Jutarnji pozdrav

Svakog jutra ljudi se pozdravljaju uglaavnom pozdravom Dobro jutro. Negdje to traje kratko vrijeme, do osam sati, a negdje, kao u Nizozemskoj, do podne.

I u mojoj firmi se ujutro tako pozdravlja. Onaj ko ulazi u kantinu poželi dobro jutro, a ostali odgovore. Nakon nekog vremena, kad bolje upoznate večinu kolega, po tome kako se ujutro pozdravi već možete mnogo toga zaključiti, i to prilično pouzdano. Izgovarajući samo ove dvije riječi mnogi ispričaju čitavu priču o sebi, a da toga nisu ni svjesni. A i oni koji otpozdravljaju isto tako.

Neko pozdravi glasno, energično, glasom punim optimizma i s osmijehom na licu. Najčešće, on se tako i osjeća. Ali ne mora ova slika biti uvijek odraz unutrašnjeg osjećaja. Ima onih koji pokušavaju za javnost pokazati takvu sliku, a unutrašnjost im je sasvim drukčija. Zato treba imati u vidu i ostale faktore. Treba se sjetiti ostalih dana, znati pozdravlja li ta osoba uvijek tako ili tek ponekad? Ako pozdravlja uvijek na isti način, to onda nije pouzdana slika njegovog raspoloženja, jer teško je povjerovati da se neko uvijek isto osjeća. U tom slučaju, ako  nas baš zanima kako je ta osoba raspoložena ovog jutra, trebamo vidjeti i njegove pokrete, njihovu brzinu; vidjeti kuda gleda, je li razgovorljiv i tako dalje.

Ima onih koji jutarnji pozdrav jedva promrse kroz zube. I kod njih treba znati je li to njihov stil pozdravljanja, ili nekada pozdrave tiho, a nekada glasno.  Ako se način pozdravljanja mijenja, vjerovati je onda da tog jutra imaju neki problem, da ih nešto tišti. Oni koji uvijek tiho pozdravljaju, možda su jednostavno nenametljivi, možda stidni, možda i inače govore tiho, a možda imaju nizak krvni tlak pa bez jutarnje kave nisu u stanju ni govoriti svom snagom. Nakon nekog vremena rada u firmi već u glavama imamo odgovore na sva ova pitanja i kockice slažemo bez većih poteškoća. Zna se ko ima nepokretno dijete, kome je majka u bolnici, ko priprema svadbu, ko se svađa sa ženom, ko je upravo došao s odmora, čiji je klub jučer pobijedio, čija kćerka je diplomirala i sve se to samo povezuje s načinom pozdrava i sklapa se slika. Te dodatne informacije objašnjavaju zašto je pozdrav izrečen baš tako.

Posebno je zanimljivo pratiti one koji su u početku nezapaženi, koji rade obične poslove kao i većina kolega, a onda se popnu na stepenicu više. Postanu neki šef za jednim stolom, ili nekog odjela od desetak ljudi. Njihov pozdrav ujutro odjednom postaje glasniji i s više optimizma. Samouvjereniji su i pokušavaju pokazati svoju sigurnost i drugima i motivirati ih. Lakše i češće iznose svoja mišljenja i više vjeruju da su u pravu. Ako doživite da kasnije ovakvi ljudi budu vraćeni na stare pozicije, skoro uvijek je obrnut proces i s njihovim  jutarnjim pozdravom. On opet postaje tiši i nesigurniji, a oni se povlače u sebe.

Jutarnji pozdravi su ogledalo ljudi. Treba samo znati u njima se ogledati i već imamo dosta pouzdanu prognozu dana koji je pred nama. Već znamo koga se tog dana trebamo kloniti, a u čiju hladovinu skloniti i u njoj uživati.