Eto nama novih izbora

Upravo sam se vratio iz Bosne i Hercegovine i na licu mjesta osjetio duh predizborne atmosfere. Sve je isto kao i do sada, osim jedne neobične pojave.

Retorika je ista – nacionalne stranke imaju istu priču o vlastitoj ugroženosti i zapostavljenosti svog naroda i obećavaju bolje dane ako one budu (i dalje) vlast. Naravno, i ovo su povijesni izbori, radi se o biti ili ne biti, i ako sad ne glasamo za njih, to će biti naš kraj. One stranke koje su na vlasti nabrajaju svoje uspjehe koji su toliko veliki da nam u svijetu niko ni blizu nije, a opozicione stranke tvrde da smo na dnu i da sve brže padamo, te da nam ni tu niko u svijetu nije ozbiljan konkurent. Dakle, to je sve isto ili slično kako je bilo i na nekoliko prethodnih izbora.

Međutim, ono što mi je upalo u oči bilo je da je, barem u Posavini gdje sam najviše boravio, mnogo manje predizbornih plakata nego ranije. Dodatne su postavili tek pred moj povratak, ali opet ih je bilo manje nego nekada. Dok sam bio tamo nije održan ni jedan predizborni skup, bilo koje stranke. Kažu da se očekuje tek na kraju da se održi neki skup koji će biti više roštiljada i pijanka nego nešto drugo, i to će biti to. Vele da sad političari i ne obećavaju mnogo kao ranije. U svojim nastupima ne govore da će uraditi to i to, čak ni da će se boriti uraditi to i to, nego tek da žele da bude to i to. Čini se da i govore drže samo kako bi nešto rekli, jer takav je običaj, a znaju da je sve već riješeno i da će biti onako kako će biti. Nevažno im je kakav će dojam ostaviti kod birača, šta će oni o njima misliti.

A zašto je sve tako?

Moj izvor, koji je dobro upućen u politička zbivanja na terenu, priča mi kako je već sve urađeno, a da su izbori samo formalnost. Jedan dio glasova je već „osvojen“ raznim kanalima, taman onoliko koliko je potrebno da se jezičac na vagi prebaci na potrebnu stranu i da vlast pripadne onima koji su vještiji u ovom načinu „političke“ borbe. Velika je manipulacija glasovima iz dijaspore. Neki ljudi su od toga napravili pravi biznis. Recimo, sa spiskova glasača izdvoje sve one koji na nekoliko posljednjih izbora nisu glasali. Pretpostavljaju da neće glasati ni na ovim, i koristeći njihove podatke, (do podataka im nije problem doći jer svuda imaju „svoje“ ljude) u njihovo ime traže od CIK da im dostavi glasačke listiće na određenu adresu u inozemstvu. Posavci obično traže da to bude u Županji ili okolnim slavonskim selima, samo preko Save, da ne moraju daleko putovati po njih. Na jednu adresu dolazi i po nekoliko stotina listića i tako štedi „biznismena“ od nepotrebnih putovanja i gubljenja vremena. On svoj trud naplaćuje, i ako želiš biti vijećnik, recimo, Županijske skupštine, to košta toliko maraka. Platiš, ovaj pred tobom popuni listiće koji su već stigli za dijasporu, i ti si već vijećnik i prije zvaničnih izbora. Ostaje još samo ubaciti listiće gdje treba, ali „biznismen“ je i to već ugovorio. Navodno, zna se i kod koga se kupuju glasovi dijaspore i kolika je cijena.

To je samo jedan od načina krađe glasova koji se spominje, ali ima ih više. Uglavnom, kampanja se sad vodi više iza kulisa nego na javnoj sceni. Skontali su političari da im je to i pouzdanije i jeftinije. Narod svakako mnogima od njih nikada nije ni bio bitan, bio im je samo maska za njihov hod ka nezasluženim privilegijama. Sredstvo koje su koristili kako bi krali.

Može li se doskočiti ovom lopovluku?

Može, ali teško. Sve je napravljeno tako da njima ide na ruku. Čak i sada, kad svi o tome pričaju i kad je nemoguće da ni CIK ne zna za ove manipulacije, jer i u toj komisiji sjede ljudi koji su stranački, ma koliko se pokušavali prikazati kao neutralni. Rješenje bi bilo masovno izaći na izbore i tako ostaviti što manji prostor za mešetarenje. Ali naši ljudi se, po svoj prilici, neće odlučiti za tu varijantu, a političari to znaju. I zato ih i ne poštuju i ponašaju se kako im volja. A ako odziv bude sličan dosadašnjem, sasvim je očekivano da će i rezultati izbora biti kao i do sada.

Iz svega se da zaključiti da su najpouzdaniji glasači oni koji nikada ne glasaju. Oni uglavnom ne glasaju zato što su razočarani, nezadovoljni i tako prosvjeduju protiv takvog stanja, a u stvarnosti oni su, nesvjesno, najsigurniji čuvari baš takvog stanja.