Nekada se u nekim odlukama i ponašanjima ne možemo ni sami prepoznati. Samo se malo kasnije pitamo jesmo li to stvarno bili mi ili neka druga osoba? Tako sam se osjećao jučer nakon jednog događaja koji me naveo na to da se preispitujem i provjeravam svoje ponašanje. A evo šta se dogodilo.
Bio sam kod moje svastike koja je trebala koristiti građevinska kolica na kojima je pukla guma. Pritekao sam joj u pomoć, skinuo točak i uputio se k vulkanizeru u susjedno selo Obudovac. Vulkanizer je pogledao točak, uzeo ga i rekao da to može odmah uraditi, ali da nema gumu, nego da je ja idem u prodavnicu Jasen na drugom kraju sela kupiti, a on će zato vrijeme ovu puknutu skinuti.
Čim sam krenuo ka navedenoj prodavnici, vidio sam pored puta prodavnicu ispred koje su vani bile izložene traktorske i još neke druge gume. Odmah sam pomislio kako je moguće da u toj prodavnici drže i manje gume, baš onakve kakva meni treba. Ipak, nisam stao, produžio sam ka Jasenu, ali sam razmišljao da je moguće da je vulkanizer u lošim odnosima sa susjedom i kako me namjerno šalje dalje samo kako bi susjedu napakostio. To me već navelo da se, bez ikakvog dokaza, ljutim na vulkanizera. Došao sam do prodavnice u koju sam upućen i tražio vanjsku i unutarnju gumu. Prodavač mi je donio obje i rekao da to košta dvadeset maraka. Ali u tom trenu spazih kompletan točak s gumom i osovinom s zavrtnjima i upitah koliko taj komplet košta, a trgovac mi kaže da je cijena trinaest maraka. Kad uračunam još montažu kod vulkanizera, to bi mogla biti dvostruka razlika u cijeni između kompletnog točka i samo guma. Već sam se u sebi počeo ljutiti i na trgovca što mi sam nije ponudio povoljniju varijantu, a on mi poče objašnjavati kako je razlika u kvaliteti, da je točak kineski kao i guma na njemu, a da je ova koju mi prodaje proizvedena u Srbiji i da je mnogo kvalitetnija, te da to što je jeftinije, na kraju je ipak „skuplje“. Sad se u sebi još više ljutim na njega, jer ne vjerujem da razlika, čak i ako postoji, može biti tolika. Ali na brzinu razmišljam kako me tamo vulkanizer već čeka sa skinutom gumom, kako mu se trebam pravdati ako odustajem od dogovorenog posla, kako…
Ipak sam uzeo ono po što sam i krenuo, samo gume, i krenuo nazad vulkanizeru. Usput sam opet u sebi bio ljut na njega jer me poslao prvo u dalju prodavnicu, drugo što mi i sam nije rekao da mi je jeftiniji kompletan točak nego mijenjanje gume. Malo sam ga i opravdavao jer, eto, on ipak gleda da zaradi. Ali opet, da bi dobio svojih pet, zar od mene treba uzeti nepotrebno još deset maraka?
I tako, već sam stigao kod vulkanizera, on odmah uzima gumu i mijenja je, a dok radi ja mu pričam kako u prodavnici postoji i kompletan točak čija cijena je trinaest maraka. On mi na to spremno odgovara: „A, znam, to je kineski, ali ne valja ničemu! Ja sam ga kupio, i čim malo jače zarije sunce, guma se raspadne. Vjeruj mi, nisi pogriješio što si ovu kupio!“ Opet mu ne vjerujem, mada to ničim ne pokazujem i ponašam se krajnje pristojno, ali razmišljam kako je uporan u svom obmanjivanju samo kako bi zaradio svojih pet maraka. Briga njega i za mene i za poštenje!
Brzo je završen posao i na kraju pitam ga koliko trebam platiti, a on kaže: „Ništa! Nije to bio neki veliki posao.“ Kao da mi je tresnuo šamar! Kako sad – ništa?! Znači, cijela moja teorija o tome kako sam namagarčen pada u vodu, a ja ispadoh magarac?! Ne znam jesam li se zacrvenio, ali znam da me bilo stid. Ne njega, on nije ni naslućivao šta sam mislio, stidio sam se sebe. Smušeno sam u džepu našao par metalnih maraka koje je on, nećkajući se, ipak primio. Uzgred, kasnije sam saznao i da je u vrlo prijateljskim odnosma sa susjedom koji prodaje traktorske gume, ali ne i za građevinska kolica.
I evo, i jučer i danas još razmišljam o tome – kako to da sam i ja postao kao neki za koje mislim da nisu dobri ljudi? Mislio sam, a to su mi nekada i drugi govorili, da sam i previše lakovjeran kada su ljudi u pitanju, da im vjerujem i kada ne treba, da sam nekada čak naivan, a gle ovo, ja im ne vjerujem i kada bih im trebao vjerovati? Jesam li se to ja promijenio, ostario, postao čangrizalo i skeptik, ili su se okolnosti oko mene promijenile pa i mene natjerale da se ponašam drukčije? Jesu li se i neki drugi promijenili pa drukčije razmišljaju? Postajemo li to manje tolerantni, više sebični, manje ljudi? Ne znam, ali znam da ne bi bilo na odmet da se svi malo preispitamo?
Postali smo amerikanizirano društvo. Što ti je progres.
Najgore je upast u zavzlamu misli kreiranu zbog manjka znanja, najčešće jer nismo pitali na vrime. Osjetiš se kad lik iz crtanog kojem naraste magareća glava😁
Nema to veze sa amerikom,pogledaj samo ovaj cirkus sa nosenjem maski,strucni i kompetentni ljudi objasnjavaju kako se zastititi od bolesti,ulazu znanje i sredstva za pronalazak lijekova i vakcina,dok u isto vrijeme armija nitkognikovica i pametnjakovica smislja po citave dane teorije zavjera.
Dok sam čitao tekst sjetio sam se pjesme Zvonka Špišića – Bicikl. Što nam sve padne na pamet kada sami počnemo konstruirati priču, zamišljati zaplete, stvarati imaginarne probleme i unaprijed pripremati što ćemo reći ili učiniti krenu li stvari neželjenim pravcem.
A da se mijenjamo vremenom, mijenjamo se. To sam primijetio još dosta davno na svojem ocu. Ono što ga nimalo nije intrigiralo, prije dok je bio mlađi, počelo ga je smetati. Postale su mu bitne sitnice i nevažni detalji. Danas to isto primjećujem na sebi. A bojim se da i drugi to vide na meni.Kako vrijeme odmiče, a mi starimo, osim fizičkih promjena dešavaju se i promjene u ponašanju, načinu razmišljanja, prihvatanju novog, odnosu prema drugim ljudima i novcu.
Ma, šjor Ivo, odgovor na tvoja pitanja je vrlo jednostavan :
Predugo si živio u robovlasničkom društvu gdje te onaj koji je u boljoj poziciji od tebe uvijek na.uzi, pa makar to bio i tvoj kolega rob.
Koliko znam nekad davno si živio u slobodnom društvu gdje nije bilo potrebno nikome oteti da bi imao pa ti se u glavi nije ni rađala sumnja u druge.
Čovjek koji ti je mijenjao gumu i onaj drugi koji ti je prodao gumu vjerojatno nisu nikada otišli iz svog mjesta a zloduh robovlasničkog sustava im još nije naškodio…
To je tako kad se na okolinu gleda iz žablje umisto iz ptičje perspektive . . . ko puno misli dobije upalu misli . . . Vrlo bitno je shvatit kako živimo u svitu u kojemu ne triba uvik koristit logiku jer i logika zna bit varljiva. Došli smo u situaciju kako sumnjamo u svih i svakoga i to radimo često, a to je znak latentnog stresa ili sveopće unutarnje nelagode i straja koji je negativna emocija i nije čudno kako iz toga proizlazi i negativna misao . . . Ovakvih primjera oko nabave gume smo se već nagledali . . . meni je pukla guma koja pokriva microswitch na ključima od auta, “ovlašteni dealer” nema ti komadić gume od par centimetara kvadratnih nego samo cili ključ i “ka meni” će to dat za 150€. Ne, nisan odma iša mislit kako nas autoundustrija reketari i sl. jer to sve znamo… Čitaj više »
Ja sam uradio suprotno, uzeo ovi kompletni kineski………………i gle čuda, več dvi i pol godine nikakvih problema.
Po mom mišljenju, ovaj tekst ne bi trebao biti dio novinarskog portala već dio osobnog bloga. Osobna pitanja i psiha rješavaju se na drugim mjestima.
Odgovor na pitanje iz naslova je u posljednjim rečenicama teksta. Čovjek se u biti ne mijenja puno, čovjek najviše mijenja svoj odnos spram drugih ljudi, a na osnovi doživljenih iskustava. I onda, ovisno tko je s druge strane, gleda ga se ovako ili onako, on je dobar (kad si koristan) ili ma, nula od čovika (kad od tebe nema koristi). Naravno, nije uvijek tako, ali je ipak često i prečesto.
Dragi Ivo,
Čuvjek se mora STALNO preispitivati. Ako ništa drugo, TO sam naučio. 🙂
Dobro je to što je Ivo napravio distancu od uma i postao svjestan procesa misli koji su ispleli razne teorije glede situacije oko gume. Vjerovatno je um “vrtio” i ranije ali je Ivo sada postao svjetan tog procesa. Ovo ne bih nazvao starenjem, već napretkom, radom na sebi i osvješćivanjem nesvjesnih procesa. Težnja je da se postigne stanje uma gdje neće biti bespotrebnih misli, teorija i li bar da ih se bude svjesno kada dođu.To je osnova Zen-a. U konkretnoij situaciji, Ivo želi da kontroliše situaciju, ima znanje i možda je mogao sam da nabavi i zamijeni gumu. Sretno u oba slučaja. Podrška drugu Ivi i svima koji žele raditi na sebi i preporuka štiva sa ovom temom: “Zen budizam i psihoanaliza” (D.T. Suzuki i E. Fromm) tanka knjizica i “Učenje o prenošenju duha” (Huang Po) isto tanka knjizica. U zdravlje svima.
Energija koju mi kreiramo nasim mislima moze bitno uticati na svijet oko nas, cesto i presudno.
Ako bih mogao dati savjet je taj da se treba paziti sta se misli i obratiti paznju na to da bi mozda najsumnjivije trebale biti misli u kojima sumnjamo na nekoga ili se ljutimo. Kako sam ja shvatio takve misli dodju kao neki test, da li cemo pokleknuti pod njima i inzervirati se dok ne skoci pritisak ili mirno i stalozeno analizirati problem ili situaciju. Na ovaj drugi nacin sigurno cemo doci do boljeg rjesenja i iz sire i ljepse perspektive gledati na svijet ali obicno je tesko izbjeci prvi nacin, odnosno prepoznati na vrijeme da se nalazimo u stanju sumnje, ljutnje, STRESA, a da prethodno nismo iz svih persptektiva sagledali problem. Jako poucna prica, moze se lijepo vidjeti koliko je negativne energije kreirano iz pogresnih uvjerenja, pretpostavki, pogleda.
Preporucujem prebacivanje na instagram