Da nije lopov onaj ko krade, nego onaj koga uhvate i osude, bilo je normalno ne samo u sportu i u praksi u bivšoj Jugoslaviji, nego sam to zatekao i u Španiji, Holandiji i u mnogim drugim zemljama koje sam u mom sportskom životu upoznao. To i danas važi.
U vrhunskom sportu je svaki detalj važan, pa tako i to kako da protivnika isprovociraš i isključiš iz igre, a da ne budeš za to kažnjen. Zato vrhunski sportisti imaju cijeli repertoar trikova kojima se koriste, glumeći kao da su u teatru. Izreka kaže: s kim si – takav si, pa su tako pomenuti trikovi postali i dio moga ponašanja. S takvim ponašanjem sam se bio toliko saživio, da ga više nisam ni bio svjestan.
Sjećam se odbojkaške utakmice u Švicarskoj ligi na kojoj sam ja, stranac, iskusni 33-godišnjak, nakon svakog poena koji sam zaradio za moj tim bio provociran kroz mrežu sa suprotne strane i čak vrijeđan kao “prljavi stranac”. U jednom trenutku, neopaženo sam stavio moju pljuvačku na vlastiti dres i otišao sucu da mu se požalim da me protivnički igrač broj 7 kroz mrežu pljunuo. Sudac, videći pljuvačku, bez oklijevanja je izvadio crveni karton i igrač broj 7 je bio isključen iz igre. Moj tim je pobijedio i ja sam tada bio ponosan na svoju “snalažljivost”. Dugo se nisam zbog toga stidio, sve dok nisam shvatio da sve i nije baš tako kako mi se nekada činilo. Stvarno mi je trebalo vremena, a i prilika da shvatim da je lopov svaki onaj koji ukrade, pa čak i ako nije uhvaćen na djelu.
Sa mojom suprugom, Nizozemkom, poslije 7 godina španjolskog iskustva u sportu i praksi, 90-tih godina nastanio sam se u Arnhemu u Nizozemskoj. Jedne noći, vraćali smo se od njenog brata u dva sata noću, nikog na putu nije bilo, te ja na semaforu prođem kroz crveno svjetlo. Odjednom, odnekud izniknu policajac. Stop!
“Vi ste prošli kroz crveno?”, upita on. Ja odgovorih spremno: “Nisam vidio… Ne bih rekao da je bilo crveno…” Policajac se sagnu pa upita moju suprugu, koja je sjedila pored mene: “Gospođo, da li ste vi vidjeli?”
U tom trenutku odahnuh, sretan, jer bio sam ubijeđen da je žena na mojoj strani, da će reći isto što i ja. Ali, ona reče: “Da, bilo je crveno.”
Policajac joj se ljubazno zahvali i ponovo se obrati meni: “Gospodine, pazite sljedeći put na semafor, voziti kroz crveno je vrlo opasno i kažnjivo. Doviđenja, sretan put.”
U meni se od ljutnje bila “krv zaledila”. Izdaja od strane supruge, kako to drukčije zvati?! Veleizdaja! Dvoumio sam se, u bijesu: da li da se odmah rastanem s njom, ili da joj se prvo osvetim?
Ni nekoliko dana poslije tog događaja nisam mogao prijeći preko toga, i naši odnosi su bili ozbiljno narušeni. Nakon nekog vremena šutnje žena me iskreno upita: “Molim te, Ićo, šta ti očekuješ od mene? Želiš li ti stvarno da ja lažem?”
Shvatio sam da nemam pravi odgovor na to pitanje. Odjednom su mi se pred očima pojavile brojne slike iz moje sportske proslosti, među kojima i ona sa isključenjem igrača zbog izmišljenog pljuvanja. Tek tad mi je postalo jasno – bio sam zalutao, nisam bio u pravu!
Trebalo mi je, sjećam se dobro, nekoliko sati da se presaberem i skupim hrabrost da se, umjesto da se ljutim, iskreno zahvalim supruzi.
Izlazeći poslije toga iz kuće, vidjeh reklamni pano turističke agencije sa natpisom: I put od 1.000 km počinje jednim korakom, ali u pravom smjeru. Pomislih – evo, ja sam na ovom putu već napravio prvi korak…
Samo naprijed Ivo! Tekst je pravo osvjezenje. Gustam citajuci ga.
Nemoj traziti oprost od onih koje nisi povrijedio.
Ima izreka “ne sudi onima koji imaju prljave ruke, jer svi ih zaprljamo, ali neki ih operu…”
Tako je.. Najgora je laz. Moji klinci to dobro znaju i sad im vidim na licu kad me muljaju pa treba to usaditi dok je vrijeme. Djeca laz vrlo brzo usvoje jer losih primjera ima napretek. Naravno, postoji i smijesna laz koja se namjerno iz humora vrlo brzo otkrije sugovorniku i to toleriram i poticem.
Nekada se govorilo “ukrao” a danas “snašao se”?!? Promena u moralnim načelima je očigledna, generacije koje su odgajane na “novim” načelima već imaju decu koja sada nisu ni svesna da nije cilj ne biti uhvaćen već bi trebalo da bude da se NI NE POMISLI. Moralna načela kojima su nas učili babe i dede su takva vekovima a ustanovljena su jer društvo drugačije ne može normalno da funkcioniše – i to se danas vidi bolje nego ikad. Neki političari danas ulažu više energije da nas ubede da je njihova laž u stvari istina nego da su rekli istinu i u skladu sa njom se i ponašali. I kada neprestano živite u takvoj atmosferi počinjete da je prihvatate makar i nesvesno. Društvu su potrebne promene u svim sferama, na svim nivoima a ljudi koji nas vode čak i da žele to da urade nemaju pojma kako bi to izveli. Kvalitet života,… Čitaj više »
Hahaha, bravo za tekst.
I noga u gu**cu je korak naprijed.
Tekst je, naravno, opet dobar Ivo!
Pitanje je samo ko ce kako ovu pricu o manipulaciji i njenoj opravdanosti da protumaci. Svi mogu da se prepoznaju u tvojoj prici: pa jos od malih nogu probali smo da manipulisemo cak i roditelje ali i oni nas. Opravdano!? Ovo sto se dogodilo u Svicarskoj bi velika vecina od nas u, nekom, inostranstvu opravdala. Za Arnhem nisam siguran. Tu nas pisac malo ljulja – manipulise nasim osjecajima. Super, to moze i treba!
PS: Taj nas sportista je napravio prvi korak ali nas jos uvijek malo manipulise kada kaze da je bio u Holandiji a zivi u Nizozemskoj:)) Pa mnogi od nas danas i misle da su to dvije zemlje.
Tezak je taj prvi korak!!!!
I jos nesto za one nase tamo u Bosni, Hrvatskoj, Srbiji… Manipulacije u Holandiji/Nizozemskoj su vece nego tamo!!!
Ako je za utjehu!?
O Bože, očisti moju misao i daj mi volje i hrabrosti da donosim provične odluke i gesta prema sebi i svome okolišu.
Za ovu molitvu netrebaš niti crkvu a niti đamiju
Amin