Zadnjih godina izloženi smo nesmiljenoj gay propagandi, koja je prešla i na transseksualnu propagandu. Zapadni mediji, političari, institucije i društvene skupine uvjeravaju kako je biti gay nešto normalno i prirodno, i ako se s time ne slažemo, onda smo proglašavani zadrtima, sebičnima, zaostalima itd. Naravno, pametnom čovjeku jasno je zašto to rade; to je sve dio depopulacijske agende u kojoj je cilj smanjiti broj rođene djece, a time posljedično uništiti sve oblike normalnog muško-ženskog odnosa i indoktrinirati djecu od malih nogu da mogu mijenjati spol kada žele.
Ali dok oni promoviraju svoje „parade ponosa“ i sl. nitko ne govori o tome kako zapravo izgleda fizički odnos između dva muškarca i kakva je zapravo atmosfera u toj tzv. gay zajednici. Ova ispovijest pruža jedinstveni uvid dugogodišnjeg člana najveće gay scene, one u San Francisku, i mogla bi vas šokirati na više načina. Pročitajte tekst do kraja (ako imate želudac za to) i onda sami zaključite da li je biti gay prirodno i normalno.
Upozorenje: sadržaj je vrlo eksplicitan
Dječak nepoželjan u školskoj ekipi – sada poželjan u gay baru
1989. sam ušetao u svjetski poznati Castro District u San Francisku kao nezadovoljni mladić od 19 godina. Bio sam još uvijek mršav i nekoordiniran, ali sam brzo otkrio da muškarci žele biti sa mnom. Ovdje je dječački štrkljasti izgled bio izuzetna prednost. Moje jedino iskustvo sa svijetom seksualnosti tipa “muškarac-na-muškarca” je bilo gledanje gay porno filmova.
Leđima okrenut pretrpanom plesnom podiju, pridružio sam se muškarcima za šankom. Dječak kojega nitko nije htio u svom timu ovdje privlači poglede. Pogledao sam lijevo i desno, te susreo poglede nekolicine koji su me intenzivno gledali. Neki su nabacili značajne polu-osmjehe. Za razliku od našeg izgubljenog djetinjstva, ovdje je bilo muškaraca spremnih podučavati nas i voditi.
Muškarac u tankoj tijesnoj majici što je otkrivala “kornjaču” iznenadno me pitao za ples. Ja sam bio prvi izabran! Na plesnom podiju mi se primaknuo i prislonio usta na moje uho. Zbog preglasne glazbe jedva sam mogao razaznati prigušeno pitanje. Pri tom se jednodnevna brada očešala o moje svježe obrijano lice. U tom slučajnom trenutku, ushitila me intimnost.
Kao slabo dlakav i nesiguran novajlija, odmah sam privukao one muškarce koji su odgovarali mojim maloljetničkim predrasudama o muškosti.
Ta se dualnost primjećuje kod istospolnih muških parova ili u brakovima istospolnih muških, gdje većinom (ali ne i uvijek), par uključuju većeg muškarca, koji je u skladu s određenim tradicionalnim muževnim osobinama, te manjeg partnera koji pokazuje više ženstvenosti.
Pa čak i kod onih parova koji su slični: čak i najmanja varijacija potiče hijerarhijsko svrstavanje, gdje i manje razlike u visini, mišićnoj masi, manirizmu, tonu glasa i agresivnosti određuju ulogu pojedinoga.
U nekom smislu, to je povratak muškoj hijerarhiji sa školskog dvorišta.
Prema kraju 1990-tih, kada se vratila popularnost sodomije bez kondoma (“bareback”), muškarci s manjim muževnim atributima prepričavali su homoseksualnu urbanu legendu da infuzija sperme virilnog muškarca u receptivnog muškarca rezultira s povećanjem razine testosterona i sekundarnih spolnih obilježja (kao što je rast dlaka) kod ovog drugog.
Kod svakoga novoga na sceni, neumitan je subliminalni strah da će ostati u stalnom dječaštvu ili još gore – trajni nastavak poniženja svoje bivše ženskaste osobnosti (“sissy”).
U 1990-ima su najjadniji bili slučajevi gejeva u dobnoj skupini od 20 godina, koji su se još šišali na “lonac” i izbjeljivali svoju plavu kosu. Oni su žudjeli ostati mršavi, te su se u gay-sex oglasima opisivali kao “dječaci”.
No, kako su starili, povisivao se njihov dobni domet potencijalnog “tatice” (daddy). Gotovo svi su tipično imali prvog ljubavnika koji je bio stariji, iskusniji i ohrabrujući. U našem umu, oni nas prate prema muževnom svijetu od kojeg smo se uvijek osjećali otuđeni. A oni su to očito postizali kroz seks.
Što se tiče gledanja gay porno filmova… postoji temeljni ritual svega prikazivanoga: stariji s mlađima, veliki s malim, iskusni s naivnim. Zrela i superiorna muškost uvijek uvodi u muževnost mlađahne novake svježih lica i fizički manje impresivne.
Iz pornića sam znao što mogu očekivati; Vidio sam zloslutno naslovljene filmove kao što su: “Tatice, to boli”, “Stani, to boli” i “To će boljeti”. Zamislio sam svoj prijelaz u muškost kao obred inicijacije. Poput mladića u plemenskim kulturama, koji su morali izdržati neku vrstu fizičkog mučenja da bi se priključili zajednici muškaraca, tako sam i ja bio spreman istrpjeti bilo što u tom procesu.
U gej porno filmovima je završetak uvijek analni seks. Težnje homoseksualaca u stvarnosti su nevjerojatno slične. Jer, susret koji nije uključivao barem mogućnost analnog seksa činio se slučajnim i brzim. Analni seks pruža muškoj homoseksualnosti određenu količinu intimnosti. Mogućnost tog “spajanja” mi je bila nevjerojatno privlačna. Ali bio sam skamenjen sveprisutnom vjerojatnosti AIDS-a, pa sam odbio riskirati svoj život – iako sam znao da ću ostati nepotpun sve dok ne smognem hrabrosti.
Moj frustrirani dečko je prihvatio kao drugorazrednu zamjenu to što sam pristao na neki oblik trljanja gdje bi on uguravao svoj penis između mojih skupljenih nogu. Bio je to neki oblik razrađene uzajamne masturbacije.
Strah nije mogao razbuktati neprestani prigovarajući osjećaj da je nešto unutar mene ostajalo nepotpuno. Razmišljao sam o tome, a onda jednog dana mirno otišao do lokalnog dućana. U blizini gay Meke (Castro), bio je dućan dobro opskrbljen raznim laksativima i klistirima.
Klistirske pripreme za seks
Sljedećih sam sati jako malo jeo i oprao se dolje s puno vode. Sljedećeg jutra sam se još premišljao dok sam vadio klistir iz kutije. S dugačkom već podmazanom štrcaljkom, izgledao je poput naprave za mučenje. Nakon nekog vremena sam se nagnuo preko kupaoničkog umivaonika, sa stisnutim svim mišićima. Gledajući sada unatrag, bilo je to kao ritualno čišćenje prije ceremonije u nekom poganskom hramu.
Što se tiče seksa, za razliku od porno filmova, nije trajalo 20-30 minuta. Bilo je mnogo kraće. I unatoč mitologiji o “moći onoga donjeg”, ta je moja inicijacija zahtijevala izdržljivost, bol – ali i podčinjavanje.
Osjećaj pokušavanja namjernog opuštanja mišića sfinktera je bio nevjerojatno čudan, budući da je njegova pravilna funkcija stalna autonomna napetost. Nisam ga mogao opustiti. Usred mojih (neuspješnih) pokušaja, moj ljubavnik mi je pod nos gurnuo popper-bočicu (bočica za pušenje marihuane). Kada sam to udahnuo, srce mi je htjelo iskočiti iz prsa.
Muškarac straga na meni
Razina intimnosti je ili intenzivna ili hladno daleka, ovisno o položaju i kontaktu očima. Imao sam lice zakopano u deku i potom sam se usudio pogledati unatrag u lice muškarca na meni. Nije tu bilo nikakvog reciprociteta. U osnovi, to je bila karikatura bračnog čina. No, ja nisam žena i nisam imao vaginu. Ništa od moje fiziologije nije se moglo prilagoditi penisu; nije bilo prirodnog podmazivanja i boljelo me je – sve dok više ništa nisam mogao osjećati dolje.
S vremenom je bilo iskustava žarenja, kao i fekalnih iskustava. U našoj želji da pronađemo put u muškost, mi postajemo zarobljeni u okrutnom povratku u infantilnost i pelene.
Gotovo dva desetljeća nakon prestanka s takvim ponašanjem, za mene je najzlobnija ova šala – budući sam danas ponekad prisiljen nositi pelene za odrasle – “Dječak koji je želio biti muškarac na kraju je završio kao beba”.
Glumac Daniel Radcliffe koji igra Harry Pottera, nakon što je snimio svoju prvu gay sex scenu, rekao je o svojoj pripremi za ulogu:
“Uvodio me redatelj. U osnovi, gay sex, posebno po prvi puta, je stvarno bolan. I [redatelj Krokidas, gej u 40-tim godinama] mi je rekao da to nikada nije točno prikazano na filmu, pa je htio da izgleda kao autentičan gubitak djevičanstva. ”
Rutina pripreme i ispiranja prije seksa
Vježbanje, odnosno praksa, nije to poboljšavala i nikako mi nije bilo prirodno. Nikada nije postalo ništa bolje. Stalna priprema i ispiranje prije seksa učinili su sam seks da izgleda klinički i gotovo eksperimentalan.
Neko vrijeme sam bio biseksualan i divio sam se hormonskom toku ženske seksualnosti.
To kako žene imaju potrebu za romantikom i predigrom – nešto što muški homoseksualci nastoje ukloniti, a što se očituje u stotinama improviziranih “slavnih rupa” (glory holes) koje su izbušene u pregradama javnih zahoda po San Franciscu. Sa svrhom depersonaliziranog, bezimenog seksa bez lica – a događa se svugdje gdje se naiđe na otvorena usta za prihvatiti penis.
Za žene, erotizacija prije spolnog čina priprema njihova tijela za moguću penetraciju. Nijedan takav mehanizam ne djeluje u anusu muškarca.
Jednog dana sam bio pretjerano revan u svojim procedurama čišćenja i spalio sam se dolje s otopinom. Prijatelji su preporučavali razne domaće pripravke za klistiranje pomoću vode i sode-bikarbone, vode i aloe-vere…
Nešto stariji prijatelj me odveo u stranu i imali smo prilično neobičan razgovor, kao inverzni razgovor oca i sina. Preporučio je dobrog proktologa i opisao svoje probleme s nedjelotvornim pripravcima kao što su razni melemi; detaljno mi je opisao bol koju je trpio od vazelina primijenjenog na analne fisure (rascjepi).
Dobio sam rektalnu gonoreju i rektalnu klamidiju
Čak je i samo 1x-tjedni režim laksativa i klistira isušio moj već tanki sloj kože koji sačinjava donji dio debelog crijeva.
Jednu za drugom uhvatio sam niz spolno prenosivih bolesti: rektalnu gonoreju i zatim rektalnu klamidiju. Izbacio mi se osip. To me je, na prvu, tek neznatno uzbunilo – očito da lubrikanti koje sam koristio nisu baš dobro reagirali s mojom osjetljivom kožom.
Masti koje se prodaju uz blagajnu trgovina su se pokazale beskorisnima, a bolni mjehuri i čirevi izgleda da su mi se zavukli unutra. Ipak, nakon nekog vremena sam nastavio imati analni seks. Činilo se da nitko u zamračenim hodnicima gay klubova u San Franciscu nije primijetio da mi je stražnjica u plikovima.
Nakon što je bol postala nepodnošljiva, posjetio sam lokalnu kliniku. Stavili su me na režim jakih antibiotika. Nisu mi dobro sjeli na želudac, i nekoliko sam dana patio u bolovima – s konstantnim proljevom.
Neko vrijeme sam se gotovo zakleo da je gotovo s receptivnim analnim seksom. Međutim, moja se koža očistila i ja sam se vratio. Iz nekog razloga nisam mogao prestati.
Bilo je to čudno – kako je muškarac unutar mene izazvao taj osjećaj punine, dok ga je tijelo instinktivno odbijalo. Bilo je to gotovo poput uzimanja pilule XTC prije noći trance ravea i seksa. Mogao sam osjetiti kako se droga širi kroz moje biće. Za onih euforičnih sati bio sam ujedinjen sa svojim unutarnjim ja, sa svojim tijelom i sa svemirom. Potom bih se urušio.
Stiže nova generacija HIV-om nezastrašenih
Krajem 1990-ih više nisam bio mlad ni tanak, a novi momci koji su tek dolazili u San Francisco bili su različiti od onih koji su došli prije. Bili su manje strašljivi. Za one iz moje generacije koji su preživjeli, tehnološki tanki sloj lateksa koji je razdvajao muškarce od njihovih insertivnih stražnjih ljubavnika postao je debeo poput ciglenog zida. Prezervativ je počeo predstavljati posljednju barijeru između homoseksualaca i njihovog cilja sirove muškosti.
Gotovo preko noći primijetio sam velike skupine tipova koji napuštaju nekoć sveta nepisana pravila sigurnog seksa. U one dane, izgledalo je da svi poduzimaju seks bez kondoma. Do tada sam bio odlučniji da to neću učiniti. Ali, bio sam očaran oživljavanjem hedonizma iz 1970-ih. Gay barovi i klubovi vratili su sve klasične pjesme diskoteka. Za momke koji su odrasli u to doba, idolizirajući blistave pazuhe Village People, bio je to povratak u zlatno doba seksualne slobode.
Za nas, negdje unutar “Studia 54”, nalazio se skriveni sveti gral muškosti. Vraćanje u “hardcore” znojni seks bilo je kao vremeplov u kojem ćemo se vratiti da pronađemo nedostižnu čašu iz koje ćemo svi ugasiti sebe i konačno doživjeti potpunu zadovoljstvo.
Odjednom su se svi oko mene razboljeli
Samo što je zlatna čaša naših snova bila još jedno šuplje obećanje. Odjednom, svi oko mene su se razboljeli. Zaraženi HIV-om i sa svim ostalim oportunističkim patogenima.
Virus je najviše pogodio one koji su još bili dovoljno mladi da tek započnu seksualnu potragu i podnesu mnoge poteškoće potrebne za putovanje – da sada postanu razočarani i očajni. I danas, veliki broj “homoseksualnih muškaraca koji dobiju AIDS virus” su iz dobne skupine 25-34 godine.
Ona očekivana harmonijska (testosteronska) konvergencija koja se trebala odvijati kroz kontakt koža-koža nije se ostvarila. Mnogi od starijih muškaraca koji su 1980-tih izgubili partnere i ljubavnike kroz AIDS, te već iskusili kulturu gay kupališta (koja su neizbježno dovela do masakra), djelomično su se odmaknuli od dekadencije i ostali su u poluizgnanstvu na periferiji Castroa. Uglavnom su oni činili frakciju koja će kasnije potaknuti istospolni brak.
Muška homoseksualnost nikada nije mono
Neko vrijeme sam bio jedan od njih, i ostao sam poluzadovoljan s jednim ljubavnikom.
No, muška homoseksualnost nikada nije bila monoteistička “religija”; gay muška zajednica je panteon raznih svetišta smještenih unutar gej barova, gay kupališta, a sada i na geodruštvenim mrežnim aplikacijama – gdje tisuće slika bezglavih torza počinju izgledati kao mramorni fragmenti drevnih grčkih i rimskih polubogova.
Moj cimer-ljubavnik je bio oltar pred kojim sam kleknuo nekoliko puta, ali onda sam poželio ustati i otići – kad su moje molitve za unutarnju realizaciju ostale bez odgovora.
Neravnoteža sodomije postala je prekomjerno naporna i zamorna – često zahtijeva snažan “hand-job” (masturbaciju) kako bi se stvari dovršile.
Kad se gay bogovi utjelovljuju u tijelu drugog muškarca, postoji lažna vrsta zajedništva i nema trajnog oslobođenja. Obožavanje ubrzo bude s pola snage i stagnira razočaranjem s familijarnosti. Željeni komplimenti tjeskobno nedostaju. Kao rezultat toga, tjelesna intimnost često prijeđe u međusobnu masturbaciju i oralni seks.
Umorio sam se da svake večeri vadim stidne dlake iz usta; naš zajednički poseban trenutak međusobnog oslobađanja dogodi se odvojeno – dok je jedno lice zakopano u međunožje onoga drugoga.
To je u velikoj mjeri sveprisutno u takozvanim “monogamnim” gay parovima koji su doveli do izraza “fuck-buddies” ili sex partnera – jednom kada se par dogovori da će otvoriti svoju vezu “za druge muškarce sa strane” – dok ostaju emocionalno ekskluzivni jedan za drugoga.
No, povremeno, jedan partner ostaje nesvjestan da onaj drugi pohodi gay kupalište ili da je stavio svoj profil na Grindr. Nikada neću zaboraviti dragog prijatelja koji je bio beskrajno zabrinut zbog mog bezobzirnog ponašanja, a kasnije je umro nakon samo nekoliko ljubavnika – zaražen HIV-om putem partnera koji ga je varao.
Misterij AIDS-a me uvijek progonio, čak i do danas. Kao da sperma nije imala kamo otići, niti što raditi, i u svojoj frustraciji se okrenula prema onima koji su je zloupotrijebili – isporukom bolesti i smrti.
Istrošena stražnjica počinje propuštati
Nakon godina bottominga (receptivnog seksa, no u sasvim prosječnim okvirima), pogodilo me krvarenje i hemoroidi. Pokušao sam ih tretirati lijekovima i supozitorijima kupljenim u trgovini.
Jednoga dana sam se sreo s prijateljima za večerom, kad mi se, bez da sam bio svjestan, ogromna masna mrlja razlila na sjedalu stolice. Svi su znali što se događa i ništa nisu rekli, ali bilo je ponižavajuće. Kasnije mi je proktolog preporučio kirurško uklanjanje. Odbio sam.
Miris je uvijek problem tijekom analnog seksa
Neprestani problemi s tim područjem mog tijela učinili su me još izbirljivijim, a to je otvorilo jedno pitanje. Obrađivao sam svoj rektum kao da je riječ o ženskom spolnom organu – i, u određenom smislu, počeo sam se ponašati tako. Na primjer, miris je uvijek bio problem tijekom analnog seksa, i netko je predložio proizvod poput “Proljetne kiše” . Funkcionirao je neko vrijeme, a onda je bol postala užasna.
PH-ravnoteža mog rektuma bila je kao zelena voda napuštenog bazena u Arizoni pune algi s namnoženim komarcima.
Stalna mi je preokupacija bila opasnost tzv. “nesreće” tijekom seksa. Čuo sam priče koje su se prepričavale, uvijek na polu-komičan način, o lijenom receptivnom momku koji nije poduzimao potrebne mjere predostrožnosti.
Godinama kasnije, kada sam imao seks bez kondom s dečkom, neočekivano sam na penisu osjetio užasni osjet vrućine. Izvukao sam penis i otkrio da je prekriven fekalijama. Za tu noć mi je bilo dosta.
Ponovno me pogodilo niz analnih gljivičnih infekcija. Uvijek sam se nadao da je to nešto drugo. Medicinsku pomoć potražite tek nakon što je gotovo kasno. Bol je bila nepodnošljiva. Nemilosrdni svrbež i češanje učinili su kožu crvenom i upaljenom. Došlo je do stalne žareće sekrecije koja se izlučivala iz mog tijela i nadraživala okolno tkivo.
Ženski maxi-ulošci i spontano pražnjenje crijeva
Često, dok je antibioticima trebalo vremena za djelovanje, nosio sam ženske maxi-uloške s unutarnje strane gaća.
Isprva sam se sramio zbog toga, sve dok mi prijatelj nije ispričao o svom ljubavniku, muškarcu za kojega sam mislio da je primjer brutalne muževnosti. Iako je sada ekskluzivno insertivni, kao ozbiljan bodybilder, mora u teretani nositi pelene za odrasle, jer mu sada svaki napor izaziva spontano pražnjenje crijeva.
Ipak sam ostao uglavnom neustrašiv, samo što je kontinuirano ispiranje moga tijela kroz dijete i klistiranje nadraživalo donji probavni trakt, uzrokujući mi ono što je proktolog opisao kao “spastičko debelo crijevo”. Višekratno sam varirao između teške konstipacije i bolnih grčeva s užasnim proljevom. Da se situacija još pogorša, brijanje analnog područja učinilo je kožu izbrazdanom i podložnom infekciji.
Odvijala se borba između toga kako je moje tijelo dizajnirano – i što sam želio učiniti s njim. Mislim da sam znao da gubim. Međutim, uvijek sam pronašao utjehu kod prijatelja koji su imali slične probleme. Gay muška zajednica prolazi stalno kroz katastrofe i bolesti. Dobivali smo udarce, ali smo se vraćali.
I dalje sam očekivao da će, na neki način, za mene sve ispasti drugačije. Iako nisam baš vjerovao u život poslije smrti, kad sam se sjetio duge kolone mrtvih prijatelja, pomislio sam da su oni sada spokojni. Počelo mi je to izgledati dobro.
Moj rektum kao da je ispao van
Prije izlaska navečer, započeo bih postupak čišćenja, i zatim si uzeo vremena da ustrajno sjedim na WC-u, te tiskam barem nekoliko minuta. Moji hemoroidi su se pogoršali. Počeli su stršati van; moj rektum je ispao van. Kao rezultat toga, krvario san svaki puta kad sam imao stolicu.
Shvatio sam da me je prisutnost otvorene rane u mom tijelu ostavila vrlo osjetljivim na prijenos HIV-a. Bio sam toliko dugo bolestan, da sam bio uvjeren kako sam već postao HIV-pozitivan.
Od tada sam se pridružio redovima neustrašivih, mladih, neiskusnih, usamljenih i opijenih, navodno negativnih “bug-chasera” – u seksu s onima koji su već bili zaraženi. U tim je skupinama pretpostavka sigurnog seksa bilo potpuno odsutna ili je atmosfera bila previše uzavrela da bi itko mogao zaustaviti akciju i otvoriti paketić kondoma.
Da, najfanatičniji su bili oni koji su zamišljali da su već zaraženi HIV-om od strane pozitivnog “darovatelja”. Apsolutna nemogućnost oplođivanja kroz gay seks ostavila je podsvjesni osjećaj beživotnosti svih uključenih.
Kao da se radi o infuziji nabijene čestice unutar sperme koja može prodrijeti kroz membranu svake stanice. Nakon čega ona zauvijek promijenti primatelja. To je bio čudan ishod manje dobroćudne verzije kojom sam, kao mladi muškarac, pokušao postići cjelovitost kroz seks s drugim muškarcima.
Slina kao lubrikant: enzimi “probavljaju” tanki sloj kože u anusu
Kako se uporaba kondoma tijekom analnog seksa olako izgubi u euforiji seksa, tako je i s preporučenom primjenom ispravnog lubrikanata. Ovisno o mjestu i situaciji, mnogi gej muškarci bi pribjegli vlastitoj slini kao pomoći u penetraciji.
S trljanjem je slina postala suha i ljepljiva, a probavni enzimi u pljuvački ponašali su se kao da gotovo probavljaju tanki sloj kože u anusu. Osim toga, ponekad i praksa predigre “pušenja” (anilingus) predisponira gay muškarce na određene parazitske infekcije i kroničnu bolest s proljevom, shigellu.
Neko vrijeme sam (ne znajući) bio zaražen klamidijskom infekcijom u grlu – jedini su mi simptomi bili mala groznica i bol u grlu, za koje sam mislio da je trajna prehlada. Nakon toga, dobio sam strašan slučaj oralne infekcije (sor) i bol je bila teška. Osjećao sam kao da me moji krajnici neprestano peku u stražnjem dijelu grla.
Na početku AIDS-krize, gay-novinar Randy Shilts predvidio je neku vrstu “efekta staklenika” u gay svijetu uzrokovan nedostajućim umjerenim utjecajem žena i prevelike količine testosterona, što bi stvorilo uvjete za nekontrolirani promiskuitet koji bi doveo do “izgaranja” svih uključenih:
“… imali ste homoseksualnu mušku subkulturu u kojoj nije bilo ničega da moderira krajnje muške vrijednosti. Promiskuitet je prekomjeran, jer u sveukupnoj subkulturi nitko nije rekao ‘ne’ – nikakva uloga moderiranja koju igra žena u heteroseksualnom okruženju. Neki heteroseksualni muškarci privatno bi bili oduševljeni idejom neposrednog, dostupnog, pa čak i anonimnog, seksa kojeg su nudile gej kupelji, samo ako bi pronašli žene koje bi se složile s time.”
Godine 1989. Shilts je podržao lokalnu odredbu u San Franciscu (Proposition-S), koja bi dala određena zakonska prava “istospolnim partnerstvima”. Shilts je smatrao da bi takav kulturni i društveni napredak mogao potaknuti homoseksualnu monogamiju i time smanjiti širenje HIV-a. Ipak, u konačnoj ironiji, Shilts će s vremenom otići u samostalno nametnuto polu-izgnanstvo, provodeći posljednje godine svog života među visokim zelenilom Sonoma Countya u blizini idiličnog gay ljetovališta Guerneville, središte gay “bear“.
Isparenja tjelesnih tekućina grupnog seksa kaplju sa stropa
Kao još uvijek mršavi mladić breskvine puti, jedva u svojim 20-tim, otišao sam u to idilično gay ljetovalište Guerneville, bastion hedonističke muškosti u potrazi za iskustvom koje će nadmašiti intenzitet svega prije.
Prisustvovao sam jednoj kabinskoj orgiji u šumi u kojoj je bila jasna hijerarhija među sudionicima. Zrak je bio gust s mošusom i s grlenim zvukovima dubokih muških glasova. Sirovi oblik muževnosti koji preživljava isključivo u homoseksualnoj muškoj kulturi.
Ovdje je sve postalo gotovo žestoko spartanski u teškom pokušaju povezivanja mužjaka. U valovima feromona, teško se pojedinac može odvojiti od akcije i odmaknuti se kako bi se zaštitio od isparavanja tjelesnih tekućina koje sada kaplju sa stropa. Za one od nas koji su odrastali stalno osjećajući hladnoću odbijanja od strane muškaraca, ova dobrodošla toplina muških tijela je gotovo nekontrolirano hipnotična. Sudjelujući, sva naša sjećanja na otuđenja u prošlosti i ravnodušnost se zaboravljaju kao da se nikada nisu dogodili. Jedino, kad je sve prošlo, odšetaš u bolovima i sam.
Neke od momaka koje sam upoznao toga dana, kasnije sam u San Franciscu znao pokupiti (hooked up). Većina su bili partneri drugim muškarcima. Ipak, ono što su iskusili sa svojim supružnicima i dečkima, iako je utješno i sigurno, bilo je daleko od uzbuđenja s “f*ck buddy” ili grupnog seksa.
Dihotomija muškarca i žene
Budući da su žene odsutne iz homoseksualnog seksa, odsutna je mitska moć rađanja. Jer, čak i u nerotkinjama, uvijek je prisutna snaga sjedinjena u sakramentalnoj ljubavi između muškarca i žene:
Ali od početka stvaranja, Bog ih je stvori muško i žensko. Zbog toga muškarac ostavlja oca i majku; i priljubit će se svojoj ženi. I njih dvoje će biti jedno tijelo. Zato sad nisu dva, već jedno tijelo.
Izgaranje u heteroseksualnom seksu potječe iz dihotomije između muškarca i žene – i načina na koji se naizgled nespojivo savršeno spoji i postaje jedno. Tvrdo i meko. U seksu, često, se ponovno potvrđuju biološke i tradicionalne spolne uloge.
U dobu zbunjenosti, u seksualnoj fantaziji vladaju muški i ženski arhetip; odatle opsesija heteroseksualnih muškaraca s preuveličanim ženskim oblinama (od Jayne Mansfield do Kim Kardashian), kao i popularnost erotske ženske književnosti, poput “Fifty Shades of Gray”, s hiper-muževnim muškarcem kojega civilizira brižna žena; varijacija na istu temu je “Ljepotica i zvijer”.
Bivši “donji” s pohabanom stražnjicom – starenjem postaju “gornji”
Ova skladna suprotnost ne dolazi prirodno kod homoseksualaca pa zato umjetan, gotovo hiperbolički tip selekcije preuzima tu ulogu pitanjem: ” Jesi li “gornji” ili “donji”?
Dvoje od iste vrste su beznadno nepomirljivi. U gay baru se mogu vidjeti anksiozni nezadovoljni gay parovi koje se može oslikati kao “dva donja koji traže gornjeg”. Gay romanopisac i rano seksualno revolucionarni Edmund White jednom je rekao:
“U stroge uloge, same po sebi, ne vjerujem. Ako netko kaže da je “ekskluzivno donji”, to vjerujem. Ako muškarac kaže da je “ekskluizivno gornji”, to nikada ne vjerujem … Potrebno je vrlo malo hrabrosti reći “Želim biti gužen cijelo vrijeme, i to je to.” Tip koji je “ekskluzivno gornji”, to je kao “Da, ti samo hoćeš podržavati ideju što je muževnost za tebe.” Svi žele biti guženi. Mislim da je većina gayeva svestrana.”
Međutim, smanjenje zadovoljnosti s položajem “gornji-donji” događa se s godinama; bivši “donji”, s pohabanom i umornom stražnjicom, starenjem postaju “gornji”.
Razočaranje prethodi promjeni seksualnog položaja pri čemu bivši receptivni priznaju da muškost ili cjelovitost nikada nije postignuti u sodomiji. Stoga oni preuzimaju ulogu visokog svećenika radije nego onog koji se moli. Oni su u najboljem slučaju polu-uvjereni heretičari koji mogu održavati svoju strukturu vjere samo iniciranjem drugih.
Mladi muškarci su mi počeli prilaziti kao svom “daddyju”
Doživio sam to u kasnim dvadesetim godinama (prerano), nakon što sam popunio nekad nezgrapno tijelo i više nisam bio nesiguran u sebe – kada su mi mladi muškarci počeli prilaziti kao svom “daddyju”.
Iako sam pokušao, nisam mogao početi ispunjavati ovu ulogu jer sam još i sam trebao susresti muškarca koji bi mi mogao pružiti tu zamišljenu očinsku sigurnost i muževnost. Nisam bio “daddy”; nisam dobio sakrament da bih ga dao. Umjesto toga, lutao sam od muškarca do muškarca, od oltara do oltara. Dok sam tako išao, žrtveni obredi su postajali sve krvaviji.
Povorke ponosa
Jedne noći, to nije bilo drugačije od mnogih drugih noći koje sam doživio, sjedio sam u svojoj sobi i gledao nešto bez veze na TV. Nisam se mogao opustiti. Vani je bila kasna zima i hladno, ali se zrak unutra osjećao teškim. Pogledao sam kroz prozor prema kazalištu Castro i mogao vidjeti ogromnu zastavu duginih boja kako vijori na vjetru.
Prisjetio sam se pred deset godina, kako sam, kao mladić, prvi puta kružio oko brda na Divisideru i uhvatio prve poglede brojnih homoseksualaca bez košulja i onako ponosne.
Taj dan je bio topao i izvanredno lijep. Jarke boje zastave su se isticale poput prizme na kristalno plavom nebu bez oblaka. Bio sam odmah šokiran. Jer na vrhuncu krize AIDS-a, gotovo da sam očekivao da ću upasti u horor film; da su zombiji zaraženi HIV-om čekali na mene kao plijen i proždrijet će moje tijelo. Ali imao sam malo mogućnosti. Mogao sam riskirati smrt za trenutak ljubavi ili ostati sam zauvijek. Ovo drugo je bilo nezamislivo. Smrt je bila poželjna da negiram svoje osjećaje.
Pritiščući čelo na hladno staklo prozora, godinama poslije, učinio sam puni krug. Bez ikakvog razmišljanja sam ušao u kupaonicu i posegnuo ispod sudopera. Obično sam čuvao zalihe svoje opreme za klistiranje. Jedino što sam toga dana imao samo jednu. Sjeo sam na WC školjku i plakao. Nisam znao što da radim, ali što god bilo – nisam htio to učiniti. U tom sam se trenutku osjećao guran naprijed i gotovo nesposoban odrediti svoje postupke. U mojoj glavi sam čuo glas: “Ne moraš to učiniti”. Ali moje tijelo je bilo pod daljinskom kontrolom.
Otišao sam van i odmah uronio u debeli sloj magle u San Franciscu. Tog kasnog poslijepodneva sam krenuo prema mom omiljenom sex-clubu.
U gay sex-klubu
Kad sam bio mlađi, i nesiguran što radim, slijepo sam išao u ove znojne lože. Bili su dio testova izdržljivosti, kao new-age rituali za detoksikaciju ili kampovi za trening. Prošao sam sve to i više ih nisam trebao.
Kako je bilo prvi put? Bio sam tada novi u San Franciscu. Do tada sam se samo muvao s drugim muškarcima u predvorjima gay barova i diskoteka. Odabrao sam seks klub kraj kojega sam prošao stotinjak puta, ali nikada nisam imao hrabrosti ući.
Za prijamnim pultom iza neprobojnog stakla je sjedio muškarac ćelav, tetoviran i kamena lica. Nadao sam se da je on najava muškosti koju ću naći unutra.
Nakon što sam platio ulaznicu i prošao kroz vrata, niotkuda u tami se pojavio feminiziran pomoćnik. Bio je bucmast i mesnat poput djevojke. Njegova mekoća je bila razdražujuća i nepoželjni podsjetnik. Na neobičan način, podsjetio me na neuspjeh homoseksualnih muškaraca u razmnožavanju. Sviđaju nam se muškarci koji izgledaju kao muškarci.
U muškoj homoseksualnoj kulturi zahtijevali smo oštra pravila; čak i “drag queens” se smatraju uspješnim ako mogu proći pod suprotni spol. Taj pomoćnik mi je dao kondom i tubu lubrikanta poput kečapa. Otišao sam u svlačionicu – skinuo ruksak i nastavio šetati okolo odjeven. Što sam to napravio? Svi ostali su bili goli ili držali bijeli ručnik oko struka. Amorfni pomagač mi je prišao i ukorio moje neznanje. “Ne možeš imati odjeću”, rekao je. Vratio sam se u svlačionicu i sve svukao.
Klub se sastojao od niza neobičnih, prostranih područja koja su postupno postala tamnija prema dubini. Dekor je utjelovljivao svaki muški kliše: polirani krom, crni vinilni jastuci i murali bodybuildera. Prostori prema naprijed bili su najpopunjeniji dok su oni prema stražnjoj strani bili gotovo prazni prostori obojeni crno.
Hijerarhija kao iz školskog dvorišta
U početku sam ostao u području bara koji se otvarao u fantastično dizajnirane tuševe i saunu. Poput zasebne promatračnice, bile su to kazališne pozornice na kojima su gej muškarci podsvjesno ponovno odigravali traumu iz djetinjstva; nemilosrdno zadirkivanje koje smo podnašali nakon satova tjelesnog od strane momaka koji su se šepirili, ovdje su to na neki način nadoknađivali u ovom obliku grupne terapije. Ovdje, za jednu noć, zbunjenost djetinjstva skoro da je nestala. Ali slična hijerarhija iz školskog dvorišta se nastavila – s fizički impresivnijima koji ostaju dominirati.
Odbijanje je postojalo, ali je bilo suptilno. I svi, čak i otromboljeni i ostarjeli mogli su pronaći partnera. U lošijem scenariju, u pozadinskim sobama su tumarali muškarci koji su uzavrele krvi samo željeli muško tijelo.
Jedino što ništa nije išlo dovoljno duboko. Poput smiješno izduženih dilda prodavanih u svakom gay porno shopu, ništa ne može doprijeti u nutrinu i dotaknuti ono što je zaista bolno.
Gay seks je mješavina užitka i mučenja
Sjećam se prijatelja koji je imao nevjerojatnu kapacitet za fisting; on je fantazirao dan kada bi mogao zavući ruku muškarcu do lakta. Bila je to gotovo bizarna rekonstrukcija azteške ljudske žrtve u kojoj svećenik poseže u tijelo i izvadi još pulsirajuće srce nesretne žrtve. Gay seks je mješavina užitka i mučenja.
Ostavio sam tuševe i krenuo u veliki dio rezerviran za utege i razne klupe za vježbanje. Sa stropa je visilo nekoliko remenja. Metalno siva boja zidova podsjećala je na radionicu ili garažu. Mjesto je bilo napušteno, ali bilo je posebnog mirisa koji je bio kombinacija ljepljivog vlažnog zraka iz tuševa i mošusa iz dubljih dubina kluba.
Istodobno je bilo zbunjujuće i opojno, vraćajući dugo pokopane uspomene na sva muška područja iz kojih sam trajno bio protjeran. Kao kronično nesiguran dječak istodobno sam iščekivao i strašio se muške svlačionice na bazenu koji je moja obitelj posjećivala ljeti. Moj cilj nikada nije bio da jednostavno piljim u gole muškarce; uživanje je bilo samo biti s muškarcima.
To je više nego dovoljno opravdavalo cijenu prijama u gay kupalište ili gay plesni klub. Zapravo, bili smo spremni platiti sve. Duboko sam udahnuo i nastavio se kretati u svečanoj procesiji, pridruživši se redu muškaraca koji idu nekamo.
Sljedeća je soba bila gotovo crna. Kad sam htio ući, jedna figura je požurila prema meni i tek sam ga na više svjetla razaznao. Bio je vlažan, potpuno gol i crvena lica. Udaljavao se od drugoga još s erekcijom, koji se još caklio od upravo završenog seksualnog čina. Nehotice se očešao o mene i bio sam zamrljan njegovom ljepljivošću. Trenutno sam se pobunio prije nego što me iznenada više nije bilo briga. Poput nemogućnosti poduzimanja sigurnog seksa za vrijeme preplavljenosti hormonima, tako sam bio povučen kolektivnom navalom adrenalina i svojom potrebom da pripadam … i ništa drugo mi nije bilo važno niti je postojalo.
Nekoliko golih muškaraca kleči preko klupa razdvajajući svoje guzice
Maskirano u potpunoj tami, mogao sam samo razaznati nejasne obrise koji su izgledali kao ljudski oblici. Posegnuo sam za nečim što je izgledalo stvarno, ali sve što sam dotaknuo je bila praznina. Pokušao sam prilagoditi oči dok sam hodao dalje u prazninu. Naprijed sam mogao vidjeti slabo osvijetljen pravokutni blok klupa. Kao i pod, pokriven istom vrstom tamnog materijala. U sredini inače prazne sobe bila je velika srebrna rešetka odvoda. Svetost svetinje pretvorena u mrtvačnicu.
Nisam im mogao vidjeti glave i lica; samo njihova podignuta leđa. Nekoliko sam sekunda stajao nepomičan. To je bilo to. Stigao sam do kulminacije mojih najdubljih želja.
Doslovni kraj za svakog homoseksualca – na svojim koljenima, držeći razdvojene svoje guzice, nadajući se da će se netko pojaviti. Samo, ovaj zamišljen susret s transcendentom, s Bogom, završava poput muškog seksualnog čina – s odmaklim padom u androgenu razinu povezanu s depresijom.
Fasada koja izjednačava mušku homoseksualnost s heteroseksualnošću
Homoseksualci su skloni imati veći broj partnera i nemirni su, pa otuda relativno mali broj istospolnih brakova (9.6%) , što predstavlja samo mali porast vezivanja od samo 1.7% nakon zakonskog uvođenja. Isto tako odatle i upornost učestalosti HIV infekcija u tzv. stabilnim vezama. Gay muška partnerstva nisu pretežito monogamna, već dogovorno otvorena partnerstva.
Međutim, prevladava fasada koja izjednačava mušku homoseksualnost s heteroseksualnošću. Nije slučajno da su početni seksualni aktivisti za istospolni brak bili ili stariji ili prilično aseksualni muškarci ili gay žene. Učinkovito su neutralizirali sliku uzavrele gay muške seksualnosti. Tako da se dobro pročišćene moderne gey ikone Nate Berkus i Neil Patrick Harris čine nezastrašujućima.
Gay pornografija
Sirova i nabrekla gey muška seksualnost je jedino preživjela u hardcore pornografiji (bareback=bez kondoma). Do kasnih 1990-ih, analni seks bez kondoma je bio gotovo nepoznat u gay pornu. Zatim, prema tisućljeću, pornografi su podsjetili na svijet pred-AIDS dekadencije.
Uzeli su obične momke iz gey kupališta i sa hookup web stranica i učinili ih zvjezdama. Otada, postotak homoseksualaca koji redovito imaju analni seks bez kondoma je nastavio rasti.
Otvoreno slavljenje nezaštićenog seksa, kao i suprotna reakcija koja je rezultirala legalizacijom istospolnih brakova, oboje je potaknuto sjećanjima na pokolj od AIDS-a. Oni koji su se htjeli vratiti 1970-tim, odgovarali su na gay-medijski podgrijavanu sliku gay muškarca kao iscrpljena i plemenita mučenika. No, u novije vrijeme, razvila se nova paradigma, kao i neobjašnjivo prisilno povezivanje homoseksualaca u nepodudarnu LGBT zajednicu s dvospolnom ženom kao idealom – Ellen DeGeneres.
Kao netko tko je “izašao iz ormara” na vrhuncu AIDS krize 1988., doživio sam širok spektar homoseksualne muške povijesti; od duboke epidemije do revolucionarnog uvođenja retrovirala i napuštanja nekadašnjih svetih (homo)seksualnih praksi.
Moj život i životi homoseksualaca koji su preživjeli to razdoblje odražavali su nade, tjeskobe i fatalne pogreške tog razdoblja i čitavog gay eksperimenta. Jer, pristigli smo u San Francisko, New York, Los Angeles ili bilo gdje s istim skupom očekivanja: da bismo pronašli nekoga tko nas voli i da ga volimo zauzvrat.
U početku, stroge preporuke koje su uključivale upotrebu kondoma, Nonoxynol-9, pa čak i zubnih brana (dental dams), izgledale su kao mala cijena koju treba platiti nakon dugotrajnih mučenih i turbulentnih ranih godina tijekom kojih smo se borili s našim identitetom.
Uronjen u novostvoreno blaženstvo, blagi osjet muškarčeva daha na vratu je dovoljan da nas pošalje u ekstazu. Kasnije se stvari mijenjaju. Uzbuđenje je prolazno i manje intenzivno. Odlazak u gej bar ili gej plesni klub postaje sličan gledanju istog starog pornografskog časopisa koji ste ukrali iz lokalne trgovine pićima kada ste bili mali. Jednom dragocjen, sada postaje mučenje i bacate ga. Ova situacija se trenutno odigrava među svim muškarcima, homoseksualnima i heteroseksualnima, koji se neprestano zakopavaju u sve bolesnije oblike internetske pornografije.
Moje se tijelo raspadalo: život je izlazio na oba kraja
Počeo sam se seksati u lokalnim parkovima, u parkiranim automobilima, u mobilnim zahodima tijekom parada ponosa. Osramotio sam se tijekom amaterske noći u lokalnom strip gej klubu. Poskliznuo sam se na pozornici na lokvu sperme i lubrikanta koji je ostavio prethodni izvođač.
U onoj noći koja je treba biti moja zadnja noć gay muškarca, bio sam spreman riskirati sve za taj zadnji put. Moja potraga za prihvaćanjem, ljubavi i muškosti ostala je potpuno i beznadno nepotpuna. Završio sam gotovo točno tamo gdje sam započeo; Stajao sam na gotovo istoj točki u svemiru – deset godina kasnije. Ali još sam se bojao. Što se dječaka tiče, nikada me nije ostavio. Biti homoseksualac i seksati se s muškarcima, nije ga učinilo muškarcem. Osim što se moje tijelo raspadalo.
Rano tog jutra, posrtao sam polu-lud iz gay sex-kluba. Srušio sam se u kanal. Povraćao sam krv i kontrakcije želuca su uzrokovale da je moje debelo crijevo potpuno ispraznilo sadržaj. Posegnuo sam u svoje donje rublje – imao sam unutarnje krvarenje. Moj je život izlazio na oba kraja.
Tamo gdje sam mislio da postoji ulaz u uzvišeno, otvorio sam otvoreni prolaz do smrti. Odšetao sam u San Francisco, no morao sam biti odvežen iz njega. Čovjek koji me je pokupio tog mračnog dana je odnio moje beživotno tijelo kući mojih roditelja. Tamo sam se probudio u svojoj staroj sobi, okružen uspomenama iz djetinjstva. Isti krevet na kojem sam imao svoj prvi “mokri san”, sada sam ga natapao krvlju.
Dio mog rektuma je morao biti kirurški uklonjen, sfinkter zašiven
Sljedećih je mjeseci dominirao niz susreta s različitim liječnicima, specijalistima i kirurzima. Neizbježna je bila sramota i bol koju sam dugo izbjegavao. Prije operacije sam morao proći rutine čišćenja koje sam beskrajno puta prakticirao.
Dio mog rektuma je uklonjen zbog teških unutarnjih ožiljaka. Poput zatvorske žrtve Marques de Sade, moji su sfinkteri su bili zašiveni debelim koncem. Liječnik i medicinska sestra dali su mi dugačak popis omekšivača stolice i laksativa za uzimanje s vodom – kako bih mogao istisnuti sadržaj crijeva kroz nezamislivo uski otvor. Mjere opreza nisu uspjele, i šavovi su se potrgali. Kako bih zaustavio krvarenje, uglavio sam ručnik u gaće i otišao na Hitnu. Prislonjen leđima o zid čekaonice, među djecom koja kašlju i starijih bolesnika, krv je počela izlaziti kroz moje hlače.
Spustio sam se na tvrda bolnička kolica. Zazvonio sam za pozvati medicinsku sestru, ali bilo je sve užurbano; pokraj mene, odvojenog tankim zaslonom za privatnost, bio je par tinejdžera: jedan koji pati od predoziranja tableta i drugi s teškom infekcije zdjelice zbog neizliječene spolno prenosive bolesti. Ovo je bilo čistilište. Morao sam na WC. Na putu natrag do ležaja ostavio sam trag malih crvenih točaka po podu iza mene. Ovo nije bilo srednje stanje između neba i zemlje – ovo je bio pakao: umro sam i poslan da vječno patim kao lik u perverznoj bajci – dječak s uništenom stražnjicom.
Sljedećih nekoliko dana nisam jeo ništa osim zrnate vlaknaste tvari u prahu pomiješane s vodom i sokom. Stajao sam u tušu i oneredio bih se po nogama. Nisam mogao sjesti, niti se naprezati. Više nego jednom, nisam iz mog kreveta stigao do kupaonice. Samo nekoliko stopa od WC-a, skliznuo sam i pao na pločice koje su bile skliske od fekalija.
Nakon izlječenja sam ostao polu-inkontinentan
Polako mi se tijelo liječilo. Međutim, nastavio sam se uneređivati. Slijedi još jedna operacija; onda još jedna. Godinama kasnije, ostao sam polu-inkontinentan. Unatoč povremenoj boli i neugodnostima, smatram se blagoslovljenim jer sam izašao iz homoseksualnost relativno neozlijeđen u usporedbi s mnogim mojim prijateljima.
Neki od ožiljaka ostat će sve dok sam živ, ali mogu živjeti s njima. U nekom smislu, oni su stalni podsjetnik na to tko sam i od čega me Bog spasio.
Drugi nose oznake na neizbrisivoj skali gdje se virus HIV skriva u svakom dijelu njihova tijela. Kako prolaze godine, moji zdravstveni problemi su složeniji; Osjećam se staro. Nekolicina prijatelja koji su preživjeli naše prethodno postojanje slično su mučeni. Mi pratimo jedni druge u posjetima liječniku i neprekidno šaljemo čestitke, te naručujemo mise jedni za druge. Naša potraga za ljubavi završila je u neostvarenim snovima, oštećenim tijelima i grobovima mrtvih.
U našoj neodoljivoj želji da razumijemo svijet i sebe, bili smo spremni ići protiv prirode i samoga Boga. Zanemarili smo osnove fiziologije i za to kršenje smo skupo platili, nevjerojatno razaranje na zajedničkoj i individualnoj osnovi.
U tom procesu bacili smo tijela i kulturu u kaos; u pokušaju da se opravdamo zahtijevali smo da društvo prepozna našu pobunu. Ali zakon koji donesu ljudi na može promijeniti fizičku strukturu.
Izvor: josephsciambra.com
Isto kao da napišeš ispovijest neke kurve iz najgoreg bordela i na kraju pametno napišeš “i onda sami zaključite da li je biti heteroseksualac prirodno i normalno.”
Ako želite biti ozbiljan portal (što ste u posljednje vrijeme sve manje), onda ovakvim autorima pokažite crveni karton.
I sada vladam “svijetom” i sjedim (barem pokušavam od bolova) u nekom nadzornom odboru.
Detaljni izvještaj…
Sada još jednu životu priču žene alkoholičara, hetero, kršćana, patriote,
A takvih je 25 posto populacije
Sta je ovo. Kakav je ovo vodic?
Ja bi da mi radije budemo cetnici i ustase, nista gari gajpederi.
Mislim da je to postalo deo folklora ovdasnjih domorodaca i ako ga treba trampiti za kakve gej njuejdz vidike, ne hvala. Svako na svome, drugarski.
Uh, uh, ah, ah. Boli me.
Ne hvala, kad sam bio mladji uzivao sam erotiku u pisanoj formi, 2 tete i mladi omladinac na Jadranu.
Ko pročita ovaj tekst dalje od podnaslova sumnjivih je sklonosti.
Koga je to još briga za duhovno-analne patnje mladog pedera i detalje njegovih “prirodnih” odnosa?
"Zadnjih godina izloženi smo nesmiljenoj gay propagandi, koja je prešla i na transseksualnu propagandu. Zapadni mediji, političari, institucije i društvene skupine uvjeravaju kako je biti gay nešto normalno i prirodno, i ako se s time ne slažemo, onda smo proglašavani zadrtima, sebičnima, zaostalima itd" članak sa ovog portala krajem prošle godine: Kina otvara prvu kliniku za podršku transrodnoj omladini u Šangaju u istom članku se kaže i ovo: “…Dok se čini da se stvari polako kreću u pravcu tolerancije i prihvatanja trans osoba u Kini, u drugoj socijalističkoj zemlji na drugoj strani svijeta, LGBTQ osobe su postale otvoren i ponosan dio revolucije. Kubanski nacionalni centar za seksualno obrazovanje (CENESEX), dio ministarstva zdravlja zemlje, zalaže se u ime LGBTQ inkluzije, radeći na edukaciji stanovništva o potrebi da se odbace stariji, fanatizovani kulturni stavovi o seksualnosti i rodnom identitetu. Na čelu centra je Mariela Kastro Espin, kćerka bivšeg kubanskog predsjednika Raula Kastra… Čitaj više »
Užasno.
Sad ih još manje žalim, a još više žalim što je 90ih Who skinula homoseksualnost sa popisa bolesti!
Kategorički odbijam čitanje ovakvih tekstova (i nisam ni pokušao čitati!), kao i “djela” de Sada!
Odbijte od mene!
Europska i američka politika je puna pedera i lezbijki. To se namjerno uvodi i praktikuje, jer se na taj način uništava tradicionalno familijarno društvo, a to je put ka istrebljenju naroda, država i tradicija.
Sta je ovo? Trebali ste teolosku raspravu o tome stavit a ne ovo, ovo je dno dna , malo cudno za ovaj portal……
Eto vam to vaše moderno zapadnjačko društvo. Čmarovina de lux…
Ispovijed Brkatog praseta…
Europe United Čmarovina
Bivši homoseksualac novinarima ispričao kako to izgleda u praksi, a naši pederi svi ljutito skočili na noge.
Ja ovo ne mogu da čitam. Samo iz uvoda vidim da čovek može da se ispovraća
a issa ti..ovo je jedan od najduzih clanaka na portalu logicno ikad.ima skoro 30 podnaslova o pederluku i treba 10-ak sekundi skrolanja da bi se doslo do komentara.ovo je izgleda 50 nijansi smedje..hvala.
BIVŠI? Znači, bolest je izlječiva. Pročitao sam samo naslov i to ću završiti čitanje.
Da, ali treba uvek naglasiti da je “heteroseksualni” muškarac koji hoće/želi/mašta o analnom seksu sa ženom potpuno isto što i peder. Oni isto žele da idu protiv prirode, fiziologije….
Bome, gadno. Pročitah.
Preporučam čitanje: ipak se na nekoliko mjesta spominje bitna stvar: prihvaćanje.
“Za one od nas koji su odrastali stalno osjećajući hladnoću odbijanja od strane muškaraca,…”
Tradicionalno psihologijsko tumačenje ovog problema i polazi upravo od ovoga: nekog poremećaja u odnosu sa roditeljem istog spola.
Čak i nemora biti stvarni problem; možda zamišljeni ili uveličani.
Dakle, oprezno sa odgojem djece.
Školsko dvorište…fizički impresivniji…
do: “Sviđaju nam se muškarci koji izgledaju kao muškarci.
U muškoj homoseksualnoj kulturi zahtijevali smo oštra pravila; čak i “drag queens” se smatraju uspješnim ako mogu proći pod suprotni spol”.
Da. Estetika je na visokom mjestu. Zato ih ima npr u modnoj industriji.
Jedna komponenta.
Druga: “…uživanje je bilo samo biti s muškarcima.”
Traženje spolnog i svakog drugog identiteta…
Ali… fiziologija sve to pretvara u smeđu smrdljivu masu. Tužno.
Mogu reci da je ovo stvarno odvratan zivot i jedino sto mi se svidja u tekstu je zakljucak tj. zadnja dva paragrafa za kpja mislim da pogadjaju bit stvari…. Iako da budem realan ima nesto na cemu ipak zavidim homicima – oni se bar ne moraju truditi da dodju do seksa :))))
Kada pročitam podnaslove zaključio sam da sam odavno bio u pravu !
Da je homoseksualnost BOLEST !! ( nažalost )
I neka sam zaostao !🤣
ajde, kakvi su to prigovori? da clanak ne bi trebalo objaviti ili da necete/niste procitali.
smo hrabro. moras procitati jer moras znati. nece te hipnotizirati. kako je tek medicinskim radnicima koji sve to moraju gledati svojim ocima?
tu je psihologija a svi mi imamo psihologiju svoje vrste. ako neka psiho nije sklona gay mozda je sklona sazaljevanju mrava, vristanju radi pauka, nesto, nesto … . puno vas proradjuje alternativne scenarije necijih reakcija pa onda paranoira radi toga.
gay bolesti, psihicke i fizicke. psihicke – ljute se pa neka im. nece dobiti pomoc.
fizicke se ticu sviju nas. tko placa lijecenje? koliko je ovaj gore bio kod doktora?
kaze – ili cete imati gay kulturu ili javno zdravstvo. jedno iskljucujue drugo.
sami podnaslovi su previse, ali sa druge strane, one slike sa parada, gde su nakiceni, veseli, malo se ljube bradati . . . nije prava i realna slika njihovog nacina zivota, kada bi ovo radili na paradama, stav vecine bi sigurno drugacije bio polarisan!
Tri rečenice mi je bilo moguće pročitat kolika sotonska odvratnost
M.B. i Duvaček sa smrdexa i Ajduković iz SDP bi reklo na ovo da je SUPER!!
Nakon j…… nema kajanja