Dobar primjer za ovu temu sam našao upravo na ovom našem portalu u nekim izjavama američkog državnog tajnika Mikea Pompea.
U članku: Mike Pompeo: „Rusija je prijetnja našoj sigurnosti i mora promijeniti ponašanje“ navedene su neke njegove izjave koje ništa konkretno ne znače. On kaže kako obrambene mjere koje poduzima Rusija ugrožavaju sigurnost SAD i tvrdi: “Predsjednik Trump je jasno naveo da stvarno želi dobre odnose s Rusima. Mi trebamo učiniti mnoge stvari, ali oni moraju promijeniti svoje ponašanje. Oni stvaraju izazove, probleme i slabe američku sigurnost”.
Kad pogledamo ovakve izjave, u njima ne vidimo ništa konkretno. Nigdje nema činjenice, dokaza, argumenta na osnovu čega se donosi takva ocjena. Ako je Rusija prijetnja američkoj sigurnosti, to nije dovoljno samo reći, nego treba i argumentirati. Bilo bi mnogo uvjerljivije kada bi se konkretiziralo to što se navodi, recimo ovako: „Rusija je udvostručila izdatke za naoružanje i izgradila nekoliko vojnih baza oko SAD u kojima se nalaze rakete s nuklearnim projektilima“. Ili: „Ruski avioni sve češće ulijeću u naš zračni prostor i nedozvoljeno snimaju“. Ili: „Otvoreno su već nekoliko puta zaprijetili da će nas napasti nuklearnim oružjem.“ Kada bi se naveli takvi argumenti, pa makar oni bili i izmišljeni ili poluistiniti, nekako bi se nekoga ko razmišlja svojom glavom i uvjerilo kako su Rusi prijetnja američkoj sigurnosti. Ili bar dovelo u dilemu, ali ovako…
A tek izjava kako „mi trebamo učiniti mnoge stvari, ali oni moraju promijeniti svoje ponašanje“ je nešto potpuno bez značenja. Koje to „stvari“ mi trebamo učiniti? Vojne? Političke? Humanitarne? Velike? Dobre? Zle? U ovo se može ugurati sve živo, a ne mora ništa. I kako to „oni moraju promijeniti svoje ponašanje? Trebaju biti drskiji? Plašljiviji? Trebaju se razoružati ili dodatno naoružati? Trebaju uništiti svoje naoružanje? Ništa konkretno nema. Malo se nešto može naslutiti bar u rečenici: “Trebaju se vratiti poštivanju ugovora o projektilima, kao i drugim sporazumima koje su sklopili. Ako ih uspijemo uvjeriti, onda bismo mogli razgovarati s njima. Tako sam činio kad sam bio direktor CIA-e. Ja sam komunicirao sa svojim ruskim kolegom”. Ali ni ovdje se ne navodi koji je to konkretno ugovor o projektilima prekršen niti koji su sporazumi prekršeni. A ne bi se moglo zaključiti ni to što je „komunicirao s ruskim kolegom“ njegova zasluga il zasluga tog kolege, niti je li to uobičajeno, komuniciraju li međusobno možda i drugi kolege?
Zašto ovaj političar govori ovako, tek da bi nešto rekao? Zašto ne navede argumente i da svima bude sve jasno? Čini se da je to zato što u stvari i nema argumenata pa mora muljati i zaobilaziti. U mom mjestu za takav govor se kaže da je to obično palamuđenje. Mlaćenje prazne slame. Lako je govoriti jasno, nedvosmisleno, svima razumljivo onome ko govori istinu, ko ima argumente. Ali onaj ko ih nema, on govori upravo ovako kao Pompeo u ovom slučaju. Palamudi.
Nikomu nije novost da većina političara na nas gleda kao na ..ne manje vrijedne ili manje inteligentne ljude, nego kao na stoku. Oni će reći bilo što, bezvezariti, a ono drugo – što stoka kojoj je nešto upućeno treba shvatiti, odradit će PR službe, mediji, plaćeni novinari. A to nije istina ii razjašnjavanje situacije, nego temeljita indoktrinacija. Imaju li pravo političari na takav odnos prema onima koje tobože zastupaju? Pravo, hm, nemaju jer pravo na takav odnos nema nitko, no ono iz čega oni izvlače to pravo jest faktička inverzija demokracije, biračkog procesa i institucije zastupnika. Zastupnik (u parlamentu iz kojeg se uglavnom formira Vlada, ali ne nužno) zastupa interese birača u teoriji. U praksi (koja je utemeljena na zakonu) je zastupnički mandat isključivo vlasništvo zastupnika. Ne stranke, ne birača. Zastupnici su neopozivi. Političar onda sukladno tomu zna da svoj mandat duguje biračima, ali ne i nakon izbora. Tad ima… Čitaj više »
Politička korektnost je politika koja ne dopušta političku opoziciju.
Ha, pa političari polaze tzv. “političke škole” i tu ne uče konkretne prijedloge i rješenja za učinkovit život zajednice, pa tako ni ovaj naš junak(c) ove današnje teme.
On je vrlo “jasno” rekao da stvari ne štimaju kod njih ali, bogami, ni kod Rusa….i eto sada trebaju nastupiti “stručnjaci” sa obije strane, inače, čemu sve te visoke škole i fakulteti koji njedre “stručnjake” za sve? Oni će sada lijepo napisati “strategije i programe” pa kada stvari opet ne budu išle, eto tu vam opet političari dolaze na “scenu”.
Posao političara je da lupeta i mulja te da u trenutku svog prosvjetljenja, koje nastaje negdje između pijanstva i prežderanosti bubne, kako je vrijeme da treba “nešto” promijeniti. … to je roblju dovoljno da ga na sljedećim izborima (opet) bira.
politiicari, bankari, medijalci, popovi, doktori.. da ta sorta blebece ko pacici sto je naucila – ali NIKAD ne kazu istinu narodu u oci. posebno na balkanu ne.
Oprostite me na “off” opet,al moran. Zanimljivo mi je skroz bilo oće li šačiri nastupit u Beogradu kontra Zvezde. Kako san i pretpostavija, neće. Iscurila hrabrost iz njega. Ne mislin da bi ja bija hrabriji,al nebi ni provocira pa bi onda i nastupija. Često su akteri sportskih događaja provokatori koje se ne kažnjava kako bi tribalo. A ja volin vidit kad se ti provokatori ukenjaju u gaće, ka šačiri.
Drugi put će bit pametniji?
Posto radim u jednoj multinacionalnoj korporaciji mogu reci da sam se naslusao menagera koji puno govore, a nista ne kazu. Prvaci u tome su Englezi. Kako oni znaju sa oprostenjem srati, a nista ne reci je umjetnost.
Pa ne treba vam nikakav pompeo !To umijeće su temeljito savladali hr političari,tako da bi pomp i njemu podobni još mogli puno od njih naučiti.
Vrlo jednostavno, politicari se trude mnog pricati a sto manje izreci, sve sto politicar kaze u u sat vremena moze se sazeti u: Nije meni mene radi mene, nit je meni mene radi tebe, nit je tebi tebe radi mene, a nit’ je tebi tebe radi tebe.
Ali kod politicara vrijedi i: Crno obojeno crnim za neke je svijetla buducnost. zato su politicari stalno odjeveni u crno a crne su im misli i duse, ali to znaju unovciti.
“UTJECAJNI think tank European Council on Foreign Relations (ECFR) izradio je gigantski izvještaj pod naslovom ”EU Coalition Explorer”
Tu je detaljno opisan “VELIKI USPJEH” HDZ-a i “karijernih diplomata” anemicnog Pljenkovica i supljoglave guse, kao i razlozi zasto Hrvatska tone na svijetskom planu i moralno i kulturno i materijalno, ALARM UZBUNA krajnje je vrijeme raspustiti i zakonom zabraniti daljnje djelovanje HDZ-a, a svima HDZ politicarima zabraniti svako daljnje bavljenje politikom i javno istupanje.