Mnogi su pokušavali stvoriti definiciju čovjeka, ali rezultati su toliko različiti da nam se čini da one ne govore o istom biću. „Čovjek – kako to gordo zvuči!“, kažu jedni, a drugi: „Nema veće životinje od čovjeka“. Kome onda vjerovati?
Čini se da definicije čovjeka često govore više o onom čovjeku koji ih stvara nego o tome kakva je uistinu ljudska populacija. Definicija je viđenje onoga ko ju je stvorio, a ni ona nije uvijek čvrsta ni pouzdana čak ni s aspekta autora. U tom trenutku, u tim okolnostima, autor definicije je vidio čovjeka takvim kakvim ga opisuje, a možda u nekom drugom mu se učini sasvim drukčijim. U ratu vidi kako mnogi ljudi postaju zli, i doživljava ih takvima. Onda dođe poplava ili potres i odjednom vidi kako mnogi daju sve od sebe kako bi pomogli drugima, pa stekne potpuno drukčiju sliku o ljudima.
O pitanju šta je to čovjek, kakav bi trebao biti, šta je ljudskost, razmišlja se valjda otkad čovjek postoji. U svakom vremenu je bilo i određenih „modernih“ pristupa ili odstupanja od ranijih gledišta, kao i kad je u pitanju odnos prema ljepoti ili pristojnosti, ali ostali su isti parametri koji se vrednuju u ocjenjivanju. Neko je na neki način pokušavao ocijeniti čovjeka i objasniti svoje viđenje. Recimo, zanimljivo je na koji je način to učinio iranski matematičar, geograf i astronom, koji je uveo arapske brojeve u matematiku, Muhammad ibn Musa al-Khwarizmi (780.-850.), a koga nazivaju ocem algebre. On čovjeka definira ovako:
– Ako je čovjek moralan i pošten, to je = 1
– Ako je uz to i šarmantan, dodamo još jednu nulu i to je = 10
– Ako je bogat, dodamo još jednu nulu pa je to =100
– Ako je i plemenitog roda, dodamo još jednu nulu pa je onda to =1000
– Ali ako vrijednosti morala i poštenja (pod brojem jedan) kod ovog čovjeka nestanu, onda ostanu samo nule, koje su bezvrijedne.
Da, stvarno, šta je čovjek bez poštenja? Može on biti nešto čovjekoliko, nalik čovjeku. U fizičkom smislu i pravi čovjek. Ali u smislu kompletnog čovjeka, bez poštenja, on je samo – nula. I ništa više…
Plemenit rod?? Pljuc
Samo dobar covjek bez predznaka je covjek. Ostalo zli mutanti 🙂
Godinama kreiramo sliku čovjeka koja je jednostavno ono što čovjek nije. Na žalost, sklon sam mišljenju da se čovjek nije promijenio u zadnjih 5.000 godina, a promijenili su se samo alati.
Definicija čovjeka može biti čvrsta i pouzdana. Recimo definicija koja kaže da je čovjek svjesna jedinka (duša) je toliko čvrsta da se nikada ne mijenja, bez obzira u kakvom stanju čovjek bio. Ona uvijek vrijedi, u materijalnom i u duhovnom svijetu. Čovjek je vječna jedinka. Vječnost čovjeku osigurava Bog. Bog je izvor apsolutno točne definicije što je to čovjek. Čovjek treba biti (živjeti, osvještavati) ono što on jest, dakle spoznati svoju apsolutnost, svoju definiciju, svoj odnos s Bogom. Bog je također izvor morala, a moralne principe obznanjuje putem relevantnih svjetskih religija.
Čovjek bez poštenja je sličan životinji, no zbog svog naprednog nivoa svijesti ima mogućnost spoznati neadekvatnost takvog stanja, ima mogućnost napredovati prema nivou moralne osobe, a onda prema nivou samospoznate osobe.
Čovjek bez Boga ne može postojati, čovjek bez spoznaje Boga živi u stanju neznanja ili iluzije, čovjek sa (punom) spoznajom Boga živi svoj (pun) potencijal.
Svidja mi se navedena formula. Ili si posten i moralan ili si NULA!
Nisu ludi ovi stari Iranci. 🙂
Neki kažu da su Hrvati porijeklom iz Irana. 😉