Sve više se proizvodi u jedinici vremena. Sve brže se postižu određene vrijednosti. Sve više se zarađuje po zaposlenom radniku.
Međutim, svaki napredak ima i svoju drugu stranu medalje. U Nizozemskoj se ovih dana pojavila priča anonimnog radnika iz klaonice svinja u kojoj opisuje pojave iz podnaslova ovog teksta. On je već dobar dio radnog vijeka proveo u klaonici i iz prve ruke govori o tome kako se sve efikasnije radi i kako je firma sve uspješnija. Kad je počeo raditi, primjera radi, klali su trideset svinja na sat, a sad kolju preko sedamdeset. No, gazdi je i to malo pa se sve čini da se „letvica“ podigne više.
Naravno, da bi se na jednom mjestu dobilo, na drugom se mora izgubiti. Radnici su sve opterećeniji, a potrošači sve ugroženiji. O higijeni se sve manje vodi računa, jer za to „nema vremena“. Traka se više i ne zaustavlja da bi se nešto počistilo, nego se sve radi u hodu. Ako meso dođe u kontakt s prljavštinom, nekada su to i fekalije, sve se samo sapere mlazom vode. Bakterije se tako prošire po cijeloj površini i nije čudo što najnoviji pokazatelji govore da u Nizozemskoj godišnje od posljedica zagađenog mesa oboli preko 150.000 ljudi. Radnik koji ovo priča kaže i kako se za dolazak inspekcija zna, one su uvijek najavljene, i dok su inspektori tu, sve se radi kako treba, ali čim izađu, sve se vraća na staro.
Slično je i u drugim firmama. Istina je da se napreduje u proizvodnji, da gazde zarađuju sve više, ali i da radnici rade sve više. Istina je i da se drukčije radi kada dolaze inspekcije, potencijalni ili sadašnji kupci, pa i razne posjete koje nisu poslovnog karaktera. Tada se sve lijepo počisti, oblači se urednija radna odjeća, pazi se na svaki detalj, ali kad posjeta prođe, opet se ide uhodanim stazama.
Naravno da treba težiti napretku, da treba ulagati trud u tom smislu, ali to ne bi trebalo biti na štetu, ili ne bar na veću štetu drugih. Napredak se treba ostvarivati boljom organizacijom rada, boljim i učinkovitijim mašinama, boljom stimulacijom radnika, kvalitetnijim rukovodnim kadrom i tako dalje. Samo povećavanje norme, pooštravanje discipline, stvaranje kod radnika straha da idu na bolovanje i slično, kad-tad će doći na naplatu. Doći će do nezadovoljstva i pobuna radnika, tihih sabotaža, brže istrošenosti organizma, manje motiviranosti, i tada bi se moglo izgubiti sve ono što je zarađeno. Čak i ako se poslodavac snađe, otpusti radnike ili na neki drugi način izbjegne loše posljedice, država će preuzeti njegov problem i tako postajati slabija, a sam radnik će najviše ispaštati.
O napretku treba razmišljati sada, kada je još moguće sve kontrolirati, i svesti ga u razumne granice. Inače, kad se stvari otmu kontroli, posljedice bi mogle poništiti sve ono što je bilo dobro učinjeno.
Sigurnost na poslu-funkcionira dok sve funkcionira. I svi ti sefovi, uredske pantagane su puni sebe sa svojim papirologijama o sigurnosti. Kad nesto krene po zlu, kad je istim tim pantaganama zurba, onda nas doslovno tiraju da zanemarimo “safety”. I tu te stave u jako neugodan polozaj. Ako odbijes radit mimo sigurnog, vrlo brzo padas i gledaju kako da te se rijese. Ako riskiras, riskiras svoje zdravlje i zdravlje kolega. Ako se nesto dogodi, pantagane peru ruke, jer je svaki pojedinac odgovoran za vlastitu sigurnost (tako pise u ugovoru) i sigurnost kolega.
Obicno ljudi, koji su u robovlasnickim dugovima (krediti) brzo popuste i riskiraju zdravlje. Oni koji nemaju dugova su puno cvrsci u nakani da se ne radi mimo sigurnosnih propisa.
Al zato i postoje zaduzenja-sta zaduzeniji to poslusniji.
Isti slucsj je i u obrazovanju.Sve vise smo informaticari i pisari ,a sve manje oni koji poucavaju i odgajaju jer za to imamo najmanje vremena. Pregovaraju da nam uvedu osmosatno radno vrijeme (a sto mi svoj posao svaki dan nosimo kuci,to nista.)Razmisljaju i da nam povecaju nastavnu normu!I te odluke donose oni koji nikada nisu usli u razred ili su bili vrlo kratko. Svaki profesor je pod lupom(ocjenjujemo se svake dvije godine).Ljudi jedva cekaju odlazak u penziju,koja i nije bas sjajna,ali ne mogu izdrzati konstantni pritisak.Volim djecu i svoj posao ,pa izdrzavam sve ovo ,ali sve je vise kolega na bolovanju.Ljudi pucaju psihicki. Nekada je bilo vise vremena da se ucitelj posveti ucenicima,a danas smo sve vise osim ucitelj.
Brate Ivo. Svaka ti je na mjestu. Ma. Jel’ to sigurno Nizozemska? Nešto je baš bilo u Vinkovcima kod trgovačkog lanca BOSO . U lancu pravljenja hrane , kad je salmonelu dobilo stotine ljudi na samo jednoj večeri
Imamo postavljenu scenu. Uloge su pohlepni kapitalist, najamni radnik, korumpirani državni službenik. Jasno je tko je pozitivac, a tko negativac. Skoro pa kao proton, elektron, neutron. Ravnoteža u svemiru. Ali ne postoji jednostavna priča. moraju se dodavati likovi, komplicirati radnja.Pa moramo imati bankara koji daje kredite kapitalistu, moramo imati lokalnu vlast koja ubire poreze od korištenja prostora, onda poreznu upravu koja mora naplatiti poreze za državu, mora postojati i državni aparat koji preraspodjeljuje novac kojeg zarađuje kapitalist i prosljeđuje onima koji ne rade, socijali, izbjeglicama. Država uvijek treba više, bankar uvijek treba više, dobavljači energenata uvijek dižu cijene, radnik hoće veću plaću. U isto vrijeme su svi nabrojani u još nekim ulogama. Tako su svi potrošači. radnici znaju biti i poslodavci (kad grade kuću recimo). Onda su radnici u isto vrijeme korisnici kredita, ali i štediše. Hoće kamatu za svoj novac. Koju banka mora zaraditi davajući kredite njegovom poslodavcu. Recimo… Čitaj više »
jedan od zakona dialektike:
zakon prelaska kvantiteta u kvalitet i obrnuto
Dragi moji robovi. Od vas tražim samo jedno, a to su dvije stvari: red, rad i disciplinu.
Heh…čim se pojavi Kobašev tekst, već se zna da SOA dolazi. Intrigantno je kako uporno i svim silama propagiraš i braniš postojeći liberalno-robovski sustav, i usput razvodnjavaš diskusiju, kao pravi profi trolejbus. Nemam puno vremena danas za tebe, idem na more, pa samo ukratko: sve što si nabulaznio o bankama (stavili ste svoj potpis, znali ste što potpisujete, itd) pada u vodu presudom Hrvatskog pravosuđa, koje je lihvarsku i u osnovi kriminalnu valutnu klauzulu proglasilo ništetnom, i banke su se morale poklopiti ušima i vratiti novac. Znači, zakon je rekao da banke nisu imale pravo davati ljudima takve ugovore na potpis, i da su ti ugovori ništetni, iako su dobrovoljno potpisani. To isto dogodilo su i u mnogim drugim državama gdje je bankarska mafija gurala ovaj zločinački projekt. Pred desetak dana je Vrhovni Sud Hrvatske srušio i zločinačku klauzulu o promjeniivim kamatama, i lihvari u odijelima (tzv. bankari) moraju vratiti… Čitaj više »
Prijatan ručak 🙂
Mnogo zanimljivi komentari,
ja mogu samo dodati jednu obavijest ak neznate il niste se sjetili 🙂
evolucija homo sapiensa (tj svih nas sa manjim il većim IQ) I dalje traje
(zalutale evolucijske grane se uglavnom osuše pa se ne brinem previše u vezi podataka iz članka 🙂