Jednogodišnje mjere zaključavanja ostavile su katastrofalan učinak na obrazovanje većine djece koja su se oslanjala na konvencionalno, školsko obrazovanje, koje nije uvijek znalo pravilno odgovoriti na izazov nastave na daljinu. Mnogim je roditeljima bilo teško, u kratkom roku, stvoriti okruženje u kojem bi njihova djeca mogla učinkovito učiti, bilo zbog nedostatka tehnologije, fizičkog prostora ili iz drugih razloga. Ta su djeca još uvijek bila upisana u škole, a školski sustav ih je iznevjerio. Djeca koja su se od početaka školovala u svojim domovima, za razliku od njih, smatrala su da njihov način obrazovanja nikome ne šteti.
Ono što se dogodilo 2020. godine ilustrira robusnost sustava kućnog obrazovanja. Budući da je prilagođen potrebama i okolnostima obitelji i djeteta, puno lakše se može nositi s poremećajima uzrokovanim stvarima poput bolesti ili obiteljske selidbe, nego što je to slučaj s fizičkim, školskim ustanovama. Slično tome, pružanje nastave za dijete koje želi proučavati relativno nejasan predmet možda neće biti lako za obitelj koja svoje dijete obrazuje kod kuće, ali u većini škola ne bi dolazilo u obzir. Kad se sve uzme u obzir, djeca školovana u svojim domovima neće biti ta koja će i nakon dvije ili više godina patiti u obrazovnom smislu.
Prirodna reakcija na ovu situaciju za neke je napad na sam koncept kućnog školovanja. Najnoviji primjer je Fraser Nelson. On je nenamjerno javnosti obznanio da nije neuspjeh kućnog odgoja ono što brine Nelsona, već njegov uspjeh.
Nelson je urednik desničarskog britanskog tjednika Spectator i piše u Daily Telegraphu. Zašto navodno konzervativni novinar pokušava ismijati ideju da je školovanje u domovima “sveto pravo?” Poput mnogih intelektualaca s političke desnice, čini se da on nema osjećaj za važnost obitelji i poput njegovih kolega s lijeve strane instinktivno pretpostavlja da je intervencija države jedini način rješavanja problema, bez obzira na njihovo podrijetlo. Kad vidi da neke obitelji brinu o važnom aspektu života, obrazovanju djece, tako uspješno da i druge obitelji shvate da bi to mogla biti mogućnost i za njih, zabrinut je. Što ako sve pođe po zlu?
Što ako škole pođu po zlu, Fraser? Ali za to je prekasno: pogriješili su i zato upravo sada vodimo ovu raspravu. Kad školski sustav zakaže, vrijeme je da napadnemo kućno obrazovanje. Da biste kaznili psa, mačku udarite nogom.
Nelsonovi argumenti su poučni. Dvije kategorije djece koje ga stvarno brinu su ona koju obrazuju neregistrirane škole i ona koja su isključena ili “ispisana” iz škola.
U Velikoj Britaniji škola po definiciji pruža obrazovanje za minimalni broj sati tijekom minimalnog broja dana u godini. U suprotnom, to nije škola, nego pružatelj obrazovnih usluga. Ako je ona pružatelj obrazovnih usluga, podložna je velikom dijelu propisa. Nelson je zabrinut zbog institucija koje predaju duže od ovog minimalnog broja sati, a koje nisu registrirane ili regulirane. One krše zakon, a osobe koje su upletene mogu se suočiti s velikim novčanim kaznama. Čini se da državni obrazovni aparat nije učinkovito provodio zakon. Kakve veze imaju novi zakoni i kućno obrazovanje? Djeca u tim ustanovama po definiciji nisu školovana u svojim domovima.
Izuzetno, obrazovna moda, potpomognuta državnim inspekcijskim režimom, uništila je učinkovitu disciplinu u mnogim školama. Rezultat toga je da su neke škole mjesta na kojima se djecu može silovati ili napadati, ali slabije educirati. Kao način rješavanja situacije, vlada je ustanovila javne “ligaške stolove,” koji rangiraju škole prema učinku njihovih učenika na standardnim ispitima. Ali kako škole, pod jakim pritiskom da ne uvedu red u kaos, poboljšavaju svoj rang? Pa tako što bi mogle izbaciti najgore učenike, koji često nemaju kamo drugdje.
Formalna protjerivanja zapravo su teška za škole, pa su one smislile genijalan plan. Tko kaže da državne birokracije ne mogu biti kreativne? Sada sjede s roditeljima problematične djece i nagovaraju ih ili tjeraju na uklanjanje njihove djece iz škola. To se naziva “odmotavanje.” Ako roditelji nemaju učinkovit plan za obrazovanje svoje djece izvan škole, to više nije problem škole. U principu, lokalne vlasti trebale bi im pružati, ako je potrebno, nastavnike, ali nije iznenađujuće što ovaj sustav ne funkcionira uvijek dobro.
Fraser Nelson mentalno je kategorizirao ovu djecu kao “djecu koja se školuju u svojim domovima.” Istina, nisu upisana u škole, ali za to nisu odgovorni roditelji koji su donijeli odluku o kućnom obrazovanju. Taj je problem nastao zbog škola. Isto tako, taj problem mogu riješiti samo škole. Djecu koja se školuju kod kuće treba ostaviti na miru.
Obrazovanje kod kuće je neadekvatno i daje puno slabije rezutate nego obraovanje u školama i sveučilištima.
I nastavni kadar je pokazao svoje licemjerstvo vidjelo se je koliko je tim drzavnim jaslarima stalo do djece u ovom korona cirkusu.Treba uvesti onlajn jedan nastavnik predaje za hiljadu ucenika i organizovati kakav ispit putem testa.99%ovih parazita dati otkaz neka traze posao sebi u realnom sektoru.Rekao sam javno na roditeljskom sastanku nastavnicima da je vrijedi vise jedan nastavnik u moje vrijeme od cjelokupnog kadra gdje ide moje dijete i da ne pomisljaju da mi slucajno sikaniraju dijete zbog ove moje izjave.
To i jest cilj mjera a taj “desničar” je pozer.
Pazi ovo: desničar između obitelji i države. Naravno, bira državu.
“Poput mnogih intelektualaca s političke desnice, čini se da on nema osjećaj za važnost obitelji i … instinktivno pretpostavlja da je intervencija države jedini način rješavanja problema, bez obzira na njihovo podrijetlo. Kad vidi da neke obitelji brinu o važnom aspektu života, obrazovanju djece, tako uspješno da i druge obitelji shvate da bi to mogla biti mogućnost i za njih, zabrinut je.”
Jest. Netko bi mogao nešto naučiti.
A ne samo ” novokomponirane” floskule o BLM I LQzgii
Učenje kod kuće bi što prije trebalo staviti kod nas u Zakon.
Toma Bebić je davno rekao: ako je dite pametno škola mu ne triba, ako je glupo škola mu neće pomoći… a ovaj Nelson je obični kabalin manipulator, košer “desničar” država je problem, i zato su svi oni pametniji koji djecu ne šalju u školu, posebno u ovoj situaciji, koronacizma škola, se baš u zapadnim državama, pod snažnim utjeajem sotonajarske kabale, u zadnjih godina pretvorila u ruglo i karikaturu… gdje se prije svega pokušava vršiti indoktrinacija i seksualizacija djece, sa nametanjem sve radikalnijih spolnih odgoja. Sjećam se one vijesti od prije 2 godine- da se baš u nekim britanskim školama uvodi takav seksualni odgoj, u kojem se djecu uči masturbaciji, i to prvačiće… A takvih radikalnih stvari bilo je i u pojedinim školama u Njemačkoj, Francuskoj, skandinavskim državama… Kao i to da na satove “seksualnog odgoja” dovode homiće , našminkane i obučene u žensku odjeću “drag queen”… Međutim, za razliku od SAD,… Čitaj više »
Plan je da uskoro sve postane smart, tako da će ljudima vjerovatno počet odstranjivat mozak kao nešto nepotrebno (kao što to rade sa krajnicima).
Javna škola je izumljena radi stvaranja pčela radilica. Di tribaš imat pozitivnu reakciju na zvono, i bez razmišljanja ka neki dron ići u drugu učionici.