Etikete

Kada nekome zalijepe etiketu, teško je se može otarasiti, ma koliko ta etiketa bila pogrešna. Jednostavno, ljudi su skloni vjerovati u ono u što žele vjerovati i ne žele prihvatiti nikakve argumente koji ukazuju na drukčije.

Nedavno mi priča jedan čovjek koji radi u građevinskoj firmi kako su prije godinu dana primili novog, mladog čovjeka na mjesto šefa gradilišta. Međutim, on je na samom početku učinio nešto što se nije dopalo jednom radniku i ovaj je digao čitavu galamu oko toga. Na svakom koraku je pričao protiv šefa, a onda su počeli i drugi. Nakon pola godine, novi šef je napustio firmu jer je bilo očigledno da ga radnici ne prihvaćaju. A koju grešku je napravio? Ne baš neku ozbiljnu, samo je rekao baš ono što je trebalo, ali na malo neprimjeren način, malo „s visine“. Radniku, koji je znatno stariji od njega, to je zasmetalo i lavina je krenula. Kasnije, mada je bilo očito da ovaj mladić i nije arogantan, da je takvu reakciju ispoljio više kao čuđenje nego kao drskost, pomoći nije bilo. Nalijepljena mu je etiketa koje se nije mogao otarasiti, i morao je otići. Umjesto njega je došao drugi, pedesetogodišnjak, koji nema niti više znanja niti taktičnosti od prethodnika, ali je lijepo prihvaćen. Ni radnicima se više ne upada olako u novi sukob, jer bi, možda, neko postavio pitanje – kako to da im ni jedan šef ne valja, da nije greška na njihovoj strani? A i lakše im je podnijeti slušati starijega, nekako im se to čini prirodnijim.

Sada se pitam jesam li i ja to na putu da dobijem trajnu etiketu na ovom portalu, jer vidim jučer kako neki misle da ja pišem komentare koje potpisujem kao Son of Alerik? Danas ispod mog teksta se već to uveličava, uzima kao činjenica, bez ikakvog argumenta. I kada to krene, ja dalje mogu pisati ili govoriti šta god hoću, oni koji žele vjerovati glasinama, vjerovat će, a oni koji ne žele neće.

Da budem jasan, ja svoje tekstove na ovom portalu potpisujem svojim imenom. Ko je Alerik, pojma nemam! Znam samo ono što od njegovih komentara pročitam na ovom portalu, isto kao i svi drugi čitaoci. Iskreno govoreći, a to sam nekada i napisao, mislim da je on u nekim stvarima koje je napisao i koje pokazuje, jači i bolji od mene i volio bih ga na tim poljima dostići. Mene i moj rad je više puta opisao riječima za koje mislim da ne stoje, da su bile preoštre i neutemeljene. S nekim njegovim stavovima se ne slažem, ali ga poštujem i drago mi je što je prisutan na ovom portalu, jer treba čuti i druga mišljenja. Slušati drukčije nije nikakva kazna, to je nagrada, i ja se osjećam nagrađenim i kada me kritizira. Evo, i ovom prilikom ga pozdravljam i želim mu svako dobro, mada ne znam niti ko je on, niti odakle je, niti čime se bavi, i, koliko znam, nikada se nismo ni sreli niti vidjeli, niti bilo kako komunicirali osim ovim putem.

Ne pričam sve ovo da bih se pravdao, jer što bih se više pravdao, bio bih sve više sumnjiv.  Navodim samo i ovo iskustvo, svoje vlastito, kao dobar primjer kako se stvaraju glasine i kako se nekome zalijepe etikete. I Alerik i ja i uredništvo, a, vjerujem, i mnogi koji nas osobno poznaju, znaju da je ovo što pišem istina, ali brojni drugi ne. Među tim brojnim drugima će, bez obzira na to što ja rekao, opet biti onih koji vjeruju u ovo što kažem, a i onih kojima je upravo to najbolji dokaz kako sam lažov.

Neka bude sretno i jednima i drugima! Neka svako ide svojim putem, a i ja ću, kao i do sada, svojim.

P. S.

Čestitke Aleriku za komentar koji je objavljen i kao tekst na ovom portalu, a koji je među najčitanijima i s najviše komentara u posljednjih nekoliko dana.