Gdje je nestao čovjek? A vrijednosti izgrađivane kroz stoljeća?

Vratimo se u 11 do 14 stoljeća, potražimo vrijednosti kojih više nema. Što se to događa već desetljećima, čak i stoljećima,  s vrijednostima kojih smo se odrekli, pogubile se?

Još kao gimnazijalku zanimale su me vrijednosti istočnih kultura, od Umijeća ratovanja, Kodeksa buschido ratnika – samuraja do umijeća zdravog života – Feng schuia. No, danas, u vremenima beznađa, izgubljenih  i trulih vrijednosti, pale crkve, ekstremne pa i protuprirodne seksualnosti u koje se sublimativnim sadržajima gura već i djecu najmanjih uzrasta do komformizma svih vrsta, držim vrlo bitnim progovoriti o tim vrijednostima o kojima su nas učili u našem domu roditelji, bake i djedovi.

Gdje se to pogubilo? Zašto? Što je to učinilo društvo općenito a što neki „smjerovi“ forsirani kako od centara moći (novca prije svega) tako i tzv. pokreta pa i filmske industije. Zašto nam je to bitno? Zašto baš sada o tome?

Pa evo, ajmo malo o tom Kodeksu bushido ratnika, samuraja. Sigurna sam biti će dobro štivo za one koji o tome ništa ne znaju, a za one druge podsjećanje na vrijednosti kojih skoro više pa i nema. U svakom slučaju biti će korisno za sve nas.

Bushido je drevni kodeks moralnih načela po kojima su živjeli japanski vitezovi samuraji – hrabri, ponosni i u svojoj odanosti gospodarima indiferentni prema boli i smrti. Samurajski kodeks izdanak je dugih stoljeća vojničkog života prenošen usmenom predajom.

Pravednost, hrabrost, dobrohotnost, uglađenost, iskrenost, čast i odanost (meni najdrža osobina) sedam su vrijednosti koje bushido najviše cijeni. A  čovjek danas?

Bushido – kodeks samuraja, japanskih ratnika i vitezova, nije nepoznat našem zapadnom kulturnom krugu. Kodeks viteškog ponašanja, koji je bio moralni oslonac srednjovjekovnih japanskih ratnika, svojom mističnom ljepotom privlači pažnju onih koji tragaju za višim ljudskim vrijednostima.

Inazo Nitobe, sin samuraja, japanski političar i učitelj, diplomat, poljoprivredni ekonomist, koji je živio krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, vlastitim je primjerom nastojao iskazivati vrline modernog samuraja – prilagodljivost i izuzetnu sposobnost učenja te primjerenu istraživačku ustrajnost kako bi dosegnuo zavidnu dubinu poznavanja i razumijevanja kulturnih dostignuća Zapada, a ujedno zadržao duboko poštovanje i odanost prema vlastitoj tradiciji. Njegov životni primjer može biti inspiracija u potrazi za mudrošću.

Knjiga Bushido – kodeks samuraja praktičan je i prikladan svakodnevni putokaz za ispravno življenje. Nitobe navodi: Bu-shi-do doslovno znači ‘ratnički viteški put’ – put kojeg se ratničko plemstvo mora pridržavati u svakodnevnom životu, kao i u svom pozivu; to su ‘Propisi viteštva’, noblesse oblige,  ratničkog staleža… Bushido je, dakle, kodeks moralnih načela kojih su se vitezovi trebali pridržavati. To nije pisani kodeks. U najboljem slučaju, sastoji se od nekoliko maksima koje su se prenosile usmenom predajom ili su zabilježene perom nekog slavnog ratnika ili učenjaka.

Nastao kao izdanak stoljetnog vojničkog, ratničkog života Japanaca, bushido je prenošen prvenstveno djelima i uzvišenim moralnim stavovima, pa i izgovorenom riječi koja je predstavljala obvezu. Njegovi pisani tragovi ostali su u obliku poetskog zapisa koji su otkrivali snažne i duboke doživljaje, trenutne uvide u višu stvarnost, proistekle iz susreta sa smrću u trenucima borbe ili pripreme za borbu.

Prva stvar na koju je trebalo obratiti pozornost u viteškoj pedagogiji bila je izgradnja karaktera, dok su suptilnije vještine, poput razboritosti, inteligencije i dijalektike, ostale u sjeni.

Intelektualna nadmoć bila je, naravno, na cijeni; ali riječ Chi kojom se označavala intelektualnost, prije svega značila je mudrost i davala je znanju podređen položaj. Okvir bushida oblikovao je trolist Chi, Jin, Yu, ili Mudrost, Dobrohotnost i Hrabrost. Samuraj je u osnovi bio čovjek od akcije.

Glavni cilj njihovog obrazovanja bila je odlučnost karaktera. Ljudi čiji je um bio ispunjen samo informacijama nisu imali velikih poštovatelja. Od triju korisnih posljedica učenja koje spominje Bacon – zadovoljstvo, ponos i sposobnost – bushido daje prednost posljednjoj čija se primjena ogleda u ‘prosuđivanju i raspoređivanju poslova’. Obrazovanje je uvijek provođeno s nekim praktičnim ciljem, bez obzira na to je li riječ o upravljanju javnim poslovima ili o vježbanju samokontrole. ‘Učenje bez razmišljanja’, rekao je Konfucije, ‘uzaludan je trud; razmišljanje bez učenja, opasno je’.

Evo nekoliko navoda koji slikovito ilustriraju poželjne kvalitete karaktera njegovane u ovoj sjajnoj ratničkoj tradiciji:

1. Ispravnost je moć odlučivanja o određenom načinu ponašanja u skladu s razumom, bez kolebanja – umrijeti kad je ispravno umrijeti, udariti kad je ispravno udariti.
2. Ispravnost je kost koja daje stas i čvrstinu. Kao što bez kostiju glava ne može počivati na vrhu kralježnice, kao što se ruke ne mogu pokretati niti stopala stajati, tako bez ispravnosti ni talent ni učenje ne mogu od čovjeka učiniti samuraja. Kad ona postoji, nedostatak postignuća nije važan.
3. Prava je hrabrost živjeti kad je ispravno živjeti i umrijeti kad je ispravno umrijeti.
4. Ako nešto treba učiniti, sigurno postoji najbolji način za to, a najbolji način je i najekonomičniji i najgraciozniji. Stalnim vježbanjem pravilnih manira čovjek dovodi svaki dio tijela i svaku sposobnost u savršen red i postiže harmoniju sa samim sobom i svojom okolinom, izražavajući nadmoć duha nad tijelom. Lijepe manire snaga su u djelovanju.
5. Cilj svih pravila ponašanja jest takvo kultiviranje duha da vas se, čak i kad mirno sjedite, niti najgori razbojnik ne usudi uznemiriti.
6. Bez istinoljubivosti i iskrenosti, uglađenost je samo farsa i predstava.
7. Ljutnja zbog beznačajne uvrede nedostojna je uzvišenog čovjeka, ali negodovanje zbog opravdanog razloga pravednički je gnjev.
8. Radost dolazi samo kad odu strast i žudnja.
9. Pravi put je put Neba i Zemlje. Na čovjeku je da ga slijedi. Stoga neka štovanje Neba bude cilj tvog,mog  života. Nebo voli mene i druge jednakom ljubavlju, dakle ljubavlju kojom voliš sebe, voli i druge.

Knjiga Inaza Nitobea Bushido – duša Japana, kod nas prevedena kao Bushido – kodeks samuraja, izvorno je napisana i objavljena na engleskom jeziku 1900. godine, a na japanski jezik prevedena je 1908. godine. Tijekom prošlog stoljeća knjiga je doživjela preko sto izdanja i prevedena je na desetke jezika. Bivši američki predsjednik Theodore Roosevelt bio je toliko impresioniran tom knjigom da je navodno kupio 60 primjeraka koje je podijelio prijateljima i obitelji. Nitobeova je knjiga tek od 1985. godine – kada je njegov portret stavljen na novčanicu od 5000 yena – postala popularna u Japanu. (Izvor: Inazo Nitobe a priredio ju je Krešimir Andjel, Zagreb, Planetopija, 2015.)

A što se danas događa? U kakvim to vremenima živimo, među kakvim ljudima? Pogledamo li kad i sami sebe? Gdje smo? Gdje je nestao ČOVJEK? A naša država? Imamo li je? Mislim da ne, postala je tvrtka, korporacija, puna kriminala u vlasti jer kriminalno podzemlje je nestalo.

Kako reče jedan uman i meni  izuzetan  čovjek koji me podsjeti na sve ovo: „Hrvatska je čudo jer još uvijek ima duhovno snažnih osoba! Ta sol Hrvatske zemlje je potencijal nove Hrvatske! Izvaditi iz nečistog čisto, to je hrvatski izazov!„

I za kraj poznata dubrovačka: Obliti privatorum publica curate (Zaboravite privatno i brinite se za javno). Mi ne odlučujemo ni o čemu u državi!  Imamo 600.000  izdajnika,  u hranidbenom lancu vodećih stranaka  kojima su te iste stranke … Iznad Hrvatske! Ali to je ipak samo 30% glasačkog tijela!  Dakle, tiha većina je naša šansa!

Imajte vjeru u Bogu! Ništa se ne dogadja, a da providnost božja to ne vidi! Ovo je carstvo iluzije! Našoj stvarnosti gospodari sjena ne mogu pristupiti! Ne bojte se! Ne pridajite im važnosti! To su najobičniji gangsteri!