Kineski zid – kriza morala

Da bi se zaštitili od neprijatelja, omogućili mir u kom bi se mogli brže i lakše razvijati, Kinezi su izgradili zid koji je bio toliko visok, dug i čvrst, da su računali kako su zidom potpuno zaštićeni.

Međutim, samo u prvih stotinu godina postojanja zida, Kinezi su tri puta napadnuti, a neprijateljske snage su svaki put bez problema prešle preko zida. Kako? Jednostavno – podmitili su čuvare. Dakle, ne može se osloniti samo na prednost u tehnici, naoružanje, obučenost i uvježbanost jedinica. Ne kaže se uzalud da su faktori rata: čovjek, prostor, vrijeme i materijalno-tehnički faktor, gdje se čovjek, ne slučajno, stavlja na prvo mjesto. Kinezi jesu imali zid, ali ne i čovjeka.

I kada se pogleda kroz povijest, stalno su neke države rasle, jačale i raspadale se, ali nikada nisu nestajale jer su bile ekonomski ili vojno slabe, nego zato što je u njima došlo do krize morala, do svađa među ljudima do te mjere da su se same urušavale i slabile iznutra, a onda je nekome sa strane bilo lako dovršiti započeto. Na ruševinama propalog carstva raslo je novo, raslo i razvijalo se dok nije dočekalo sudbinu prethodnog. Nama se danas neke zemlje čine toliko moćnima i snažnima da ne možemo ni zamisliti da mogu jednostavno nestati. Kako zamisliti da Amerika može nestati, da se može izdijeliti, usitniti, raskomadati između drugih zemalja? Ali to ne samo da nije moguće, nego se može i očekivati. Rusija, Kina, Indija, ogromne zemlje, začas mogu postati nešto drugo. Jer slične stvari su se u svijetu u prošlosti stalno događale. Rimsko carstvo je u svoje vrijeme bilo značajniji faktor u svijetu nego ijedna sadašnja sila, ali je nestalo. Ko je tada mogao pomisliti da će, u to vrijeme svemoćni i sveprisutni latinski jezik, jednoga dana gotovo nestati? Danas on nikome nije maternji jezik.

Države nestaju iznutra. I Jugoslavija je nestala iznutra. Ali i države nastale iz nje počinju nestajati iznutra i ako nastave ići u ovom smjeru, crno im se piše. Opet je riječ o krizi morala, o tome da se poremetio sistem vrijednosti i na cijeni je ono što ne vrijedi, a ne cijene se prave vrijednosti. Ako se vratimo na kineski zid, vidjet ćemo kako činjenicu da su neprijatelji prelazili zid komentira jedan orijentalist. On smatra da su uzroci podmićivanja stražara proistekli iz unutrašnje krize morala i kaže: „Želite li uništiti neku civilizaciju, to možete učiniti na tri načina. Uništite im obitelj, odgoj i obrazovanje i nacionalne uzore. To ćete najlakše učiniti omalovažavanjem majki, nepoštovanjem učitelja i nacionalnih uzora.“ Formula jednostavna, zar ne?

Ne mora značiti da ono što važi za Kineze potpuno jednako mora važiti baš za sve druge; ne mora se u našem vremenu baš sve odvijati isto kako se odvijalo i u drugim vremenima, ali nema tu ni neke velike razlike. „Princip je isti, sve ostalo su nijanse.“ Kad usporedimo kretanja u našim društvima, čini se da je vrijeme da se dobro zamislimo i pokušamo stvari posložiti drukčije. Imamo sve preduvjete da živimo bolje, trebamo ih samo umjeti iskoristiti. Ali da bismo to mogli, trebamo prvo postati – ljudi!