Intervju s gospodinom Magarcem

Nedavno je naša javnost saznala da smo postali bogatiji za još jednu političku stranku. Puno ime stranke je Udri konja koji vuče, a skraćenno UKKV. Željeli smo nešto više saznati o ovoj stranci, pa smo za razgovor zamolili njenog predsjednika, gospodina Magarca:

Gospodine Magarče, šta nam možete reći o programu stranke?

Program je kratak i jasan: osvojiti dovoljno simpatizera koji će glasati za mene da postanem jedan od ministara.

Samo to? Pa kako mislite pridobiti glasače tako siromašnim programom?

Iskrenošću. To će biti velika novost, pravi hit na našoj političkoj sceni.

Hm!? Iskrenošću? To je zaista neobična ideja! Ali čim pođemo od imena stranke, već vidimo da tu nema iskrenosti. Naprotiv, očito je da se u imenu krije velika podvala. Ako se stranka zove Udri konja koji vuče, a vodi je Magarac, ne bi li se ona trebala zvati Udri magarca koji vuče?

To je samo prividno tako kako kažete. Ime ima i simboličan značaj pa sam njime htio pokazati da poštujem narod i njegove izreke, a u izreci se spominje konj, a ne magarac. To jasno govori da sam i iskren, i pošten, i da cijenim izreke svojih birača. Ali ne samo to: Iz imena je vidljivo da se ono odnosi na većinu naših jadnih i napaćenih ljudi na čija se pleća sve više tovari i sve više ih se tuče, a da niko i ne pomišlja da nešto promijeni, da popusti, da olakša napaćenom narodu na kog je natovareno kao na magarce. Pa zar onda nije i logično da ih vodi Magarac, ali pravi, istinski, onaj koji najbolje razumije njihove patnje?!

Možete li biti malo konkretniji, kako se to samo tovari na leđa naroda?

Ih, kako!? Pa to je jasno svakome! Samo se jednom natovari, pa kad se malo navikne…  Evo, da pođemo od kraja: Je li nam situacija u državi da ne može biti gora – jest! Vode li državu političari koji su zaslužni ako je dobro, a nisu krivi ako je loše – vode! A za takvo poražavajuće stanje političari su sebi povećali plaće za duplo! Narod se malo pobuni, pa se vremenom navikne na to kao normalno, jer i prethodno povećanje je prošlo slično. Nije li sve jasno?

Da, da to je istina. Dakle, Vi ne biste to činili?

E, to nisam rekao! Čim bih došao na vlast, i ja bih povećao plaću sebi za duplo.

Pa u čemu je onda razlika između Vas i ovih sada?!

U tome što bih ja, nakon što počnu pljuštati osude, smanjio plaću za deset posto, i time pokazao da i narod poštujem. Narod bi i tada bio namagarčen, ali manje nego sada, a ako se može birati između dva zla, uvijek je bolje izabrati manje. Uostalom, ljudi bi se lakše osjećali kad ih namagarči pravi Magarac, od koga je to za očekivati, nego njihov prijatelj. Tada se razočaraju, nanerviraju, pa neki moraju i kod doktora ići i plaćati skupe lijekove. Neki ne spavaju, neki se ljute, i tako je cijela nacija isfrustrirana i manje aktivna na svojim radnim mjestima. A ako ih namagarči Magarac, mogu se još i rasteretiti tako što će mu govoriti najružnije riječi, psovati, pa, bogme, i tući, jer se zna odavno da je magarac oguglao na batinu. Vidite, sve su prednosti na mojoj strani.

Hm? Pa, i nije Vam ovo baš bez veze, gospodine Magarče! A je li to jedino olakšanje koje Vi kao Magarac nudite narodu?

A, ne! Imam ja ideja više nego kopita na nogama! I to i prednjim, i zadnjim nogama zajedno! Evo, pogledajte cijene goriva. Od naroda prave budalu svakih nekoliko dana: Puhnuo jak vjetar i odnio nekom radniku kapu na bušotini iznad Atlantika – povećanje cijena nafte! Izbori u Venezueli – poskupljuje nafta. Kihnuo Trump, ili proizveo neki drugi zvuk – opet poskupljenje. I tako s 30 dolara po barelu, natjeraju cijenu nafte na 140 dolara. A mi na benzinskoj umjesto za pola eura, natočimo litru za dva eura. I naviknemo se na tu cijenu. Ali onda Trumpu sanirali probavne probleme, padne cijena nafte ponovo na 30 dolara po barelu, a mi na benzinskoj plaćamo po jedan i pol euro za litru. Gdje je ona razlika od eura po litri koje narod plaća nepotrebno? Zna se – prigrabili sebi magarci!

Aha, a Vi biste, znači, to vratili narodu?

Ma, ne bih sve! Ali bih prepolovio – pola njima, pola meni, i opet bi im bilo bolje sa mnom kao istinskim magarcem, nego s ovima koji tvrde kako nemaju ništa s magarcima, a u stvari su… Ali ne bih želio vrijeđati magareći rod.

Ima neke logike i o ovom Vašem odgovoru. Čini se da ste dobro proučili ekonomiju, a i psihu biračkog tijela. A kad smo već kod psihe: šta mislite, kako će glasači prihvatiti to što se oblačite obično, što ne nosite kravatu…?

Vjerujem da će to naići na razumijevanje, jer sam im ovako bliži. Pogledajte koliko je okolo kravatiranih magaraca koji ne žele priznati da su magarci. Najviše i jest upravo magarca u skupocjenim odijelima, sa skupim autima, oni su sa zgodnim ženama, oni prave prometne prekršaje za koje ne odgovaraju… A ja ću biti istinski Magarac koji će biti iz prve prepoznat na svakom mjestu i neću činiti ova nečasna djela. Zar onda nije logično da se glasa za mene? Ama, kažem vam, lako je biti čovjek! Ali budi ti magarac, majci!

Sve više mi se dopada kako gledate na stvari. Samo me još jedno bolno pitanje kopka: Kako mislite riješiti kod nas nerješivo nacionalno pitanje?

Naravno da sam i o tome razmišljao. To je jedno od ključnih pitanja kojima ću se baviti. Razmišljao sam da se manjina prikloni većini, pa da svi budemo isti narod, onaj koji je najbrojniji. Ali više od pola ljudi ostaje nezadovoljno. Da se svi priključe manjini, bit će još više nezadovoljnih. Dakle, ne valja ni to, treba naći nešto neutralno. A to je, da budemo svi – magarci! S narodom se sad postupa gore nego s magarcima, jer magarci imaju dovoljno hrane, udoban smještaj i liječe ih kad su bolesni, za razliku od naroda. To bi značilo da bi se status naroda poboljšao prihvaćanjem stvarnog statusa magaraca. Tada bismo imali samo jednog vođu, mene, što bi značilo trostruko manje izdatke nego do sada. Odluke bi se donosile brže i jednostavnije, jer bih ja i postavljao pitanja i odgovarao. Svakako, i sam sebi replicirao, i replicirao na repliku, a na kraju bi sve bilo kako kažem ja, pravi, istinski, pošteni magarac. Jasno je da je takvo rješenje bolje nego što je sadašnje, nadam se da je to već svima jasno. Zakone koje nam predloži Visoki predstavnik bih prihvatio odmah, a ne tek nakon nekoliko godina i ko zna koliko potrošenog novca. Pa, nisam baš toliki magarac da ne vidim koliko bi nas to približilo normalnom svijetu!

Moram priznati da sam oduševljen Vašim mudrim riječima! Počeo sam razgovor kao veliki skeptik, ali znajte da u meni imate još jednog pristalicu! Molim Vas samo još samo da na kraju poručite nešto biračima?

Moja poruka je: Opametite se već jednom, zar ne vidite da živimo u vremenu i u zemlji magaraca?! Zato glasajte za istinskog Magarca. Za Magarca nad magarcima! Za Magarčinu! Budimo ono što zaista jesmo – magarci!

Divno! Zar može biti ljepša poruka za kraj!? Hvala Vam, gospodine Magarče, predsjedniče od ovog trenutka i moje stranke!

Hvala vama.