne znači da nemamo pravo pitati se, naročito mi koji shvaćamo doslovno, koji smo uskraćeni za maštu i metaforička poimanja zapisa i priča, o kojoj riječi se radi. Ta riječ bi morala biti grandiozna, dovoljno uključiva da u sebe zaogrne strah, poštovanje, nadu, obećanje, motiv, opravdanje života, smisao rada, života i postojanja. Dovoljno velika, prozračna i neteška da lebdi nad nama poput božjeg duha nad vodama.
U isto vrijeme bi morala postojati i ne postojati, morala bi u sebi sadržavati želje i njihovo ostvarenje, morala bi biti fiksna, a promjenljiva, morala bi biti izvjesna i neizvjesna, morala bi nas plašiti i hrabriti, morala bi dati razlog patnji i razlog radovanju. Sa svim tim suprotstavljenim atributima, očito je da se radi o božanskoj Riječi. Mi ljudi nikad ne bismo takvu smislili, ni pojmili.
Ako nekim slučajem, božanskim nadahnućem, prosvjetljenjem netko od nas bude blagoslovljen pa čuje tu riječ, kako bi nam je prenio, kako napisao, kako bismo je razumjeli…kad je između nas i božanskog toliko stepenica nesavladivih za uspon našem krhkom tijelu?
Čini se da je bolje ostaviti tu nespoznatljivu riječ na miru i uhvatiti se svog ljudskog posla. No, hoćemo li umaći toj riječi, ako je zanemarimo, ignoriramo? Hoće li ona nas ostaviti na miru, onako kako smo i mi nju?
Što ako ona upravlja potajno sa svima nama, s našim životima? Bi li nas u tom slučaju bacila u beznađe, rezignaciju ili natjerala na bunt, borbu, nemirenje sa zadanim?
I konačno pitanje – kad bismo saznali tu riječ, bismo li je mogli pobijediti, neutralizirati, učiniti da se ne odnosi na nas?
Možda je ipak najbolje pustiti Boga s njegovim problemima prije stvaranja, naročito onim poslije stvaranja jer tko zna koliko puta se dosad upitao – Što su mi trebali ovoliki znatiželjni ljudi?
Na našoj razini nas čekaju naši problemi koji nas ne pitaju imamo li, možemo li, hoćemo li, nego zahtijevaju poslušnost, plaćanje računa, svakodnevno rudarenje u prigodnom rudniku (nekomu je ured, nekomu kraj kakvog stroja, nekomu u kafiću, restoranu, nekomu u banci, nekomu na šalteru vodovodnog poduzeća) koji nikad nije rudnik zlata, već kakve prašnjave rude.
Rudarit ćemo dovijeka, dosmrtno i nikad ne postati vlasnicima rudnika. Jebeš takav život. Hm, a tko zna, možda se sutra nešto dogodi, možda uspijemo izmaći lošem sada? Ta sićušna pomisao, na rubu svjesnog nekim čudom upali svjetlo, rodi nadu i ovo sada učini podnošljivim. Radit ću i štedjeti, kupit ću brod i ležati dok me vali gingolaju, nastavlja mašta sama za sebe.
Već je malo lakše podnijeti stvarnost. Ako malo bolje pogledamo, ona i nije toliko teška, samo je valja izdržati. Istina, ne stignemo napraviti sve u jednom danu, ali ono što smo propustili, možemo sutra.
A sutra nam možda dođu prijatelji, djeca!? Kad će više svanuti?
U tom iščekivanju možemo se i probahatiti. Osim ako sutra nije zakazano ročište na sudu, a mi optuženi? To nam ne da mira, straši nas.
Nema veze, o tom ćemo misliti sutra. Sutra je novi dan. Jutro koje će promijeniti sve. Sutra ćemo pričati o tomu.
Minuta mog života potrošena za niš
Lepo! Genijalno!
Jedna reč. koja znači sve, ili kojom se može zameniti bilo koja druga?!
Hm. Ne znam takvu reč, ali ako mogu dve, evo rešenja: “*ebi ga”.
Bibliju sam pročitao 8 puta od korica do korica,čitam je i dalje… Znam tko je Riječ,jer Riječ je netko ,a ne nešto. Ali riječ ovog novinara je napisana, s brda i s dola. Mislim da ni on sam nije svjestan što je napisao. Naklapanja i filozofiranja ,logike nigdje…-1 za ovaj loš novinski članak
Zapis sa početka Evanđelja po Ivanu je zapravo sasvim jasan i tumači sam sebe, ali treba ga pročitati cijelog, a ne samo prvu rečenicu koja je zapravo tek uvod u ono što je Ivan po nadahnuću Duha Svetoga objavio. Isus Krist je ta Riječ o kojoj Ivan govori jer se dalje u tekstu navodi; “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.” Ivan 1,14 Ova Ivanova objava nam otkriva da su Otac i Sin jedno, stoga već u prvoj rečenici i piše za Isusa; “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.” Ivan 1,1 Otkriva nam i da je po Isusu Kristu sve stvoreno i da stoga samo po njemu možemo biti spašeni, jer piše; “Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez… Čitaj više »
Klasično pitanje, što je pisac hteo da kaže ?
Vi stvarno mislite da je netko stvorio čovjeka na svoju sliku u priliku, ja vjerujem da je ali taj je bio u prolazu na ovoj planeti zato i postoje legende o njemu.
A riječ ko riječ, nekom osuda nekom utjeha, nemom svejedno što govore oko njega, dalke sve je relativno i individualno.
Evo malo riječi J. Štulića:
A kad suze igraju
razlozi se povlače
pred iskušenjem
da se zaboravi
i da borba nikad
ne ugasi proljeće
u tvom srcu
i da uspiješ bez mene.
– Bez mene
@ Soa Pitaš se :”Ako nekim slučajem, božanskim nadahnućem, prosvjetljenjem netko od nas bude blagoslovljen pa čuje tu riječ, kako bi nam je prenio, kako napisao, kako bismo je razumjeli…” Ne bi nam mogao prenijeti jer su veće metafizičke istine neprenosive pošto su predmet iskustva. Uzimimo jednostavnije stvari npr: Da li možeš nekome koga nikada nije bolio zub objasnti kako se osjećaš? . Da li nekome tko nikada nije bio zaljubljen možeš to objasniti ? Da li bi te razumio? . Da malo iskarikiram , hipotetski doživiš ukazanje spojiš se sa apsolutom, ukaže ti se Jahve ili Alah ili Brahma. Ti bi imao neposredno iskustvo i ZNAO bi da je to istina. Tebe bi tvoje iskustvo /znanje promijenilo jer je to prvo od istine .Ako bi to svoje iskustvo išao podijeliti s nekim on bi trebao VJEROVATI da je to istina Sad nastupa mali problem , takav prosvjetljen bi uvidio… Čitaj više »
Dragi moj lipi. Ajmo vako. Imamo grešku u prijevodu Evanđelja po Ivanu. Kada je prevođeno s grčkog na latinsku “vulgatu”, Bibliju na latinskom, riječ “logos”, koja je u grčkom sinonim za “smisao” i “riječ”, prevedena je na “verbum” – lat- “riječ” , ali to nije to. jer bi bilo LOGIČNO, kao što je ime portala, da U početku bijaše “smisao”, a smisao je “božanski logos”. Jel ti sada jasnije? obična greška u prijevodu napravi zbrku koju ljudi ne razumiju gotovo 2000 godina. Ali to bi trebao znati,pobogu ne da ja , “stara komunjara”, dajem lekcije iz teologije. 🙂
Nemamo odgovore na sva pitanja, pa ni ono najbitnije o postanku. Možemo pratit prošlost svemira sve do velikoga praska, ali ne dalje jer isprid te točke materija, energija, prostor i vrime nisu postojali, bar ne u ovome obliku koji je nama poznato. Ono šta je postojalo prij i nastavlja postojat iza fizičke stvarnosti je um, tako beskonačan da
u sebi sadrži svu moć koja je potribna kako bi se stvorilo sve šta ikad more biti stvoreno te potencijal za iskusit svaki najmanji dil toga šta je stvoreno. Ti um ili inteligencija ili već nešto možemo nazvat kako oćemo, a kako nam je to nešto nepoznato, svima nam je pojedinačno ostavljeno za razmišljanje i besmisleno je ikakvo nametanje naziva toga nečega.
I svjetlo nestade… i osta tama nad bezdanom…
Sličan lavu, podiže on svoj tužan glas.
Sličan lavici pogođenoj kopljem, zaurla on.
Čupao je svoju kosu i razbacivao.
Poderao je svoju odeću
i obukao prašnu, žalobnu……
Samo za postovatelje i citaoce Logicno.Hr i nadasve Mudrog Sina od Alerika …par rijeci iz epa o Gilgamesu ….sto ostavi trag koji osta da ga drugi slijede
In computing, a word is a single unit of measurement that is assumed to be a 16-bits in length value. However, it can be any set value, common values included: 16, 18, 24, 32, 36, 40, 48, and 64.