Kisik bi se mogao izvući iz mjesečeve prašine u novom pogonu- tvrde izvješća

Prošle godine, istraživači su otkrili metodu za izvlačenje kisika iz mjesečeve prašine bez stvaranja bilo kakvog otpada, odvajanjem kemikalije od materijala s kojim je bio vezan kao oksid.

Prvo prototipno postrojenje s kisikom pokušavat će isti postupak ekstrakcije u većem obimu, izvijestio je Science Alert u ponedjeljak.

Nova tvornica potencijalno bi mogla pružiti ljudima esencijalne resurse koji bi mogli pomoći u budućim svemirskim misijama, pa čak i pružiti sredstva za dugoročno postojanje na mjesečevim bazama i kolonijama.

“Posjedovanje vlastitog pogona omogućava nam fokusiranje na proizvodnju kisika, mjerenje masenim spektrometrom dok se on izvlači iz simulatora regolita”, rekla je Beth Lomax, kemičarka sa Sveučilišta u Glasgowu u Škotskoj.

“Mogućnost dobivanja kisika iz resursa koji se nalaze na Mjesecu očito bi bila od velike koristi za buduće lunarne doseljenike, kako za disanje tako i za lokalnu proizvodnju raketnog goriva”, dodala je.

Mjesec nema atmosferu i ljudi na njemu ne mogu disati, ali kisik se miješa unutar prašine (regolita) na mjesečevoj površini kao oksid.

Objekt, osnovan u okviru Europskog svemirskog istraživačkog i tehnološkog centra Europske svemirske agencije (ESTEC) u Nizozemskoj, služit će se metodom koju su otkrili Lomax i njezini kolege 2019. godine.

Rastrešena prašina, stijene i prljavština s površine Mjeseca pokazali su kako kisika zapravo ima u izobilju, nalazi se u tvarima, a oko 40 i 45 posto regolita je kisik po masi.

Na Zemlji su prethodno razvijene točne replike lunarnog regolita, nazvane stimulant lunarnog regolita. Međutim, pokušaji izvlačenja kisika u prošlosti često su doveli do loših rezultata.

Lomaxov tim promijenio je igru ​​2019. godine, objavivši istraživački rad o tome kako izvaditi kemikaliju iz mjesečeve prašine tehnikom koja se naziva staljena elektroliza soli.

Regolit se najprije stavi u mrežastu košaru prije nego što se elektrolit, kalcijev klorid, doda u smjesu i zagrije na 950 Celzijevih stupnjeva, što još uvijek nije dovoljno da se tvar otopi.

Zatim se primjenjuje električna struja koja ekstrahira kisik i odvaja sol do anode. Postupak može izvući do 96 posto kisika iz regolita, a ostaci iz pokusa su spoj metalnih legura.

Trenutno se objekt temelji na komercijalnim postrojenjima za deoksidaciju u kojima je kisik nepraktična pomoćna tvar i jednostavno se uklanja, ali će uključivati ​​i sredstvo za skladištenje kisika.

Konačno, postrojenje će moći raditi na samom Mjesecu koristeći pravi lunarni regolit umjesto sintetičke verzije.

“ESA i NASA vraćaju se na Mjesec s misijama s posadom, ovaj put s ciljem zadržavanja”, rekao je Tommaso Ghidini, voditelj odjela za konstrukcije, mehanizme i materijale u ESA-i.

“U skladu s tim, svoj inženjerski pristup mijenjamo u sustavno korištenje mjesečevih resursa in situ. Radimo na tome da zadržimo ljudsku prisutnost na Mjesecu i možda jednog dana na Marsu.”

Materijali koji bi se mogli dobiti iz istraživanja trenutno su nepoznati Europskoj svemirskoj agenciji. Moguće je da se mogu izravno tiskati u 3D obliku, ali mogu zahtijevati i pročišćavanje, uz kombinaciju metala, ovisno o regiji Mjeseca iz koje je uzeti regolit.