Život je prolazan. I slava je prolazna. Ipak, neki ljudi zaslužuju da se o njima priča i nakon što umru, jer su to svojim djelom zaslužili.
Jedan od takvih ljudi je, uvjeren sam, Dragutin Šurbek, čovjek koji je u sportu kojim se bavio, stolnom tenisu, postigao mnogo više nego većina onih kojima posvećujemo i više pažnje i više divljenja. Njegovi sportski rezultati su toliko veliki da se čovjek zapita – kako je to bilo moguće ostvariti u samo jednom životu?
Pogledajmo tek neke činjenice, statistiku. Osvojio je dvanaest medalja na svjetskim prvenstvima, od kojih su dvije zlatne! U konkurenciji svjetskih sila u tom sportu, na čelu s Kinom u kojoj je 100.000 ljudi koji se aktivno bave ovim sportom, to je pravi podvig. S europskih prvenstava donio je devetnaest medalja, od kojih je pet bilo zlatnih! Preko trideset medalja samo sa svjetskih i europskih prvenstava, zamislite?! Da je stolni tenis češće bio olimpijski sport, za vjerovati je da bi i tamo osvojio medalje koje bi se izražavale dvocifrenim brojkama. O osvojenim medaljama na natjecanjima nižeg ranga suvišno je i govoriti nakon navedenih podataka.
Šurbek je s 46 godina igrao na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine i osvojio deveto mjesto, a u šali je rekao da je tada na Igrama od njega stariji samo Juan Antonio Samaranch, tadašnji predsjednik MOO-a. Skupa sa svojim sinom, također Dragutinom, igrao za reprezentaciju Hrvatske.
Da bi nam bila jasnija veličina Dragutina Šurbeka, pogledajmo koliko su medalja na svjetskim i europskim prvenstvima i na Olimpijskim igrama osvojili neki od velikana hrvatskog sporta, svjetskog kalibra: Blanka Vlašić 10, Sandra Perković 11, Luka Modrić 1, Dražen Petrović 7, Krešimir Ćosić 7. Ovih pet velikana skupa osvojilo je tek nešto više nego Dragutin sam, mada on nije imao mogućnost natjecati se na većini Olimpijskih igara jer njegov sport nije uvijek bio olimpijski. Naravno, nije broj osvojenih medalja jedino mjerilo, i teško je tako porediti različite sportove, u različito vrijeme, ali ipak je važan pokazatelj. Nakon ovakve usporedbe, ipak se moramo zamisliti nad rezultatima ovog čovjeka i u skladu s tim ih vrednovati.
Prošlo je dvije godine od kako je ovaj svijet napustio Dragutin Šurbek, sigurno jedan od najvećih sportista Jugoslavije i Hrvatske, zemalja za koje je nastupao. Otišao je jadan od najvećih svih vremena u svijetu stolnog tenisa ne samo na nivou država čije je boje branio, nego na svjetskom. Zaslužuje bar da ga se sjetimo mi, obični ljudi koji su godinama uživali u njegovim majstorijama i tako mu se odužimo, nadajući se da će i oni koji bi to trebali uraditi u ime odgovarajućih institucija, na dostojan način nekada, ipak, učiniti.
Istinska legenda.
Šurba je uz Krešimira Ćosića bio moj najomiljeniji sportaš u djetinjstvu. Imao je dugu igračku karijeru, a sa više od četrdeset godina bio je trener zapadnonjemačke stolnoteniske reprezentacije i bio je u boljoj fizičkoj kondiciji od svakog igrača u toj reprezentaciji. Nažalost, njegov ubitačan tempo treniranja uzeo je kasnije svoj danak. Npr. trenirao je duplo više od kineskih igrača iz njegove generacije. Nažalost, to je imalo za posljedicu da je sa 70 godina starosti bio stopostotni invalid (to je on sam jednom izjavio kad su ga intervjuirali).
Nitko nije bio sretniji od mene kada sam u prvom razredu srednje škole uspio kupiti reket za stolni tenis Butterfly sa gumama SRIVER kakve je on imao na svom reketu.
Imao sam čast osobno ga poznavati i biti na nekoliko manjih druženja na kojima je i on bio. Često je govorio na koji način je bez problema mogao igrati protiv Kineza, bio je enigma za njih, oni su ga uvijek snimali i nikada ga nisu mogli pročitati i kakvu igru da pripreme protiv njega. A on je znao protiv svakog njihovog igrača odigrati i veliki broj puta pobijediti. Bio je jedan od rijetkih nekineza koji se nalazio na samom vrhu svjetske stolnteniske tablice. I malo za popravak teksta; u Kini stolni tenis putem klubova igra, ne 100.000 već oko 50.000.000 (pedeset milijuna!) Kineza (u to vrijeme kada je igrao – te podatke sam čuo od samog Drageca, danas širenjem sporta u Kini možda je taj broj puno manji). I sam je rekao da su on i Stipančić (sa kojim je igrao u paru) zajedno na SP i EP osvojili ukupno… Čitaj više »
Bravo Ivo što si se sjetio legende Šurbeka, zaslužio je da ga se sječamo dok smo živi.
Nisam znao da je i Matija Ljubek pokojni!!!
Veliki Šurbek i u Sloveniji.
Surbeka postujem, ali u clanku je kazastrofalna pogreska. Od ovih koje ste nabrojili je prva Janica koja ima barem 11 medalja od kojih 9 zlatnih.
Ako cemo zanemarivat vlastite velikane onda ce svi zavrsiti Kao Surbek.
Svaka cast za gospodina Ivu Kobasa za clanak i podsjecanje na jednog od najvecih sportista sa ovih prostora a to je Dragutin Šurbek…..
Zaslužuje bar da ga se sjetimo mi, obični ljudi ….P.S Hvala do neba za clanak
pane Ivo tako je to kada smo izgubili kriterijume koji odredjujuvrijednosti 🙁 , ili ih nikada nismo niti imali.
Legende nikad ne umiru, a Dragutin je zbilja bio legenda! Koja se jednom u 100 godina rađa..
Po mom misljenju, glavni razlog zasto je Surbek skrajnut u Neovisnoj Drzavi Hrvatskoj je taj sto je bio Jugoslaven (kao i Mate Parlov). Da se on pitao, Jugoslavija bi ostala kao jedna drzava, a to se zna. Surbek je bio puno vise od rezultata koje je postigao. On je pojam ljudske borbenosti i borbe do poslednje daha.