Nekoć davno, u vrijeme napada turske vojske na đurđevačku utvrdu, turski vojskovođa Ulama-beg, naišao je na neočekivani otpor. Nikako nije uspijevao poraziti đurđevačke branitelje. Podigao je šatore u blizini Đurđevca i odlučio čekati dok Đurđevčani ne ostanu bez hrane i dok se, tako izgladnjeli, sami ne predaju.
Možda bi Turci i uspjeli u svojem naumu da nije bilo mudrosti i lukavosti Đurđevčana. Vrijeme je prolazilo i u okruženoj utvrdi doista je nestalo hrane. Ostao je samo jedan mali pijetao (u đurđevačkom govoru se pijetao kaže „picok“). Taj mali „picok“ nije nikako mogao nahraniti ljude, on bi bio tek zalogaj jednom snažnom đurđevačkom vojniku. Tada se jedna mudra starica dosjeti i predloži kapetanu grada da pjetlića stave u top i ispale na turski tabor. Kapetan ju je poslušao.
Kad je pijetao pogodio turski šator, Turci pomisle kako u đurđevačkoj utvrdi ima još toliko hrane da se oni iz grada mogu njome razbacivati i izrugivati im se. Ulama-beg je odustao od opsade i napustio bojište. Bio je toliko ljut da je Đurđevčane nazvao Picokima i još im je uzviknuo: “A vi tamo, pernati junaci, što „picokima“ bojeve bijete, ime Picoka dovijeka nosili! Picokima vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će Picoki!”. Tako je i bilo.
Naiva
Ta vrsta likovne umjetnosti najizrazitija je u Hrvatskoj u području Đurđevca i pokazuje spoj malog čovjeka s prirodom i borbom za preživljavanje. Izraz „naiva“ (franc. naïf) ili „naivna umjetnost“ ili „izvorna umjetnost“ ili „primitivna umjetnost“ obuhvaća one likovne stvaratelje, slikare i kipare te njihova djela koji njeguju svoj osobni kreativni prepoznatljivi stil dječjeg, naivnog, infantilnog, neakademskog zanesenjaštv