Lijepo je nekoga obradovati. Ali nekada se ne možemo dosjetiti na koji način to učiniti, šta trebamo uraditi kako bismo ga bar malo, bar na trenutak usrećili.
Nekima je prava briga kupovina poklona za rođendan ili za slične prigode. Rado bi platili i mnogo više nego što vrijedi poklon, samo da ne moraju o tome razmišljati. Treba li mu (joj) to? Bi li bio bolji izlazak nekamo, u neki restoran, na izlet, ili poklon u vidu kakvog predmeta? Hoće li mu odgovarati ova boja, veličina, model? Hoće li to biti prejeftin poklon zbog kog će se onaj ko ga prima osjećati podcijenjenim? Ili preskup, pa će izazvati zabrinutost kad ga bude trebalo uzvratiti?
Ali, nekad se dosjetimo nečega neobičnog, netipičnog, originalnog, što postigne dobar rezultat, ostane u sjećanju, a ne zahtijeva ni velika sredstva i odricanja niti je posebno teško izvodivo. Eto, tako su kolege iz Nijkerka obradovale Josa Hogebooma na vrlo originalan način. Jos se i sada s osmijehom na licu sjeća tog događaja koji će pamtiti cijeloga života.
Inače, Jos je radnik u produkciji u jednoj firmi koja ima svoje pogone u nekoliko mjesta u zemljama Beneluksa. Veliki je navijač nogometnog kluba PSV i budno prati sve što se u tom klubu dešava. Njegovi kolege, naravno, znaju za Josovu naklonost prema tom klubu iz Eindhovena i jednom su ga odlučili obradovati posjetom njegovim ljubimcima. Rekli su mu da idu u taj grad u jedan od pogona njihove firme nekim poslom i da i on treba poći, a kad su tamo došli, vidio je da se parkiraju ispred stadiona PSV. Kad su mu rekli da će sada biti gost PSV-a i kad su ušli u klupske prostorije, njegovoj sreći nije bili kraja. Dočekali su ih domaćini, čak je prošetao i po terenu, slikao se sa svojim ljubimcima, doduše, na malo neobičan način, a u suvenirnici zaradio i mali poklon i njemu je to bilo ispunjenje snova.
Njegova kćerka kaže da je, kada se vratio kući s tog puta, prosto zračio srećom. Nije prestajao pričati o svakom detalju. Bio je pun lijepih dojmova i radovao se kao dijete. Eto, tako malo, poklon koji nije mnogo koštao, samo malo truda, toliko je obradovao jednog čovjeka! To je najbolji dokaz da se vrijednost poklona ne mjeri novcima, nego time šta on postiže kod onoga kome je namijenjen. Ovo govori i da Jos nije čovjek megalomanskih prohtjeva, nego onaj ko zna uživati u malim, lijepim stvarima. Čovjek koji zna cijeniti život. Zna cijeniti i trud drugih koji utroše na njega i zna im biti zahvalan tako što će, svojom srećom, pokazati koliko to cijeni.
Zato, ako nekoga želimo obradovati, dobro bi bilo uvijek razmisliti o tome šta ta osoba voli? U čemu uživa? Čemu se raduje? To bi nam moglo pomoći u iznalaženju rješenja i kako tu osobu obradovati.
Kako bi bio potreban poklon nama u vidu osvješčivanja naše kulture i općeg pozitivnog mišljenja.Kada netko ima u posjedu veliku kuću sa centralnim grijanjem zemlju i prostor za uzgoj stoke ,kuću u gradu ,ne stan ,posao na selu zemlju,znači sve ,i ode u tuđinu da bude sluga nekom.ZAŠTO-što se to dešava kod nas ,TKO JE TU KRIV.
Ne kaze se uzalud da se sreca krije u malim stvarima,a ja bih dodala”malim-velikim stvarima”. Ono sto me uvijek najvise obraduje jeste lijepa i plemenita ljudska gesta.Prije neki dan se djeca,kojima sam razrednik,potukla medjusobno(njih trojica),naravno uslijedile su i kazne.Ali dobro su prosli,svjesni su da sam ja tu odigrala znacajnu ulogu,pa me upitase kako da mi se oduze.Odgovorila sam im:”Najvise cete me obradovati ako se budete primjerno ponasali i dobro ucili.” I zaista to iskreno mislim.Njihov uspjeh dozivljavam kao i svoj.Sve materijalno je prolazno,kao dasak vjetra.Brzo se zaboravi ,dok topla ljudska djela ostaju i dugo griju nasa srca.
Dao bih i truda i novca da edukativno usrećim cijeli politički vrh naše države.Pozvao bi ih na radni izlet od jedno 20.godina na Goli otok.
Mene neki usreće samo kada ih ne vidim.
razne sitnice sacinjavaju zivot, pa je tako i neka sitnica dovoljna za tracak srece. tko ne zna uzivati u malim stvarima, jadan je.
Je, lako je skromnog čovjeka usrećiti, ali… hm… pa, zar neskroman čovjek uopće zaslužuje da se trudiš oko njegove sreće ?!
Nadam se da ste ovaj članak pokazali Josi Hogeboomu i još jednom mu namjestili usne na osmijeh:)) Neka vidi da se njegovo ime i ‘slučaj’ dobacilo do cijele ex YU.
…ja se ne trudim ljudima činiti dobro niti ih činiti sretnim…ja prvenstveno i u svakom trenutku mislim samo na sebe i da usrečim vlastitu malenkost, a usrećuje me kada vidim da sam nekog usrećio, ali to ne činim zbog njih samih već zbog sebe.
Svako bi trebao kao prvo i osnovno biti svjetlo sebi i ne zavisiti od bilo koga , uz pretpostavku da smo mentalno i fizicki zdravi. Jer istinsko , odnosno iskonsko i sustinsko svjetlo ili srecu nazalost ne mozemo dobiti od drugoga , to sto mi nazivamo sreca ili svjetlo tek su puki flesevi poput treptaja oka . To svjetlo ne moze “upaliti ” cak ni spasitelj , Bog ili Buda, to svjetlo se nazalost ne moze prenijeti na drugoga . To ne podrazumijeva egoisticku ili egocentricnu aktivnost , upravo surpotno to svjetlo i sreca podrazumjeva da razumjevanjem sebe otklanjamo iskrivljene percepcije nas samih i onoga sto nas okruzuje, da se ogolimo do kraja i krenemo iz pocetka (ponovno rodjenje). Svaki covjek trazi svjetlo i srecu , mejdutim ako ne krene od “citanja ” sebe ,odnosno ako nije sposoban za tako nesto i ne spozna pricu o sebi koja je veoma… Čitaj više »
Drevne skole tradicije poput Isusovog ucenja sluzile su se parabolama a fokus je stavljen na mogucnost psiholoske evolucije covjeka. U jednoj od lekcija ucitelj skole tradicije , odnosno Isus govori ” Nisam dosao da donesem mir nego mac ,dosao sam da rastavim covjeka od oca njegova i kcer od matere njezine i snahu od svekrve njezine .I neprijatelj covjeku postace domaci njegovi .” Kako shvatiti ovu parabolu? Ova parabola ukazuje na psiholosku evoluciju covjeka , odnosno promjenu svega sto je u njegovoj psihi .Sugerira da se svi odnosi u njegovoj psihi moraju promjeniti a to znaci i njegove ideje o sebi .Sve ideje ,sva stanovista koja su do tada bili “otac” i “majka ” njegovih misli , svih pogleda i ubjedjenja i svih odnosa koji iz toga proizilaze moraju se promjeniti . Odnosno sugerira nam da covjek mora poceti razmisljati na nov nacin i to ne na nacin da doda… Čitaj više »