Neki ljudi bi bili presretni kada bi mogli svaki puta objaviti cijelom svijetu šta misle o nekom pitanju, kako bi oni riješili određeni problem, šta misle da bi trebalo promijeniti u svijetu ili šta bi sve trebalo strogo kažnjavati.
Oni su uvjereni i kako je to što misle zasigurno i najbolje i najpametnije i da je velika šteta što ih čovječanstvo ne sluša dovoljno. I obično se razumiju u sve oblasti, od sporta i kulture, nauke i tehnike, do religije i politike i zabave i gastronomije.
Ali ima druga vrsta ljudi, koja je u potpunoj suprotnosti navedenoj. To su oni koji se nikada ne žele izjasniti konkretno šta misle o određenim pitanjima. Neki od njih su nesigurni u sebe i boje se da će biti ismijani ako pogriješe. Neki vjeruju da ne znaju dovoljno o tom pitanju, odnosno vjeruju da drugi znaju više i da trebaju oni pričati o konkretnoj temi. Postoje i oni koji imaju previsoko mišljenje o sebi, koji smatraju kako nemaju kome izraziti svu svoju mudrost jer nemaju dostojne slušatelje. To bi, po njima, bilo bacanje bisera pred svinje.
Ipak, čini se da je naviše onih plašljivih, onih koji ne žele reći šta misle o bilo kojoj temi o kojoj se može polemizirati. Računaju da će tako izbjeći zamjeriti se nekome. Ne žele sebi nepotrebno navlačiti brigu na vrat. Ne žele stvarati sebi neprijatelje, žele biti dobri sa svima.
Ima i onih koji imaju svoje čvrsto i jasno mišljenje o svemu, ali ga nikada ne iznose dok ne saznaju šta većina misli o tom istom pitanju. Tek kada saznaju mišljenje većine, ako se ono poklapa s njihovim, i oni sami kažu šta misle. Ali ako se ne slaže, oni javno kažu da misle kao i ostali, jer smatraju da nikada ne treba ići protiv većine, da je sigurnost u matici, u stadu. Ko se izdvoji iz većine, uvijek je u većoj opasnosti, može očekivati manju zaštitu nego pripadnik većine. I roditelji često djeci savjetuju da se drže većine. Mnoge se stvari rade ne zbog toga što mislimo da tako treba, nego zato što to čini većina. Svi osnovci imaju mobitele, pa neka ima i moje dijete! Svi susjedi su kupili novi auto, moram i ja, i tako dalje.
Postoje opet i oni suprotni, oni koji samo gledaju šta drugi rade, kako bi sami učinili suprotno. Oni samo ne žele biti dio mase. Želi biti svoji, samo svoji, drukčiji od svih.
I tako, ljudi su različiti i različito se ponašaju. A ko je od njih u pravu? Svi? Niko? Svi po malo? Odgovora je mnogo, a pitanje je, je li i jedan od njih baš pravi? Ipak, lako ćemo se složiti da ni jedan od navedenih pristupa nije univerzalan. Ni jedan nije uvijek dobar niti uvijek neispravan. I najbolji pristup nekada je pogrešan, a i onaj koji nam se uglavnom čini neprihvatljivim, ciničnim, kukavičkim, nekada se pokaže korisnim. Zato ne sudimo olako onima koji se ponašaju drukčije nego što mi smatramo da bi se trebali ponašati, možda griješimo?!
Da ko je u pravu . . . pa pravo je determinanta matrixa i besmisleno je o pravu pričat. Pravo je ono šta određuje sami ego i šta je ego neprobojniji pravo je neupitnije.
Mišljenja također ovise o tome koliko se duh može probit do uma kroz oklop ega. Oni koji rade sve šta rade drugi žive u punom matrixu i njima se niti malo duha kroz ego ne probije i oni misle kako tako triba bit, u punom matrixu su i oni koji se prepoznaju po tome šta jedno misle, drugo govore i treće rade.
Onima kojima se više ili manje duha kroz ego probije do uma više su fokusirani na ono šta neko drugi radi nego šta govori i misli i tu nastaju problemi jer ovi šta jedno govore, a drugo rade misle da se samo čuje šta govore, a da se nevidi šta rade.
I tko je u pravu? Ja, naravno. I tako to počne. Posebno dok je čovjek mlad. Onda zna najviše, otkrio je, duboko razmišljao pa zaključio. Ili se jednostavno rodio pametniji nego drugi. Kada se drugi ne slažu pomogne glasnije ubjeđivanje, upadanje u riječ i ironija. Poslije, kad nam život pokaže, postanemo svjesni u kolike smo zablude vjerovali i iznosili ih kao potpunu istinu. Tada se malo stidimo svojih, dojučerašnjih, umotvorina i znanja. Po pitanju sporta i politike najviše ih se želi uklopiti u većinu, bez obzira na vlastito mišljenje. Tako je komotnije. Ako se povede rasprava o umjetnosti, modi, filozofiji ili religiji tu je već više prostora za vlastite stavove jer stvar je fluidnija, teže je pobiti nečije mišljenje a i podrazumijeva se da je u tim područjima raznolikost česta. Najlakše je biti u pravu kad je riječ o nečemu neprovjerivom, recimo o seksu. Tu se samohvala, razmetanje i pretjerivanje… Čitaj više »
Ooo, šjor Ivo! Dobar dan, rijetko nas posjećuješ u zadnje vrijeme… ali čitajući tvoj članak odmah mi se nametnulo pitanje u kojoj si ti kategoriji od nabrojanih (?)… pa mi se čini, da bi ti mogao stati u onu -“To su oni koji se nikada ne žele izjasniti konkretno šta misle o određenim pitanjima.” 😉 (šalu na stranu)… Kreator nas je učinio da živimo i djelujemo u zajednicama i da budemo korisni pa smo dobili sve osobine stada koje sebi bira predvodnika. Mislim da su u pravu svi oni koji pognute glave i spuštenih ušiju, bez puno “blejanja” slijede svog predvodnika a koga usmjeruje pastir i njegovi psi. Naravno ima određeni broj onih koji su predisponirani da budu predvodnici ali ih, eto, stado nije prepoznalo a može ih se vidjeti na rubovima stada i obično imaju vunu počupanu od pastirovih pasa, ili šepaju jer ih je pastir dohvatio štapom ili… Čitaj više »
@Ivo Pitanje koje si postavio je mnogo bitnije nego što na prvi pogled izgleda. Da počnem sa tvojim primerom: “mnogi ćute da ne bi bili ismejani” što može da se dogodi čak i kada su u pravu. Sada ću ja dati banalan primer: u filmu “Bogovi su pali na teme” koji je posvećen plemenu Bušmena jedan od pripadnika plemena se spotakne i padne što zaista izgleda komično i da se kod nas to desi svi bi se smajali ali reporter primećuje da se na taj pad niko od Bušmena nije smejao – zato što su ozbiljno zabrinuti za svakog člana. Čemu ismevanje ako neko iznese drugačije mišljenje (ukoliko nije namerno i očigledno trolovanje)? Zar nije u opštem interesu da budemo svi što bolje obrazovani, da delimo znanja i iskustva kako bi bili što sposobniji? Zar nije bolje da svi oko tebe budu u stanju svima (pa i tebi) da pomognu… Čitaj više »
Bravo Gos. Ivo. Niste trebali ni pisati tekst, slika govori tisuću riječi.
Postoji i dosta veliki procenat ljudi koji nisu previše empatični, a pragmatični su. Takvi ljudi ne iznose svoje mišljenje, u dijalozima izbegavaju diskusije. Prilagođavaju se situaciji, izbegavaju da eventualno ispadnu glupi u društvu, i ne rasipaju energiju na objašnjavanje, već je koriste da se sami bolje organizuju i prilagode svoje ponašanje i postupke aktuelnim dešavanjima. Možemo ih prozvati sebičnim, ili mudrim (ćutanje je zlato), ali takve osobe obično “mnogo bolje prolaze”.
Ovo je lipa Tema Ivo, mogao si I roman napisati (ako vec nisi) u vezi ovoga, ali svi mi znamo da je Istina samo jedna.
Ja sam Put, Istina I Zivot, rekao je Sin Tvorca.
Nevjerojatno kolika nam je slobada data da cak I istinu preispitujemo svatko na svoj nacin.
A sto reci onda tek onda o drugim uvjerenjima koje nam “stvaraju” nasu stvarnost koje opet proizlaze od nase “istine”
Trebamo se mijenjati I raditi stvari u kojima je radost, pomoci drugima, iskoristiti jedne druge u dobre svrhe, barem pokusati.
Kako popraviti danasnji svijet?
I tu treba krenuti od istine kao osnovna podloga za svaku drugu radnju. Kako cemo se mi ljudi promijeniti na bolje ako svak ima svoju verziju istine.
G.Kobaš, Drago mi je da ste opet pronašli vremena štogod i zapisati. To je uvijek znak da je sve ostalo u životu u redu pa je svaki tekst – dobra vijest. Na Logičnom nedostaje kronično boja. Sivilo smjenjuje crnilo pa obratno. Nije krivo Logično, niti njegovi autori, takva je stvarnost oko nas koju bilježe. Zato je svaki tekst kojeg donesete pred nas osvježenje, u ovu kiborgiziranu i virtualiziranu stvarnost donose dah ljudskosti. Na početku, kad bijah samo Alerik (kao što shumadinac kaže), upravo ono što me danas veseli kod vaših tekstova, tad mi je smetalo!? Otvarali ste prave teme svakim tekstom i temu biste tek zagrebali. Mislio sam – Bože moj, koja šteta tako tratiti teme. “Temu treba odabrati, a onda je temeljito sagledati iz svih aspekata i donijeti pametan zaključak”. A vi ste davali tek naznake i pustili nas da razmišljamo o temi. I u tomu je bila vrijednost… Čitaj više »
@Americam dreams- Pa i po napadanju na one “fine” se prepoznaje tko je u pravu. Za dobrim konjem prašina se diže. Na samom početku žestili su me minusi. Poslije, tokom vremena, shvatio sam da sam najviše minusa pobrao na komentare na koje sam najponosniji. Jedino sam tada bio samo svoj, nisam povlađivao i gurao se među većinu. U samim počecima bilo je više pristojnosti među komentatorima. Od tada je i običaj da se međusobno oslovljavamo sa ti, a fer dijalog se podrazumijevao. Poslije su se pojavili oni drugi. Ima dva načina kako izaći na kraj s njima. Prvi je ignorirati ih a drugi opet ih ignorirati. I mene često nervira polarizacija na ovom portalu. Zapad fuj, istok uj. Pa sa prljavom vodom bacimo i dijete. Niti je sve loše na Zapadu niti dobro na istoku. Samo da ne bude, jednog dana kad Istok zagospodari, e gdje nam je pamet bila… Čitaj više »
Tko priča sije, tko sluša žanje.
Nad ovom poslovicom treba se duboko zamisli…
Ovakvi nenametljivi i objektivni tekstovi, na koje čovjek može slobodno i argumentirano iskazati svoje mišljenje su najugodniji za čitanje. Lijepo.
A i komentari, kao odgovor na takav tekst, koje je također zabavno za pročitat su evidentan dokaz tome.
G. Kobas upravo (ne)svjesno ukazuje na problem balkanoiidne skupine. Oni debatiraju i rsclanjuju svjetsku mega politiku i dogadanja a njihov neposredni prostor je u svakovrsnim problemima do grla. Zasto ne pisati i
debatirati o uzrocima stanja u kojem se nalaze (ili iz kojeg poticu), te kako pronaci rjesenje ovome dekadentnom stanju.
Svašta uče djecu u školama. Od kvadrature kruga, Darwinove teorije o porijeklu vrsta, Anštajnove teorije relativnosti, do nekakve sumnjive povijesti … baš svašta. A djecu ne uče ništa o onom najvažnijem. O metodama spoznaje. U antici su postojale škole koje su se samo time bavile. Kako učiti, kako analizirati, kako pristupiti problemu, naći metode za rješavanje… Metode su ono najbitnije, ono što se najteže usvaja jer ima protiv sebe ego i duhovnu lijenost. Kako odvojiti naš ego od spoznaje ? Ljudi najčešće brkaju naklonost prema nečemu sa kriterijem istine. “Meni se tako sviđa – mora da je istina” – ništa nije pogrešnije od toga. Treba naučiti spoznavati istinu čak i kada svi instinkti u nama vrište protiv nje. To treba učiti djecu u školama, metode učenja i spoznaje prvenstveno. Bez toga učenje je samo bubanje napamet. Drugo što bi djeca u školama trebala učiti je komunikologija – način dobrog komuniciranja.… Čitaj više »
bas slika gore simbolički jako odgovara nivou danasnjeg covjecanstva, pogotovo tz. zapadne civilizacije…
@American dreams :
FOTO :
A ”ovca bombaš samoubojica’
‘-misao ponosnog američkog miša
koji pronalazi nove efikasnije mišolovke ?
Ivi Andrić – Zlostavljanje
https://kupdf.net/download/zlostavljanje-ivo-andri-latinica_5a0349c3e2b6f56c1dc8df83_pdf