Novo izvješće kineske državne uprave za devize pokazuje da su Kinezi potrošili 127,5 milijardi dolara u inozemstvu u prvoj polovici 2019. godine. Kina se od 2012. godine nalazi na prvom mjestu na svjetskom turističkom tržištu.
Prema izvještaju, lavovski dio novca kineskih turista potrošen je u Aziji, što čini 54 posto ukupnog potrošenog iznosa. Amerika je na drugom mjestu s 24 posto, a slijedi ih Europa s 13 posto. Putnici iz Kine potrošili su više na tržištima u nastajanju, koja se nalaze u sklopu inicijative Novi put svile, zbog jačih trgovinskih i investicijskih veza. Podaci pokazuju kako su u prvoj polovici godine, u tim zemljama, potrošili gotovo 15 milijardi dolara.
Kupovina je ostala glavna komponenta turističke potrošnje, jer su kineski turisti poznati po tome što troše puno novca na luksuzne inozemne marke. Ti proizvodi mogu koštati i do nekoliko desetina tisuća eura. Sve svjetske metropole to dobro znaju i svoju ponudu prilagođavaju kineskim bogatim turistima.
Naslovna fotografija ovog članka nije nastala u Kini, nego u Parizu u Galeries Lafayett 2017. godine. Interesantno je vidjeti da osim kineskih kupaca u Galeriji rade i kineski prodavači. Proizvodi kao što su ženske torbice u ovoj Galeriji često prelaze cijenu od 50.000 €, a neke cijene idu i do milijun eura.
Neki će s razlogom reći da se radi o čudnom socijalizmu i komunizmu, koji odobrava ovakav luksuz, dok 800 milijuna Kineza radi za $100 mjesečno.
Država je dobra onoliko koliko je dobro većini u njoj. Ako većina od 800 milijuna ljudi (od ukupno 1,4 milijarde u što su uključena djeca, umirovljenici, invalidi) ima plaću od jedva 100 dolara, a manjina od kojih 100-ak milijuna puno više, onda je jasno da izvješće Credit Suissea o raspodjeli bogatstva u Kini drži vodu – kaže kako 10 % najbogatijih posjeduje 62% ukupnog bogatstva. Pribrojimo li tomu opće kinesko oduševljenje totalnim nadzorom, jasno je da će se ono odnositi na istih 800 milijuna sa sto dolara, a da će ih ovi bogatiji nadzirati. Dakle, u Kini ni k od onoga, ali zato beskrupulozni kapitalizam, izrabljivanje i kontrola sirotinje. No, to je njihov problem. Naš je da privučemo čim više platežno sposobnih Kineza i ulažemo u luksuzne hotele s cijenama noćenja od 1000 eura na dalje budući da je u Kini tržište od najmanje 100 milijuna ljudi koje ne interesiraju… Čitaj više »
Ši Či Ći kineskinja koja je ovo ljeto kružila po Istri, nije se mogla načditi kulturnome siromaštvu turističke i komercijalne ponude u Istri -Hrvatskoj. Tražila je orginalnu domaću robu a stalno su joj nudili robu iz kontejnera “made in China” i u nevjerici se pitala “Ća Čo TO”
Hrvatski AVAN-.Turizam
Kinezi imaju dva polozaja: skupo ili jeftino. Ko je putovao? Taj koji je imao novca. Navikli su na njih i bili su dobrodosli zbog trosenja. Sad pocinje putovati i sirotinja. Ti su skrti. Nisu bas dobrodosli. Malo je tesko objasniti te razlike vecini koja ne razume da je socijalizam drustvena kontrola nad sredstvima za proizvodnju. Vecina misli da je socijalizam jednakost. U redu, macka hvata miseve za racun Kine pa vecina postaje srednja klasa, ali te razlike mogu biti pogubne za veru u socijalizam ubuduce. Kako je korumpiran jugoslovenski socijalizam? Iz pocetka su drugovi motrili jedni na druge da ne bude desnih skretanja. Zbog straha od represalija ih nije bilo. Postepeno je podignut prag tolerancije. Neko je probao, islo je, idemo dalje. Pa je podignut prag tolerancije kolektiva, za sve drugove. I mic po mic je predena granica. Sve se je moglo. Kad nakupis kapitala je prirodno da ti odgovara… Čitaj više »
Nije li cudno,otkud kineskim komunistima toliko love.Ja mislim da oni djele sa onima,koji nemaju ni za rizu.Vidim da ovdje imajo jako pozitivno misljenje o njihovom vostvu.Kazu u Slavoniji,nikad dud nije pao ispod jabuke.
800 milijuna Kineza radi za 100 dolara mjesecno. Kava je ovo glupost. prosjecna placa u provincijskom gradu u Kini je 3500 kn, znaci 600 dolara. U obalnim zonama je placs oko 7 000 kn, a ljudi sa fakultetom zaradjuju cesto 15 do 35 000 kn u obalnom pojasu. Zivio tamo, govorum iz prve ruke. Sad je kolega preselio u Kanadu, isti grad i ured gdje ja radim, i kaze da mu je placa ovdje na istom poslu duplo niza nego u Pekingu.