Profesionalni novinari gube dodir s moralnim kodom koji je jednom potaknuo profesiju, pokazuje novo istraživanje. Ali koji istinoljubac ne bi imao egzistencijalnu krizu u industriji u kojoj činjenice više nisu važne?
Ideologija, brzina i noviteti izbacili su istinitost i čast iz etičke jezgre novinarske trgovine. Novinari su se toliko otuđili od morala koji ih je jednom prožimao osjećajem časti njihove profesije. Ta otuđenost je zapravo izmjerena u nedavnoj studiji objavljenoj u časopisu Journalism Practice. Novinari „obučeni“ da misle na sebe u svojoj profesionalnoj ulozi nisu postigli ništa više na testovima moralnog rasuđivanja nego kad su o sebi razmišljali kao o običnim građanima, urušavajući rezultate utvrđene u sličnoj studiji prije 13 godina.
S obzirom na bezobrazno stanje novinarske etike koja je prikazana u groznom 24-satnom ciklusu vijesti za 2019. godinu, ne čudi da novinari više ne mogu nadmašiti nikoga u moralnoj oštrini.
Ali to je više od puke potrebe za biti „prvi“ i skupiti klikove koji su iščupali srce novinarske profesije. Sama je istina stavljena na stranu da bi odgovarala poslovnim interesima koji posjeduju gotovo sve glavne tokove. Nema više istine u govoru, a zasigurno više ne utječe na ugodnodnost – čak i nekada ugledna mjesta poput New York Timesa obavještajnim agencijama šalju osjetljive priče na odobrenje. Živilo novinarsko nadmetanje – ali dopušteni su samo određeni protivnici.
Dvije najprestižnije svjetske novinske agencije iznijele su priču u kojoj je istaknuta patnja 100 000 nemoćne djece migranata u američkom pritvoru, zatvorene u okviru bezobzirne pogranične politike predsjednika Donalda Trumpa, ranije ovog tjedna, nakon što su Ujedinjene nacije ukazale na jednu malu grešku. Srce-slamajući broj zapravo se odnosio na djecu u pritvoru 2015. godine, pod tadašnjim predsjednikom Barackom Obamom. AFP i Reuters su pohranili priču, premda ne prije nego što su minimizirali slučajno zastrašujuću optužnicu Obamine granične politike, naglašavajući da je taj je broj kumulativan.
Ideologija pobija činjenice, agencije su to potvrdile kada su odlučile ‘izbrisati’ svoje priče, bez povlačenja ili pisanja ispravki. Nije prvi put da novinari očajnički pokušavaju dospjeti u glavne vijesti svojim crvenim naslovima o ‘zlom-čovjeku’ pogrešno označavajući Obamin fenomen kao Trumpovu kreaciju. Obama je sagradio upravo te “kaveze” u koje pokušavaju strpati Trumpa zbog zatvaranja djece, a toliko je obitelji izbacio iz zemlje da su ga prozvali “glavnim deporterom”. Provjera činjenica postala je dubina, dok je ideološka vjernost uvjet.
Kako se količina raspoloživih informacije izbacila iz glavnih američkih redakcija, tako raste i histerija oko takozvanih “lažnih vijesti” koje se sve više prate nego modni neprijatelj svakog trenutka (Rusija ili američka desnica). Nezavisni novinari koji pokušavaju prvo iznijeti činjenice kako bi se borili protiv “lažnih činjenica” napadaju njihove kolege.
Ideološki motivirani novinari, tri godine su prodavali „rusku tajnu“ svojoj publici u pričama prepunim mučnih sitnica iz gotovo isključivo anonimnih „izvora“.
Čak i kada njihova grozničava zamišljanja izbacuju krajnje apsurdne priče, poput Luke Hardinga koji je tvrdio da se Paul Manafort, menadžer Trumpove kampanje, susreo se s osnivačem WikiLeaksa Julianom Assangeom, dok su potonji bili smješteni u ekvadorskoj ambasadi u Londonu, hvaleći ih da su timski igrači.
New York Times i Washington Post morali su zadržati svoje izvještaje o Russiagateu za Pulitzera, iako se pokazalo da su nagrađene priče pogrešno izvještavane. Umjesto toga, skeptičari Rusgate pronašli su njihova imena na popisu “korisnih idiota” PropOrNota, a skupina iz sjene zahtijevala je istragu zbog izdaje.
Kažnjavanje dobrog rada tijekom izvještavanja lošeg iscrpilo je novinarstvo ne samo moralom nego i vjerodostojnošću. Iako bi neki mogli biti u iskušenju okriviti pad industrije iz „etičke milosti“ zbog prezira predsjednika Donalda Trumpa za novinare, kao “neprijatelja naroda”, dezintegracija moralnog središta profesije traje već godinama. Stalni „poremećaji“ novinarske industrije tijekom posljednjih 13 godina uzrokovali su da internetski mediji ubijaju novine, 24-satnim ciklusom vijesti koji preuzima televiziju, a prodaja oglasa nestaje jer ju je usisao je industrijski kompleks Google-Facebook.
Da bi preživjeli ovu okolinu koja se stalno mijenja, kao što objašnjava studija morala, novinari su se morali prilagoditi, ostavljajući svoj identitet u putu. Dobro razvijen osjećaj profesionalne etike može predstavljati odgovornost u redakciji u kojoj su pisci pod pritiskom da isporuče klikove na bilo koji način.”Vijesti” su okrenute naopako u svijetu u kojima su brzina, novost i ideološka stvarnost važniji od istine, morala i svega što jednu osobu diskvalificira da bude novinar.
“…nekada ugledna mjesta poput New York Timesa obavještajnim agencijama šalju osjetljive priče na odobrenje. ”
Ma, krasno.
Ček’, što nisu ti kontrolori u istoj zgradi…? 😊
Još prije 5,6 godina skoro 60% amera nije vjerovalo Msmedijima…
” Dobro razvijen osjećaj profesionalne etike može predstavljati odgovornost u redakciji u kojoj su pisci pod pritiskom da isporuče klikove na bilo koji način.”
O, velika odgovornost za redakciju. I problem.
Ali ništa drugačije nije niti u drugim profesijama: Dvije su već jedno 2 stoljeća pokazatelji: Medicina i – pravo.
Zamislite kako kolege gledaju protivnika cijepljenja, npr.
A o odvjetnicima…stari američki:- ” Što je 200 odvjetnika na dnu mora”?
Odgovor: – Dobar početak…
Novinarstvo je prestalo postojst i to je znak vremena u kojemu živimo. Napuštene su sve forme novinarstva tako da nema viśe vijesti sa mista događaja, izjava onih koji su bili involvirani u događanja ili izjava očevidaca, forma interviewa je skoro skroz napuštena u pisanim medijima, istraživačkog novinarstva ni u tragovima . . . Ostaje kompilacija razno raznih napisnina i vijesti koje tkz novinari nazivaju “analiza”. Ništa drugačiji nije ni ovi portal koji ima svoje kompilatore koji jeftino proizvode kompilacije i ovi portal se po formi ne razlikuje puno od ostalih. Tako i ovde imamo naslove sa upitnikom, evo i u naslovu ovoga članka je upitnik, često u nadnaslovu pitanje “Šta se događa”, slika članka sastavljena i obrađena od nekoliko drugih slika skinutih sa weba i sa očitim manipuliranim porukama objekata fotografije i odgovarajućih crta lica koje izražavaju emociju po volji operation managera redakcije.kako bi na određeni način sve leglo u… Čitaj više »
nekad je novinarstvo bio oosobni intelektualni rad sa odgovornošću, serioznosči i odmjerenosću, a danas … pogledajmo samo TV takozvane informativne emisije (amerikanizirane po šabloni) sjede u studiju olek i bolek (muško žensko mapetoovci) postavljaju pitanje terenskome manekenu novinarstva , koji izvodi “stend-up” za gledateljstvo i intervjuira polupismenoga slučajnika , predstavnika 70% profila gledatelja,koji iznosi i govori kao amorfna masa , i to izgleda kao vjerodostojna istina a u stvari je čista propagandna manipulacija , ili istinito novinarska sprdačina, kao nekada važni novinari-režimski CKSKJ koji su se javljali iz studija a iza njih se producirala video slika koja je glumila terensku sliku, da se dobije dojam javljanja sa mjesta događaja, prizorište zablude…
Procitaj impressum od Logicnog
Procitaj tekstove I komentare
I onda L.R. veliki admin napise ovaj tekst
Ne znam da li bih se smijao Ili plakao
🙂 🙁
Karakter ljudi se menja, samim tim i karakter njihovih profesija
Papa je jednom izjavijo,novinari proizvode izmet.80% na ovim prostorima su Sorosovi ili partijski placenici.
Svi mediji imaju vlasnike. Ako se ne pise kako kazu gazde sledi otkaz. Pa se primenjuje samocenzura. Elementarno.
Zivimo u doba interneta, gde su svi novinari. Klasicni mediji su izgubili znacaj.
Sada je novinarstvo clickbait-novinarstvo; privuci paznju da bi kliknuli na reklame da zaradis. Sto znaci da je laz glavno pravilo.
Sve to već piše umjetna.
Tahnologija je stvorila nikad širi informativni prostor, koji je nemoguče kontrolirati u potpunosti. Da je sve crno? I nije baš.
Na jedan način Jutarnji opiše vračanje vojnih brodova Ukrajini, na drugi način Logično. Na publici je da ocijeni vjerodostojnost priče
Eh da su samo novinari izgubili moralni kompas…
Ma ne – nego su oni bez morala ostali na poslu, a oni sa moralom izbačeni. Tako sa umetnicima, predavačima, lekarima .. svuda sve sami PODOBNI.