Biti budala nije lijepo, ali niti je zločin. Budala je pojam za nenormalno ponašanje koje se može definirati kao odstupanje od unaprijed definirane norme. Međutim, tko definira normu i u čijem interesu – društvo, mi ili pak netko treći? Upravo od toga ovisi jesmo li samo budale ili korisne budale. Razlika je velika.
Čitajući vijesti i komentare na društvenim mrežama, pažnju mi privuče poruka moje prijateljice koja ni u kom slučaju nije budala. Iskreno i bez skrivenih namjera, prijateljica je objavila sljedeću poruku:
“Ovim putem molim sve moje Facebook prijatelje da se u što većem broju odazovu ovoj simboličnoj podršci. Dakle 21.03. obučite različite čarape u znak podrške osobama s Down sindromom. Djeca s posebnim potrebama nisu nikakva čuda ili nešto neobično.
Oni žele da budu ono što i drugi, da budu PRIHVAĆENI.
U susret Međunarodnom danu osoba s Down sindromom, 21. marta – obucite različite čarape kao simboličan znak podrške osobama s Down sindromom.
Oni ne mogu imati savršen par kromosoma, ali su savršeni u svojoj različitosti!
Smijem li vas nešto pitati? Da li je neko spreman da kopira ovaj status u čast sve djece koja su jedinstvena na svoj način? Da vidim tko ima dobro srce. Ja znam tko će to od mojih prijatelja učiniti, zato ne dijeli nego kopiraj ovaj status!”
Što reći. Klasična manipulacija našim emocijama s komercijalnim ciljem. U jednoj iskrenoj poruci, moja prijateljica je postala, bez da to zna, “korisna budala“, iako budala nije. Netko ju je uzeo za korisnu budalu jer je dobra, empatična i susretljiva.
Prateći medije i modne trendove, lako je shvatiti da su oni nametnuti s ciljem što veće konzumacije koja stvara dodatni profit. Svake godine imamo modne revije gdje se predstavljaju novi modeli koji najavljuju novu sezonu kada naša stara odjeća više nije u trendu, jer ako je obučemo, postat ćemo crne ovce, a time smiješni.
Zadnjih mjeseci imamo navalu obuće i odjeće koja nije uparena. Sve više čitamo o cipelama i čarapama koje su različite. Netko ih obuče bez da zna da su različite, a netko to čini da bude IN. Postoji i Mismatch Day, kada svi nose neuparenu obući i odjeću. Takmiče se biti različiti, a postaju identični. U gluposti, naravno. Ne uzimamo nikomu za zlo što je malo luckast. Svi smo. Ne samo oni.
Da bismo bili različiti, čarape iz gornjeg primjera moramo obući i tu je upravo kvaka. Treba ih kupiti, jer smo zbog Hercegovca bacili sve bijele čarape, pa sada u kući imamo samo crne – tamnije. Odlazak u trgovinu je neizbježan. Kupimo li 20 pari ne uparenih čarapa, moramo paziti da se ne spoje, te postanu uparene. Čarape moramo pariti, da ne postanu uparene.
Zar je to teško otvoreno reći? Zašto se djeca s Down sindromom moraju koristiti u komercijalne svrhe? Zašto moramo drugima izazivati nepotrebne emotivne ispade, samo da bismo upareno zamijenili s ne uparenim?
I na kraju, zašto moramo biti tuđe korisne budale, iako su im ideje glupe, a namjere puno lošije nego naše? Bolji smo ljudi od njih, to i ostanimo.
Sljedeći put kada vidite slične poruke, znajte da vas hoće napraviti budalama. Umjesto da kupujete, vi ih bojkotirajte. Tada će i oni stati misliti da ste budale, a svijet će napraviti korak naprijed.
U neka sretnija i jednostavnija vremena bilo je samo: “Ako ne posaljete ovo pismo na 20 adresa…” pa opisuju sta se sve lose desilo onima sto nisu poslali, a kolika sreca i iznenadno bogatstvo su zadesili one koji su poslali. U medjuvremenu se napredovalo.
Ja stalno nosim japanke na bosu nogu.
Dignem nogu na fotelju, rastvorim laptop, pustim Lijepu Almu Zabranjenog pušenja preko pojačala i evo nje – Zar ne vidiš da ti je palac iskočio na lijevoj nozi, čarape su ti probušene. Pa što? Kako pa što? Govorim li ti stalno da moraš više otkinuti nokte, a ti nećeš? I što bi da se moraš negdje izuti? Ne bih išao tamo gdje se moram izuti. A da moraš u bolnicu? Eh, neću, zašto bih u bolnicu, što zazivaš vraga? Jesi li vidjela kad je onaj direktor MMF-a došao u neku džamiju i skinuo cipele jer je morao? Kad tamo – čarape mu probušene na oba palca. Kad može direktor MMF-a, mogu i ja. Ipak, vrhunac cinizma mi je ona trka pod nazivom Trčimo za one koji ne mogu. Ček, ček! Je vi to zayebavate one koji ne mogu? Kako to mislite trčati umjesto njih? Što biste još umjesto njih? Da,… Čitaj više »
Najklasičniji primjer manipulacije su humanitarne akcije.
Pod krinkom zaštite, uglavnom je riječ o bolesnoj djeci ili osobama s teškim bolestima se kupi golem novac od čega mali dio zaista i ide u tu svrhu. Ništa drugo nego legalna krađa.
Ako ikad primijeti članak na nekom portalu gdje se spominje neko bolesno dijete ili čitava obitelj koja živi u teškim uvjetima, to je očiti primjer manipulacije.
Jel se seca neko “ice bucket challenge”.
Cilj ledenog izazova u svetu je bio da se skupi novac za klinička istraživanja leka za amiotrofičnu lateralnu sklerozu za pomoć pacijentima koji boluju od te retke i vrlo teške neurološke bolesti.
To je po meni glupost i ako ljudi koji su to radili nisu svi budale, jer je stvoren izgovor za glupiranje i ni na koji nacin nije pomognuto bolesnima.
Isto humanitarne zurke, sad kao idemo da pijemo i da se veselimo i da tako pomazemo nekome, meni se te fore gade.
Kada mogu amerikanci imati svoje korisne budale, kada mogu rusi imati svoje korisne budale, kada mogu kinezi imati svoje korisne budale….. Što priječi i sve druge da pokušavaju. Svima nama je uvijek kriv netko drugi kada ispadnemo budale, a najprije treba preispitati sebe, jer je tu najčešće i problem.
Velika većina manipulacija je manipulacija emocijama. Za emocionalnu manipulaciju najčešće se koriste dica.
Najčešći oblik manipulacije masa je strah od ugroženosti egzistencije i tu se načešće koristi PRS – Problem – Reaction – Solution
Za šta lakše i prije pripoznat manipulaciju triba proučit kako psihopati funkcioniraju jer oni namaju emocije, a vrlo su vješti emocije imitirat i upotrebljavat emocije drugih protiv njih samih.
I još uz to očale bez dioptrije i šal. Valjda misle da su tako sofisticiraniji
Kad smo kod Hercegovaca, moj komšija D. Beljo, , kad je bio dečko (sad mu je 70). reče mu Ciganka “kako vidi kako će umrijeti u čarapama”. Nikada u životu ne nosi čarape. Čak ni na -20 kad su bile jake zime. Usput, ovo su sve budalaštine. Jedan dan rasparimo čarape. Još veća je gadost prosit pare na koncertima za ovog ili onog. Alo gospodo političari, HZZO ima da plati, a ne da se prosi pjevajući. Drugo. Televizije grade sirotinji kuće, to je neka nova moda. Fond za socijalne stanove …nema. Pojeli miševi. U mene jesu napravili zgradu za “socijalce”, sve stanove su dobili oni kojima ne treba. Ima još, ne da mi se…..
Neki dan u mome stubištu netko je postavio stalak s vrećom. Iznad stalka postavljena je obavijest kojom se mole stanari da sakupljaju plastične čepove od sokova, šampona, deterdženta, mlijeka… te da na taj način pomažu oboljelima od Leukemije. Molim da mi netko objasni kako se sakupljanjem plastičnih čepova može pomoći oboljelima. Naravno da svojim mjesečnim uplatama doprinosim u mirovinski sustav te očekujem i vjerujem da država nikoga neće zakinuti.
Klascan prmjer je manipulacja sa emocjama.Djeca i bolesni,kao sto to rade mafije .Nedam nikome ni filira,jer znam da je to dijete netko dovezao na ulicu i sjedi malo dalje,gledao,kao spusti pare uzme papirnate i sjedne sa pivom u ruci ceka dalje.Nije mi bilo tesko sjediti u kaficu pod tedndom i pratiti pola dana da svoje emocije disiplinujem..