Jesmo li sretni?

“Prije nego što krenete tražiti sreću, provjerite – možda ste već sretni“, rekao je Duško Radović.

Šta to, u stvari, znači biti sretan? Ko je sretan, a ko nije? Od čega to zavisi? Jednostavna, a teška pitanja. O tome se razmišlja od kad je svijeta. Od brojnih izreka o sreći mogla bi se napraviti dobra knjiga. I bila bi zanimljiva, bilo bi je lijepo čitati, ali nakon čitanja – veliko pitanje je bismo li se i za nijansu promijenili?

Evo, kako bi mogao izgledati dio takve knjige: „Sreća je mala, obična i neupadljiva, i mnogi ju ne znaju vidjeti. Iskreno sretna osoba zna uživati u krajoliku i kad mora ići zaobilaznim putem. Ne postoji put do sreće; put je sreća. Sreća se nalazi u svemu. Treba je samo znati izdvojiti. Sreća se može naći i na najtamnijem mjestu, samo kad bi se ljudi sjetili upaliti svjetlo. Dvije su stvari kojima težimo svi u životu: prva je da dobijemo ono što želimo, a druga da u tome uživamo. Rijetki uspijevaju ovo drugo. Sreća u ovome životu ovisi manje o tome što nam se događa, a više o načinu na koji to prihvaćamo. Budite toliko radosni da to postane zarazno. Oni koji donose svjetlost u tuđe živote, nikad ne hodaju u mraku. Nemoj se ljutiti što ružin grm nosi trnje, već se raduj što trnov grm nosi ruže. Ko nije zadovoljan onim što ima, taj ne bi bio zadovoljan ni onim što bi htio imati. Vrlo često želje za onim što nemamo ne dopuštaju nam da se radujemo i uživamo u onome što imamo. Ako se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje. Velika prepreka sreće je očekivanje prevelike sreće. Nikada nisi tako sretan niti tako nesretan kao što si zamišljaš. Sreća potječe od duhovnog, ne od materijalnog bogatstva. Najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnima najviše drugih ljudi. Učini svoj dom sretnim i bit ćeš sretan u svom domu. Sreća je kao i žito: nema ga pravo trošiti drugi, nego onaj ko ga proizvodi. Niko nikome ne može uzeti sreću. Vjera u radost gotovo je ista kao i sama radost. Prava je tajna sreće u tome da mnogo zahtijevamo od sebe, a malo od drugih. Ko se boji nesreće, neće vidjeti ni sreću. Najveći dio naših nesreća dođe nam zato što smo im išli u susret. Nesreća može biti i most na putu ka sreći. Sretnome i olovo pluta, a nesretnome i pluto tone. Ako želiš živjeti sretan život, veži ga uz cilj, a ne uz ljude ili stvari. Užitak je sreća ludih. Sreća je užitak mudrih. Strašno je na svijetu to što s jednakim žarom nastojimo biti sretni, kao i drugima to spriječiti. Ljudi često previde vlastitu sreću, tuđu nikada. Kako bi ljudi bili sretni kada bi se o tuđim stvarima brinuli isto tako malo kao o svojima. Ne žalosti čovjeka siromaštvo, već želja. Ako ste u životu 98% sretni, a 2% nesretni, i ako se koncentrirate 100% na ovih 2%, vaš će život biti nesretan. A ako ste 98% u životu nesretni, a 2% sretni i ako se 100% koncentrirate na ovih 2%, vaš će život biti sretan!“, i tako dalje.

Cijela knjiga bi bila napisana u ovom smislu, sve bi bilo pametno i mudro rečeno, a opet nisam siguran da bi nam velike koristi donijela. Jer sreća se ne uči, ili se uči tek malo. Čovjek zna biti sretan, radovati se, ili ne zna, a to se da iščitati i iz većine gore navedenih izreka. Ipak, nije na odmet ponekada se udubiti i u te misli, u ovaj način viđenja sreće, jer bar za to vrijeme dok imamo u glavi i takav način gledanja, neke stvari vidimo objektivnije. A ko zna – možda nam sve to i pomogne da se na bolje promijenimo bar za nijansu?

SREĆA

Riječi, riječi, mnogo ih je!

Kratke, duge, lake, teške.

Neke lako izrečene,

neke, opet, s malo greške.

Od toliko silnih riječi,

kako moći, kako znati,

pa najljepšu, baš najljepšu,

između njih izabrati?

Je l riječ ljubav tako lijepa?

Ili želja? Ili tajna?

Da li je baš neka od njih

tako lijepa i značajna?

Možda je to Sunce? Svjetlost?

Život, djeca, duga, voda…

Ili možda: ptica, cvijeće,

igra, lopta, il sloboda?

Ipak, jedna riječ postoji

što na sve najbolje sjeća.

Za sve nam je ona dosta,

a ta riječ, to je SREĆA!