Što su djeca skromnijeg podrijetla, to su više izloženi ekranima, a upotreba istih kod roditelja je presudna u tome.
U svojoj knjizi Tvornica digitalnih kretena, Michel Desmurget podkrepljuje svoje razmišljanje brojnim istraživanjima posvećenim štetnim učincima ekrana na intelektualni razvoj mlade publike. Ovaj je naslov također referenca na djelo Jeana Paula Brighellija, Tvornica Kretena: programirana smrt školstva. Autor smatra da je izlaganje najmlađih ekranima pitanje javnog zdravstva.
Michel Desmurget uspoređuje ovisnost ekrana s duhanom ili šećerom. No jesu li to isti mehanizmi ovisnosti? Međutim, pristup je nijansiran: iako digitalna tehnologija donosi neporeciv napredak, u zemlji inovacija sve nije baš bajno.
Vremenski volumen posvećen ekranima kod mladih
Michel Desmurget iznenađen je konvergentnim rezultatima istraživanja diljem Europe i svijeta. Isti izjavljuje:
«Bilo da je riječ o Francuskoj, Sjedinjenim Državama ili Švedskoj, vrijeme koje mladi ljudi posvećuju ekranima nije pretjerano, izvanredno je, ekstravagantno!»
Kod djece od tri do četiri godine primjećujemo korištenje ekrana od jednog do četiri sata dnevno, a kod djece od osam do deset godina broj doseže pet sati izloženosti ekranima dnevno.
Konačno, za tinejdžerski segment brojke postaju nadrealne, s gotovo šest sati i četrdeset i pet minuta izloženosti ekranima dnevno.
Ovisnost o ekranima: Javni zdravstveni problem
Michel Desmurget potvrđuje da se suočavamo s javnozdravstvenim problemom koji utječe na sve aspekte razvoja: intelektualni, emocionalni, fizički.
Istraživanja pokazuju višestruke štetne učinke, uključujući poremećaj sna, koncentracije te pretilost.
Znanstvena literatura pokazuje da se ti učinci međusobno kombiniraju, naglašavajući poremećaje jezičnog razvoja, koncentracije, s utjecajem na pamćenje i školski uspjeh.
Vrijeme provedeno pred ekranima smatra se zamjenom
Vrijeme izlaganja ekranima najčešće zamjenjuje aktivnosti strukturiranja i obogaćivanja, počevši od obiteljskih interakcija, igre ili spavanja.
«Kod male djece postoje teški zaostaci spavanja koji su povezani s činjenicom da svjetlost koju emitiraju ekrani produži vrijeme potrebno da bi oni zaspali, jer mozak ne zna razlikovati svjetlost ekrana od svjetlosti dana, povećajući na taj način količinu melatonina u organizmu.»
Je li potrebno javno reguliranje?
Michel Desmurget podsjeća da su neke države odlučile intervenirati suočene s onim što smatraju javnozdravstvenim problemom:
«Na Tajvanu se kažnjavaju roditelji koji pretjerano izlažu svoju malu djecu ekranima.»
Ali prije svega, autor zagovara širenje znanstvene literature i rezultate u obrazovnim i preventivnim svrhama.
Borba protiv ekrana: Retrogradni govor?
Poput rock’n’rolla koji je prije 50 godina opisivan kao vražja glazba, nije li kritiziranje digitalne kulture negacija potencijala kojeg u njoj vidi generacija koja se suočava s time i koja je podijeljena u vezi s tim, na društvenim mrežama ili u školskim dvorištima?
Ali za autora, „nitko ne može poreći blagotvorne učinke ekrana“. To je razlog zbog kojega se njegova knjiga usredotočuje na problematiku upotrebe ekrana kod mlade publike i kod djece.
“Središnje pitanje za mene je stvarnost dječje upotrebe ekrana: jedan sat izloženosti ekranu dnevno apsolutno je kolosalno, na razini dvije godine korištenja ekrana to je gotovo ukupna duljina jedne pune školske godine.”
Je li digitalna kultura podkultura, „kultura za kretene“?
Iako Michel Desmurget strogo negira hijerarhiziranje kultura, svejedno priznaje da određene prakse očigledno imaju više strukturalnih učinaka od drugih. Isti zaključuje:
«Mozak naše djece je star! Potreban mu je san, tjelesna aktivnost. Dječji psihijatri vide djecu s kašnjenjem u govoru, izravno korelirajući s vremenom izlaganja ekranima. Zanimljivo je da se sada problemi počinju pojavljivati među zdravstvenim radnicima i dječjim psihijatrima.”
Treba li škola pored toliko ekrana svejedno i dalje ostati svetište učenja?
Istraživanja pokazuju da ekrani predstavljaju zanimljivo posredovanje za roditelje, pod uvjetom da se nadzire njihovo korištenje. Michel Desmurget podsjeća da je društvena klasa važan parametar:
“Što su djeca skromnijeg podrijetla, to su više izložena ekranima, a upotreba istih kod roditelja je presudna u tome. Važno je uspostaviti pravila kao što je primjerice ‘nema ekrana ujutro ili navečer, kad smo zajedno ili za vrijeme obroka’.”
Iako djeci moraju biti dostupne razne aktivnosti, Michel Desmurget napokon podsjeća na često ignorirane vrline dosade, koja igra veliku ulogu u dječjem razvoju.
Ova slika sve oslikava – mjesto mladih spartanaca, na svijet dolaze mladi programirani zombo roboti
“…iako digitalna tehnologija donosi neporeciv napredak…”
O ovome bi se dalo itekako raspravljati.
“Konačno, za tinejdžerski segment brojke postaju nadrealne, s gotovo šest sati i četrdeset i pet minuta izloženosti ekranima dnevno.”
I zato je vjerojatno neophodno potrebno “digitalizirati nastavu”, kako uvođenjem kompjutera i tableta u školama, tako i forsiranjem online nastave. Jer bez tog “tehnološkog napretka” djeca izgleda ne provode dovoljno vremena pred ekranima.
Vjerojatno su dežurni dušebrižnici ovako lamentirali i kad su se knjige počele širiti. Nije dobro cijeli dan bit pred ekranima ali ako se to vrijeme provodi na kvalitetan način radi učenja i unaprijeđivanja, ne vidim ništa loše u tome.
Vrlo neobična i apsurdna vijest o porođaju u bolnici u Keniji: https://www.index.hr/mame/clanak/rodila-cetvorke-pa-dvoje-djece-morala-ostaviti-u-bolnici-jer-nije-platila-sve-racune/2260639.aspx “Na žalost, njezin oporavak je trajao čak pet tjedana te su joj u bolnici uručili račun od gotovo 25.000 funti. Nakon razgovora s upravom bolnice, Virginiji i njezinom partneru Charlesu Kyalu Ndonyeu bilo je dozvoljeno da dvoje djece odvedu kući, a preostalo dvoje djece će moći odvesti tek kada uspiju prikupiti dovoljno novca da podmire dugove bolnici. “Micah i Teddy su kod kuće, ali Jack i Malik su još uvijek u bolnici. Ako uspijemo prikupiti dovoljno novca, trebali bi ih otpustiti ovaj tjedan. Ali što duže ostanu tamo, račun će biti viši“, ispričala je.” Pretpostavljam da će bolnica u slučaju neplaćanja abnormalno napumpanih troškova hraniti, podizati i školovati tih dvoje djece koje su doslovno zadržali kao taoce. U starim civilizacijama nije bilo novca, niti bilo kakvog naplaćivanja porođaja, vjenčanja, rastavljanja, liječenja, niti umiranja, a banda se dosjetila da robovima sve… Čitaj više »
Kretena koliko hoćeš i bez ekrana.
Dokaz: današnji znanstvenici,doktori medicine, itd.
Susjedova djevojčica je nedavno napunila četiri godine.
Za rođendan, poklonila sam joj slikovnicu.
Malena je knjigu uporno pokušavala “svajpati”, ne shvaćajući kako knjigu treba listati…
Da. To je poanta.
Ne samo koliko bulji, nego u što bulji.
Deprivacija spavanja je strahovito opasna za djecu.
U tekstu se ne spominje hormon rasta,npr.
Televizija emitira štetna zračenja što samo po sebi govori da ne može biti zdrava. Međutim, puno veći zdravstveni problem generira glede uništavanja ljudskosti. Konkretno, televizija je glavni instrument centara moći glede provedbe svojih sociopatskih ciljeva. Za ovu trenutnu krizu je najzaslužnija TV propaganda. Novinari s malih ekrana rade prvenstveno prema nalozima onih koji ih plaćaju zanemarujući istinitost izvještavanja. Biti TV novinar nema veze s novinarstvom već s marketingom. Govorimo o novinarima – najamnicima. Djeca koja se razvijaju i stječu životna iskustva jednostavno su s ovim osuđena na propast. Gledanje zaglupljujućih emisija, nasilja i ostale dekadencije ne dozvoljava djeci shvaćanje istinskih ljudskih potreba, razvijanje altruizma; jednom riječju: djeci se s ovim sprječava da postanju normalni ljudi.
Da, To jest cilj
Autizam ili novo obožavanje redikulizma 27/02/2021 od Fernando Split 1968.godina Mama pita sina: „Sine, što bi želio postati kad porasteš?“ Sin: „Mama, želio bi postati najveći i najpoznatiji redikul na svijetu!“ (prim.prev.: u Splitu, onaj koji služi za ruganje) Mama: „Mate brzo dođi, moraš mi napravit još jedno dite! Ovaj je otišao u onu stvar i triba ga toćat u Matejušku!“ (prim. Prev.: ugušit u moru govana) Split 2021.godina Mama pita sina: „Sine, što bi želio postati kad budeš velik?“ Sin: „Mama, želio bi postati najveći i najpoznatiji autist na svijetu!“ (prim.prev.: stručnjak za kompjutere) Mama: „Doktore, jeli možete mom malom Jeri dati duplu dozu cjepiva za Coronu, ka Boga vas molim?“ Počnimo od početka, ili kad je temu autisma po prvi put obradio naš veliki duhovni učitelj Hollywood. 1988. godine cijeli svijet je oduševljen filmon „Rain Man“ i glavnim glumcem Dustin Hoffman-om u glavnoj ulozi, koji za tu ulogu dobiva i… Čitaj više »
Neću komentirati članak, samo naslov: kreten ima svoju medicinsku definiciju. Razmislite.
Slika je “u sridu”.
Jesmo, cim su vecini prodali pricu o pLandemiji u koju vjeruju kao zombiji ponavljajuci ono sto im se servira u Goebbelsovskim medijima
Vjerovatno jednu od najboljih knjiga na ovu temu (autori su grupa evropskih pedijatara) izdao je nedavno sarajevski Buybook: “Zdravo odrastanje u svijetu digitalnih medija”.