Velike i teške stijene poznate kao ” jedriličarska kamenja” redovito krstare suhim jezerom Racetrack Playa u Dolini smrti, ostavljajući dugačke tragove iza sebe – a sada su znanstvenici te tragove pronašli kod fosila starog 200 milijuna godina. Tragovi su prekrili otiske dinosaura.
Fosil koji jasno pokazuje oblik stopala, pa čak i teksturu kože prosauropoda – ranog sauropoda – prikazan je od 1896. Nitko nije dugo razmišljao o dugoj stazi pokraj otisaka, sve dok paleontolog Paul Olsen sa Sveučilišta Columbia to nije pomno ispitao 2017. godine.
Od tada, on i njegove kolege pokušavaju utvrditi podrijetlo ovih staza, iznijevši svoja otkrića na Susretu američke geofizičke unije 2019. godine. Oni tvrde da je trag koji vidimo na ovom fosilu ostavio drevni jedriličarski kamen.
Prema Olsenu i njegovim kolegama, njihovo otkriće moglo bi biti dokaz kratkotrajnog smrzavanja temperatura u tropima tijekom razdoblja rane jure prije 200 milijuna godina, kada se svijet dinosaura proširio i sisavci su počeli evoluirati i razmnožavati se velikom brzinom. Tim je došao do tog zaključka proučavajući kako kamenje i danas može prijeći velike udaljenosti.
Geolozi su desetljećima bili fascinirani tim klizajućim gromadama i smislili su dva mehanizma koji bi im to mogli mogućiti: od kojih jedan uključuje led, a drugi – mikrobne prostirke. Međutim, zbog fosilnih tragova isključena je druga opcija.
“Kad se mikrobna prostirka zgusne, ona zapravo štiti blato od detalja stopala”, rekao je Olsen, dodavši da teksture kože ne bi preživjele mikrobnu prostirku.
Prema istraživanjima provedenim u 2014. godine, kretanje stijena događa se kada niska temperatura stvara sloj leda na vodi koji ispunjava područje tijekom zime. Temperatura noću pada dovoljno nisko da stvori led. Kad sunce izlazi, led se topi i puca na komadiće, kamen tada pluta na vrhu tekuće vode. Ovo plutajuće kamenje gura preko vode iznenađujuće lagani vjetar.
Zbog leda, stijene težine do 320 kilograma mogu “ploviti” po zemlji ostavljajući tragove u skliskom vlažnom blatu. Budući da vjetar puše u jednom smjeru, tragovi nekoliko kamenja završavaju na isti način.
Kamene plovidbe na drevnoj fosilnoj ploči uvelike podsjećaju na „staze“ kamenih jedrenjaka iz Racetrack Playa. Postoje čak i pruge u nekim modernim stazama koje je napravilo takvo kamenje, stvorene neravnim teksturama na kamenu tijekom prolaska – a geolozi to smatraju uznemirujućim znakom da su tropi u nekom trenutku doživjeli iznenadno smrzavanje.
Fosil je iskopan u Portlandu (Connecticut – SAD) – regiji koja bi prije 200 milijuna godina bila ekvatorijalnija, sjedila je na oko 18 stupnjeva zemljopisne širine s malim nadmorskim visinama. Većina tadašnjih biljaka i životinja u regiji nije bila prilagođena ledenim uvjetima.
Postoji još jedno moguće objašnjenje. Prije otprilike 201,3 milijuna godina, dogodilo se masovno izumiranje koje je označilo početak jure. Taj događaj ubio je 76 posto cijelog života na Zemlji. Smatra se da je bio uzrokovan vulkanskom aktivnošću, koja je izbacila plinove u atmosferu što je dovelo do značajnog hlađenja – poznatog kao vulkanska zima. Takve zime mogu imati dalekosežne posljedice – erupcija planine Pinatubo na Filipinima 1991. godine, na primjer, hladila je globalne temperature u prosjeku 0,6 stupnjeva Celzija tijekom 15 mjeseci.
Istraživači vjeruju da je takva vulkanska aktivnosti mogla nagnuti uvjete u tropima da proizvedu staze kamenih jedrilica slične onima koje danas vidimo u Reacetrack Playa.
“Ovo može biti dokaz hlađenja uzrokovanog vulkanskom zimom”, rekao je Olsen.
Tim nastavlja istraživanje kako bi pronašao dodatne dokaze za njihovu teoriju, na primjer, više jedrenjačkih kamenih staza, posebno grupiranih. Ako su takve staze orijentirane u istom smjeru, to bi bio poprilično uvjerljiv dokaz u korist interpretacije jedriličarskog kamena na ledu.
Ukoliko bi se kamenje pomerilo a da ne ostane značajniji trag moglo bi se razmišljati o “klizanju”. Ako ostaju dublji tragovi onda su to mesta većeg otpora između kamena i podloge – taj otpor bi sigurno sprečio klizanje.
Ipak, teoretski bi bilo moguće da je led “krivac”. Ukoliko bi se voda ledila samo sa jedne strane kamena (recimo u hladu od samog kamena) led bi mogao malo po malo da gura kamen u jednom pravcu. Verovatno ste i sami videli kolika je snaga leda – u stanju je da raširi do pucanja metalnu vodovodnu cev koja ima prilično debele zidove.
Mene svakog leta iznova fascinira jedna pojava: poređam sirova drva uz južni zid kuće i ona svakodnevno “beže” od zida – dnevno i po ceo centimetar. I tako sve dok se drva ne osuše (ali vremenom sve manje).
Pa ljudi moji ja sam genije. Skontao sam kako cemo zaustavit jako opasno globalno zatopljenje! “erupcija planine Pinatubo na Filipinima 1991. godine, na primjer, hladila je globalne temperature u prosjeku 0,6 stupnjeva Celzija tijekom 15 mjeseci.” U ovom tekstu je rješenje, znaci svako 15 godina s par nuksi otvorit novi vulkan i mi smo spašeni. xoxoxoxoxoxocoxoc
Čekaj, čekaj.
Pogledajte tragove. Kako ovo izgleda?
😃 Za jedne takve su pametnjakovići rekli da su postojala vozila pred, neznam, 200000 ili milijuna godina? 😃
Još jedno čudo prirode, a zapravo detalj božje mašte.