Kad imate unuku, onda nije teško imati inspiraciju za pjesmu. Sve je oko nje poetično, svaki pokret je stih, svaka misao rađa ideju i potrebu da to opišete i opjevate.
Nekada su mi djedovi i bake bili tako dosadni s tim pričama o unucima, silnim preuveličavanjima njihovih sposobnosti, umješnosti, ljepote i znanja. Pitao sam se kako samo ne osjete koliko su pretjerali, mada, iskren da budem, nisam se mnogo ljutio na njih jer sam shvatio da to čine iz ljubavi, a ne treba se ljutiti na one koji vole, nego na one druge, ako se baš hoćemo ljutiti.
Zato se nadam da će možda i ovo što pišem nekome biti dosadno, ali taj će imati mogućnost dosadu izbjeći tako što će jednostavno preskočiti današnji moj tekst. A nadam se i da oni koji ga pročitaju neće biti ljuti zato što će shvatiti da pišem iz ljubavi. I na kraju, potajno se nadam da će biti i onih zbog kojih i pišem, onih kojima će se ovaj tekst dopasti, potaći njihove slične osjećaje da se malo rasplamsaju, podsjetiti ih na mirise njihove djece ili unučadi kad su bili bebe, ili si to upravo sada.
Dakle, evo pjesme koja je nastala zahvaljujući jučerašnjoj posjeti moje unuke:
MIRIS
Traži baba djedov džemper,
treba ga oprati,
al se djeda tom opire,
ne želi ga dati.„Nemoj, baba, danas prati,
ostavi za sutra,
da ga mogu mirisati
još barem do jutra!Ovaj miris vrijedi više
nego brdo para,
jer njega je ostavila
unuka nam Sara.“Priđe baka da i ona
džemper pomiriše,
pa uzdahne, radosnicu
suzu palcem briše:„U pravu si, nek sačeka!“,
lako se pomiri,
te prisloni glavu nježno
na džemper što miri.Djed i baba dugo tako
sretni bili nisu.
Zagrljeni uživaju
u dragom mirisu.
Bolje nam napisi da li je istina da Amsterdam zatvara cetvrt crvenih fenjera i prodavnice marihuane? Budi malo i reporter kad si vec gore.
inspiracija je kad te netko pogodi zelenom jabukom u glavu a ti se praviš grbav
Lijepo pisete o ljubavi, medutim danas su vremena kad ubijaju bake i djedove po domovima u kojima ih drze poput zatvorenika, cak i gore jer nemaju mogucnost posjeta, a unuke guse pod maskama i cine ih asocijalnim autistima, nesposobnim za zivot!
Lijepa pijesma ali u krivo vrijeme, u ovome trenutku nam trebaju revolucionari, oslobodioci, jurisnici, pa i kamikaze!
Jako lijepo! I moja kćer se zove Sara.
nemoj, baba, danas prati,a nemoj ni sutra,
jedan si mi vec oprala, deder ga sad skrati
Sklonite ovu sliku, još če neko da vas apsi za propagandu pedofilije.
Svaka čast