Parovi supermasivnih crnih rupa, kao i takvi divovi u galaktičkim centrima, smatraju se uobičajenim u svemiru. Naš galaktički dom, Mliječni put, ima supermasivnu crnu rupu, koja također leži u njegovom središtu, što potvrđuju i godine istraživanja. Međutim, ostaje otvoreno pitanje ima li pratitelja.
Supermasivna crna rupa Sgr A, smještena u središtu naše galaksije i okružena gustim zvjezdastim skupom, može imati blizanca koji ima masu veličine tisuću Sunca, sugerira astrofizičarka Smadar Naoz s Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu. U svom članku za The Conversation, znanstvenica je opisala kako uhvatiti ovog navodnog neuhvatljivog suputnika, na temelju vlastitih opažanja ali i opažanja njenih kolega.
U svom radu, objavljenom na arxiv.org, objasnili su da se njihov tim fokusirao na jednu od zvijezda, koja je kružila oko ove središnje crne rupe, nazvanom S0-2. Napominju da se može isključiti postojanje popratne crne rupe s masom većom od 100 000 Sunca, jer nisu otkrili nikakve efekte na orbiti S0-2, što bi i dokazalo njeno postojanje. Međutim, vani bi još uvijek mogla postojati skrivena manja rupa, koja bi još uvijek mogla biti impresivan partner.
Kao što Naoz ističe, naša supermasivna crna rupa nudi velike mogućnosti za znanstveno istraživanje ovog fenomena kao i povijesti naše galaksije i svemira, jer se nalazi relativno blizu nas, na udaljenosti od oko 24 000 svjetlosnih godina. Odgovor na pitanje ima li Sgr A svog pratitelja također bi dao odgovore na pitanja o tome kako je nastao Mliječni put kakav znamo sada. Ako se dokaže da ima par ovih svemirskih divova, to bi moglo značiti da je nekad davno proždirala manju galaksiju s crnom rupom u središtu.
Otkrivanje navodnog para Sgr A moglo bi promijeniti očekivani rezultat Einsteinove opće teorije relativnosti, što je dokazano opažanjem kako se zvijezda S0-2 približila supermasivnoj crnoj rupi 2018. godine. Sljedeći pristup očekuje se za 16 godina i omogućit će istraživačima da pokrenu daljnja ispitivanja o Einsteinovim predviđanjima, na primjer, kako bi otkrili kako se orijentacija izdužene orbite zvijezde mijenja u krajnjoj gravitacijskoj zoni.
Gravitacijski valovi mogli bi biti još jedan nagovještaj da se dvije velike crne rupe međusobno vrte u središtu Mliječnog puta, sugerira Naozov tim. Kako se učestalost ovih navodnih valova smatra preniskom, postojeća promatranja LIGO-Virgo ne mogu ih osjetiti. To zračenje gravitacijskog vala, međutim, može uhvatiti planirani svemirski detektor poznat kao LISA.
Dok im teorija ne štima, fizičari izmisle crne rupe.
p.s. To su moji principi i ako ti se ne sviđaju… pa, imam druge. (Groucho Marx)
Sagittarius A zaista spada u grupu supermasivnih crnih rupa sa masom od oko 2.6 miliona solarnih masa. Da bi lakše zamislili kolika je, njen prečnik je oko 45 AU dok je recimo Pluton prosečno udaljen ispod 40 AU od Sunca (AU – prosečna udaljenost Zemlje od Sunca). Znači Sgt zauzima veći prostor od orbite Urana. To je zaista teško zamisliti.
Iako je Sagittarius A supermasivna crna rupa najveća poznata ima masu od oko 66 MILIJARDI masa Sunca i njen prečnik je oko 800 AU. Da bi dobili precizniju sliku kolika je njena masa prvo zavislite koliki je prostor 10 puta veći od sunčevog sistema a onda uporedite sa težinom koju bi njena materija imala na Zemlji: obična kašika materije crne rupe bi na Zemlji težila preko 100 MILIONA TONA.
–
Ipak bolje da ne zamišljate…
Kaže “što je dokazano opažanjem kako se zvijezda S0-2 približila supermasivnoj crnoj rupi 2018. godine”, a udaljena je od nas 24000 svjetlosnih godina!? Znači da se to dogodilo prije 24000 godina.
Mislim da su crne rupe CRVOTOČINE u drugi svemir. Po nekom objašnjenju dimenzija bi moglo biti mnogo, 27 se lepo uklapa, te se na istom prostoru prepliće 10 većih, 50-ak manjih i nebrojeno mikro-kosmosa. Zbog različitog izbora dimenzija mi smo jedni drugima nedodirljivi. Crna rupa je mesto gde materija iz jednog svemira prelazi u drugi, i tamos e pojavljuje kao big-beng. Crna rupa kod nas nema dimenziju, već samo masu – masu tog trugog kosmosa. Najverovatnije da se nebrojeno crnih rupa uliva u isti big-beng. A kako to večno traje – tako što je vreme tek jedna dimenzija, pojave se ne dešavaju, nego im mi vidimo razvoj kada se krećemo po vremenskoj osi. A ko meže da se ne kreće, ili vrati unazad – videće da je sve uvek na istom mestu.
(malo sam krao iz Hokingove “Kratke istorije vremena”)
Interstelar!
Uffg al ovdije ima “isprogramiranih”…