Kažu – kad je Bog dijelio pamet, tad je to učinio pošteno. Svatko za se misli da je ima dovoljno i nitko se ne osjeća prikraćenim. Nije tako samo s pameću, tako je i s kreativnim potencijalom. U svakom od nas čuči njegova suština koja se želi izraziti. Netko će pjevati, netko će se bakćati s inženjerskim nacrtima, netko će raznositi poštu i s drugima dijeliti tuge i radosti.
Ovaj svijet nije baš najplodnije mjesto za razvoj talenata rođenih s čovjekom. Od nečega se mora živjeti, od sna se ne živi. I evo nas kako provodimo radni vijek kao kovači, tokari, vozači, knjigovođe, prodavači, poslužitelji strojeva… Koji otac je uskliknuo vidjevši svoje dijete nakon poroda – “Evo ga, ovo će biti vozač tramvaja!”? Većina pomisli na nešto uzvišeno, veliko, moćno tipa liječnik, odvjetnik, pjevač, glumac. Neki to i postanu, ali većina postane obična, svakodnevna, u kaputu krojenom bez veze.
Prođe radni vijek i čovjek dobije sudačku nadoknadu, vrijeme da se vrati svojim zapretenim talentima. Vrijeme da pokaže stvarnog sebe, sebi i drugima. Možda će mu se smijati, eno ga igra se s glinom kao dijete, a do jučer bio oličenje autoriteta i ozbiljnosti. Okolina će se potruditi da ga onemogući u postojanju onim što jest. Najprije ismijavanjem kad ovaj ne čuje, usputnim primjedbama da je malo, znaš ono malo ‘pukao’.
Ante je uvijek bio autoritet, strojobravar koji je izrađivao ograde, vrata, prozore, razne konstrukcije, kasnije i vitla za brodove, a onda je s umirovljenjem sve to ostavio sinu, onako kako je njemu ostavio otac kovačku radnju. Sin je umjesto s bravarijom krenuo s aluminijskim i plastičnim prozorima i vratima, Unaprijedio posao.
Ante se tražio u umirovljeničkim danima i počeo nešto raditi za sebe. Na Veliku Gospu sve nas su ispred crkve dočekale dva prikaza Gospe. Jedna s lijeve strane ulaza, druga s desne. U prirodnoj veličini. Bila su to dva vjerna prikaza Gospe, iz daljine su izgledale kao žive. Kad priđeš bliže, vidiš da su izrađene od lima i da je taj lim obojan, mada je čak i izbliza to bilo nekako životno.
Navečer je u parku svirala neka zabavljačka postava i došao je Ante uzeti svoje eksponate. Pomogao sam mu unijeti ih u auto. Sve te boje, to nikad nisam učio, sve sam ih miješao sam kako bih dobio efekt koji želim.
Ljudi imaju potrebu pokazati se kroz kreaciju drugima
Činimo to svi. Nije dovoljno reći, treba nam i sud drugih. Kroz druge provjeravamo sebe. Mada drugi nisu ni uzrok, ni razlog. Oni su u nama. Prozvat će ih egom, samoljubljem, plaćeništvom, koristoljubljem, idiotlukom. Neka će. Netko mora plesti pruće, netko priče, netko iznositi svoje poglede na stvarnost.
Autor Son of Alerik se inspirirao člankom Ive Kobaša: Pletač Pruća
Znam jednoga koji je tako svestrano talentiran i kreativan, svasta on znade raditi i napraviti, ali brate nezna praviti pare, lovu, novce u vijecitoj je besparici. naparavi on uslugu raznima ali ne naplati je, popravi on svake sprave, izinja i nove dosada nevidjene sprave, pise pjesme, slika, kuha ma svasta nesto, ali nikada puna novcanika. Eto on je sretan kada usreci ljude, nije li i to jedan talent. A sa parama on stalno tepe da ne krepe.
dobar clanak. inace danas je malo altruizma mudju ljudima,egoizam ga pojede i ljudi pate od misljenja drugih ljudih umjesto da se pomazu s istima i nadopunjuju
Kako je počelo na logičnom neće trebati novinari. dovoljno su kvalitetno i komentatori a vidim sve je više oglasa. kolera jesi li razmišljao o poslovnoj suradnki sa portalom
Postoji pravilo, Čovek ne moze sve da ima, negde mu uvek fali.
Neki su uČili, uČili, pa preuČili.
Zato se uvek kaze sredina je zlatna.
U zivotu je kao kad udjemo u autobus, neko udje na prednja vrata, neko na srednja vrata, a neko na zadnja vrata.
Zasto postoje zajednice ljudi, pa da bi se ljudi nekako osecali sigurnim, ali postoje ljudi koji hoce da zloupotrebe pogodnosti zajednice za svoje ego zelje i uzmu vise nego sto im pripada, zbog toga drugi ljudi pate.
Ne postoji zagrobni zivot, ne treba nasedati na to i ne treba dozvoliti mangupima da nam manipulacijom uzimaju od zivota sto nam pripada.
Postoje mnoge zamke u zivotu i trebali bi biti solidarni.
“Od sna se ne živi” ali se može živjeti san. Najbolje svoj. Završe se škole pa se radi nešto deseto, što se ne voli ali se mora jer “od nečega se mora živjeti. Treba naći vremena, a njega ima, pa raditi nešto po svom, za svoju dušu. Nevažno što, nasmijava li to okolinu, izgleda li pomjereno, samo neka nas veseli. Trčati, čitati, heklati, tokariti, nevažno. Važno da nam je od toga puna duša.
P.S. Bravo Alerik. Sve si bolji i bolji. Kad ti je već Bog dao talent dobro je da ti je Logično ustupilo prostor. Dobro za tebe, portal i nas koji te rado čitamo.
Tko kaže da je Bog dijelio pamet, ili je to metafora? Govorimo o smjernim i dobrim ljudima, koji se drže stare “Bogu božje, a caru carevu, a meni ostaje Ora et Labora i bit ću nagrađen s onoliko koliko mi treba”. Lijepo, ali ovakav način razmišljanja je predaja, iako neizmjerno poštujem takve poštene ljude. Je li netko čitao Zločin i kaznu, djelo koje je temelj kako razmišljati. Dostojevski je bio pravoslavni mistik i završio je djelo tako da se Raskoljnjikov predao zbog grižnje savjesti što je babi lihvarki oduzeo život. No, počinje mišlju da nasilan čin, ekstremni u ovom slučaju, ubiti babu zlotvora i oteti joj dragulje, novac i zlato i to potrošiti na sirotinju Petrograda i Sonju koja se morala “prodavati” da prehrani obitelj koju je otac alkoholičar zapustio. Temeljno pitanje je može li takvo zlo orpavdati neizmjerno dobročinstvo kasnije?
Ljudska bica kroz pogresne misaone procese zive u pogresnoj psiholoskoj matrici , zbog te pogresne matrice samo rijetkima uspijeva dozivjeti manifestaciju svoje sustine u materijalnom obliku . Zasto smo evoluirali u mnogim oblastima kao npr fizickom ili tehnoloskom ali u psiholoskom smislu stojimo na mjestu ?
Zasto se izmedju ostalih i mi koji sada ovdje komentiramo nismo u tom kontekstu promjenili , odnosno shvacamo li koje su i koje ce tek biti posljedice za covjecanstvo naseg ne cinjenja.
Kopaju se rovovi , pune se puske ,godina je gospodnja 2018 , opet ? ponovo?. Zasto si ne postavimo pitanje kako je to moguce ?
Da nije mozda razlog to sto zivimo povrsne zivote i ta povrsnost nas privremeno zadovoljava , ili nas u stvari jednostavno nije briga .
Odnosno sve dok u nasim zivotima postoje neposredna uzivanja , zadovoljstva , nas u stvari nije briga sto se dogadja oko nas .
Mda…
“Balkanski momi igraat
Balkanski momci peaat
od site mamo talenti
sakam uste malku pameti”
K.S. Balcchanalia
Zamislimo si da smo rodjeni u pecini , sa dugackim ulazom preko citave njene sirine . I mi smo tu jos od svojeg ranog djetinjstva a nase noge i vratovi su vezani debelim lancima , na nacin da se ne mozemo kretati i mozemo gledati samo ispred sebe . Iza nas plamen vatre a mi vidimo samo svoje sjenke na suprotnom zidu pecine .Izmedju vatre , nas i zida na kojem vidimo svoje sjene postavljena je lutkarska(marionetska ) bina ,iza koje se kriju lutkari .Lutkari pocinju sa predstavom i projiciraju nam statue ljudi , zivotinja, prirode , univerzuma napravljenih od razlicitih lutaka i materijala . I mi vidimo samo sjenke svih tih objekata , “ucimo” i dajemo imena tim stvarima koje nam se pojavljuju pred ocima . Nakon 18 godina provedenih u pecini “cuvar” dolazi do nas i oslobadja nas lanaca , ustajemo , okrecemo se i pogledamo prema vatri… Čitaj više »
Kada je Bog dijelio pamet..neki su preskočili taj “čas”.
Bogu,je bilo lakše dijeliti pamet nego meni.Tada je stvorio jednog čovjeka i dao mu šta je htio i koliko.Ja nemam toliko pameti koliko je budala kojima bi trebalo dati ,i to puno pošto im je glava prazna.Oni koji su pametniji od mene ,davno su shvatili da se to ne isplati ,pa ju koriste samo za sebe.Tko je u pravu to presudite vi .Sudite pravo ,ali ne po zakonu Hrvatske pošto znam da ću izvisiti,onako pravo se nadam da će netko imati toliko pameti da me podrži.
“Veličina” čovjeka nije samo u njegovom zanimanju.Iako je zanimanje odraz njegovog truda-težak fakultet,mnogo odricanja i rada…I najteže fakultete svejedno mogu završiti “prosječni” ljudi i taj će posao raditi “prosječno”.Mars je u pravu kad kaže da loše okolnosti posla uglavnom umanjuju početni entuzijazam i to je logično.Posao bi trebalo mijenjati kad postane tlaka,…a kako je to uglavnom komplicirano ili gotovo nemoguće…treba se baviti onim što voliš u svakom slobodnom trenutku.Volim ljude koji se znaju služiti mozgom,riječima,…ali me isto tako fasciniraju ljudi koji se izvanredno služe rukama da stvore nevjerojatna djela…Svi smo u obitelji sa fakultetskim diplomama(to je bio normalan proces za dobre učenike u tadašnja vremena),a ja namjeravam svog unuka uputiti da kao dijete(u primjerenim godinama) “šegrtuje” kod posljednjih majstora koje poznajem…Da nauči osnovne stvari,…od jednog automehaničara,stolara,električara,vodoinstalatera…Da zna nešto korisno napraviti svojim rukama,kao što je nekad znala većina muškaraca(a i žena) u jednom domu…Nešto što ga neće naučiti škola..Svi žele diplome… Čitaj više »
Smisao života! Pitanje koje se stalno postavlja kroz povijest. Svi mi imamo nekakve svoje vizije života, neke vlastite snove. Nešto od toga ćemo i ostvariti, dobar dio nas jednostavno neće. U međuvremenu (taj dio leti brzinom svjetlosti), radit ćemo nešto da bismo opstali, da se prilagodimo društvu i trenutku, da imamo kao i svi obitelj, nastojat ćemo toj obitelji omogućuti koliko toliko pristojan život… A za to postići vrlo često ćemo raditi ono što možemo, a ne što želimo. I zašto to MORAMO? Pa zato što nešto u životu želimo! I dosta nas onda radimo ono što ne volimo s mislima u glavi kako će doći i neka bolja vremena kad ćemo moći reći e sad je bilo dosta, od sutra radim ono što cijeli život želim i posvećujem se samo tome! Ali problem je jedino taj što taj dan nikako da dođe… Zašto? Pogledajmo današnje vrijeme… Danas više nego… Čitaj više »