Fischer vs Spassky – meč stoljeća

Jedna od važnijih bitaka hladnog rata dogodila se 1972. godine u Reykjaviku na Islandu. Borba se zapravo dogodila za šahovskom pločom gdje su se za titulu svjetskog prvaka natjecali izazivač Robert James Fischer (USA) i  tadašnji prvak Boris Spassky (USSR). Meč je izazvao puno više interesa nego bilo koji drugi šahovski događaj prije ili poslije toga, te zbog toga mnogi taj meč nazivaju “meč stoljeća”.

Fischer je rođen 1943. u Chicagu, a odrastao je u New Yorku. Od rane dobi pokazao je zapažene šahovske rezultate. Imao je samo 14 godina kada je postao najmlađi američki prvak u šahu, a s 15 godina postao je najmlađi velemajstor ikad. Dominirao je u mečevima kandidata 1971. godine kao nitko prije, te je tako postao prvi izazivač svjetskog prvaka od drugog svjetskog rata koji nije s područja SSSR-a.

Spassky je rođen 1937. godine u Lenjingradu (danas Sankt Peterburg). Spassky je naučio igrati šah u dobi od 5 godina u vlaku koji je evakuirao iz Lenjingrada tijekom opsade Lenjingrada u Drugom svjetskom ratu. Prvi put je pažnju privukao 1947. u dobi od 10 godina, kada je na simultanci u Lenjingradu pobijedio sovjetskog prvaka Mihaila Botvinika. Od tada je postigao puno šahovskih uspjeha, ali najvažniji se dogodilo 1969. godine kada je pobijedio Tigrana Petrosiana i postao svjetski prvak.

SSSR je dominirao svjetskim šahom

Budući da je svjetskim šahom od Drugog svjetskog rata gotovo u potpunosti dominirao SSSR, nije mnogo ljudi vjerovalo da će Fischer puno postići. Jedna od velikih prednosti Spaskog bila je priprema u kojoj je imao puno pomoći sovjetskih velemajstora koji su vrhunski proanalizirali Fischerove partije i pripremili Spaskog. Mnogo ljudi je ovaj meč smatralo poput bitke između usamljenog američkog genija protiv moćnog SSSR-ovog stroja.

Psihološke igrice

Već i prije službenog početka meča počele su se voditi velike psihološke igrice. Fischer je tako stalno imao neke žalbe i zahtjeve upućene prema organizatoru što je lako moglo utjecati na psihu Spaskog. Čak se samo održavanje meča dovodilo u pitanje. Neke od stvari na koje se Fischer žalio su bile:  osvjetljenje, pogled iz njegove hotelske sobe,  stol, stolice, kontrast polja na šahovskoj ploči. Šahovska ploča je morala biti nanovo izrađena prema željama Fischera.
Početak meča

Meč je trebao trajati 24 partije, a u slučaju neriješenog ishoda aktualni svjetski prvak bi zadržao titulu. Međutim ako bilo koji igrač stigne do 12.5 bodova i prije 24 partije, ostatak meča se ne treba igrati.

Prva partija je izgledala dosta miroljubljivo i trebala je završiti neriješeno, međutim u samoj konačnici Fischer je napravio veliki previd (29. Lxh2) što ga je koštalo poraza.

Nakon početnog poraza Fischer zahjteva da se sve kamere u prostoriji uklone jer proizvode zvuk koji mu ometa koncentraciju. Budući da su organizatori odbili taj zahtjev Fischer se nije pojavio na drugoj partiji čime je Spassky automatski pobijedio. Neki vjeruju da je to što je Fischer napravio zapravo genijalan potez koji je trebao poremetiti staloženost Spaskog.

Treća partija je bila prekretnica u meču. Fischer je pokazao duboko razumijevanje pozicije i to je bila prva partija u kojoj je pobijedio.

Nakon treće partije Fischer je do kraja meča izgubio samo jednu partiju, a sve ostale je pobijedio ili su završile remijem. Konačni rezultat je bio 12.5 : 8.5 za Fischera čime je Fischer postao svjetski prvak.
Najbolji igrač u povijesti

Kad se Fischer vratio u USA odmah je postao zvijezda, te se čak pojavljivao na naslovnicima časopisa. Zbog uvjerljive pobjede upravo u ovom meču Fischera i danas većina ljudi smatra najboljim igračem u povijesti.

Izvvor: ChessABC.com / Pogledajte sve partije ovdje